Trump razmatra snažne mjere protiv Irana dok Pentagon upozorava na ozbiljne vojne prepreke

Unatoč oštroj retorici iz Bijele kuće, Sjedinjene Američke Države suočene su s ozbiljnim operativnim ograničenjima u slučaju eventualne intervencije protiv Irana. U trenutku dok predsjednik Donald Trump najavljuje da Washington razmatra “vrlo snažne opcije” kao odgovor na nasilno gušenje protuvladinih prosvjeda, američka mornarica u Perzijskom zaljevu trenutačno nema raspoređen nijedan nosač zrakoplova — ključni alat za brzu projekciju sile.

Prosvjedi u Iranu ušli su u treći tjedan, a prema dostupnim izvješćima, režim je u njihovom gušenju usmrtio stotine ljudi. Dok američka administracija važe sljedeće korake, iz Teherana stižu prijetnje o sveobuhvatnoj odmazdi, dok sigurnosni analitičari upozoravaju da bi svaka vojna intervencija mogla imati dalekosežne posljedice za cijeli Bliski istok.

Od cyber operacija do zračnih udara

Trump bi ovoga tjedna, zajedno sa državnim tajnikom Marcom Rubiom i ministrom obrane Peteom Hegsethom, trebao razmotriti puni spektar mogućih odgovora. Prema pisanju američkih medija, razmatraju se i nevojne i vojne opcije.

U prvu skupinu ulaze dodatne sankcije protiv iranskog političkog i sigurnosnog vrha, cyber operacije usmjerene na vojnu i civilnu infrastrukturu te tehnološka potpora prosvjednicima. Među idejama koje se ozbiljno razmatraju nalazi se i slanje Starlink satelitskih internetskih terminala u Iran, kako bi se zaobišla potpuna internetska blokada koju je nametnuo režim. Sam Trump izjavio je da bi mogao razgovarati s Elonom Muskom o ponovnom omogućavanju pristupa internetu iranskim građanima.

Druga skupina uključuje znatno rizičnije vojne opcije, poput ograničenih i preciznih udara na zapovjedne centre Revolucionarne garde ili policijske objekte odgovorne za represiju nad civilima. No, takvi potezi nose visok rizik eskalacije i neposredne iranske odmazde.

Pentagon pod pritiskom vremena

Unatoč odlučnim političkim porukama, Pentagon se nalazi pred ozbiljnim logističkim problemima. U Perzijskom zaljevu trenutno nije raspoređen nijedan američki nosač zrakoplova, a njihovo prebacivanje u regiju trajalo bi danima ili čak tjednima, čime nastaje opasan operativni vakuum.

„Ako SAD odluči da mora djelovati kako bi zaštitio osoblje, imovinu ili protok energije, tada ima niz alata, od cyber napada i sabotaže do dronova i raketnih udara iz zraka i s mora“, izjavio je Matt Gertken, glavni geopolitički strateg u BCA Researchu.

Alternativu nosačima predstavljaju američke zračne baze u regiji, poput onih u Katru i Iraku, s kojih bi mogli djelovati borbeni zrakoplovi i strateški bombarderi. Ipak, analitičari upozoravaju da bi udari u gusto naseljenim urbanim područjima, poput Teherana, gotovo sigurno rezultirali velikim brojem civilnih žrtava, čime bi se potkopao deklarirani cilj – zaštita iranskog stanovništva.

Time se stvara oštar paradoks: za učinkovitu vojnu akciju potrebno je vrijeme, ali svaka odgoda znači nove žrtve na ulicama Irana i mogućnost da režim uguši prosvjede prije bilo kakve vanjske reakcije.

Teheran prijeti odmazdom

Iranski odgovor na zapadne prijetnje je izravan i oštar. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Baqer Qalibaf uputio je otvoreno upozorenje.

„U slučaju napada na Iran, i Izrael i svi američki vojni centri, baze i brodovi u regiji bit će naše legitimne mete“, poručio je Qalibaf.

Iran raspolaže tisućama balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa koji mogu pogoditi američke baze diljem Bliskog istoka. Eventualni napad na Iran mogao bi izazvati lančanu reakciju, uključujući udare na Izrael i pokušaj blokade Hormuškog tjesnaca, kojim prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom.

U Washingtonu su stajališta duboko podijeljena. Dok senator Lindsey Graham poziva Trumpa da „prestraši pakao iz režima“, drugi, poput senatora Randa Paula i Marka Warnera, upozoravaju da bi američka intervencija mogla proizvesti suprotan učinak – homogenizirati iransko društvo protiv vanjskog neprijatelja i time dodatno učvrstiti vlast u Teheranu.

Pred administracijom stoji odluka s visokim ulozima: snažan udar mogao bi oslabiti represivni aparat, ali bi istodobno mogao potaknuti širu regionalnu eskalaciju s nesagledivim posljedicama.