Turudić: Kuda bih bježao, u Hercegovinu? Pa nemam dvostruko državljanstvo
U sklopu postupka za brzu vožnju na bjelovarskoj obilaznici, Turudić je, prema presudi suda u Bjelovaru, izbjegavao primiti sudski poziv, a prema svjedočenju policajca Blaževića nije stao kada ga je presretač prvi put pokušao zaustaviti.
Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, u žiži je javnosti zbog presude za prebrzu vožnju na bjelovarskoj obilaznici. Prije toga, Turudić ulovljen je u brzoj vožnji u Virovitici. U sklopu postupka za brzu vožnju na bjelovarskoj obilaznici, Turudić je, prema presudi suda u Bjelovaru, izbjegavao primiti sudski poziv, a prema svjedočenju policajca Blaževića nije stao kada ga je presretač prvi put pokušao zaustaviti.
Turudić u intervjuu opovrgava riječi policajca i tvrdi da ga je vozilo pratilo bez ikakvih policijskih obilježja, a tek kad su ga pretekli – upalili su svjetla i tada je Turudić stao. U međuvremenu su se oglasili s Općinskog suda u Bjelovaru rekavši da je moguće da su u pravu i policajac koji je svjedočio i Turudić koji tvrdi da nije bježao policiji. Turudića policija nije prijavila za bježanje od policije.
Tvrdite da niste bježali policijskom presretaču, no policajac Blažević na sudu je svjedočio da ste se oglušili na signale presretača i nastavili voziti te da su vas tek iz drugog pokušaja uspjeli zaustaviti?
Nisam bježao policijskom presretaču, da sam to činio, onda bih počinio prekršaj bitno teži od prekoračenja brzine. Niti sam prijavljen niti kažnjen za taj prekršaj. Ako sam ga počinio, zašto nisam procesuiran za taj prekršaj. Na licu mjesta su bili policajac i policijska službenica i nitko od njih nije rekao da sam bježao od njih. Vas to nije spriječilo da na naslovnici objavite da sam bježao.
Znači li to da je policajac na sudu lažno svjedočio i koji bi bio njegov motiv da to čini?
Na sudu predmet postupka uopće nije bio moj navodni bijeg, nego prekoračenje brzine. Kuda bih bježao i zašto? U Hercegovinu, pa nemam dvostruko državljanstvo. Zašto je policajac tako iskazivao, ne znam.
Izjavili ste da ste svaki put bili na godišnjem odmoru kada vam je sud slao poziv na ročište, no sutkinja je zaključila da ste namjerno izbjegavali primiti poziv, što je napisala i u presudi. Na temelju čega je to sutkinja zaključila?
Na Općinskom sudu u Bjelovaru održane su 2 rasprave. Jedna 24. lipnja, a druga 19. kolovoza. Prvi put bio sam na godišnjem odmoru, a drugi put, 19. kolovoza, bio je moj prvi radni dan. Znači da je poziv bio poslan dok sam ja bio na godišnjem odmoru. Ne znam na temelju čega je sutkinja zaključila da sam izbjegavao doći na sud. To nije bilo u mojem interesu u ovom prekršajnom postupku.
Smatrate li da vam sutkinja “pakira”?
Nisam pobornik teorija zavjere i ne smatram da mi je sutkinja “pakirala”.
Sutkinja tvrdi da ste jedan poziv primili, ali da se ni na taj poziv niste odazvali ni ispričali. Jeste li primili taj poziv, ako jeste, zašto se niste odazvali ili ispričali?
Nisam. Jedini uredni poziv je onaj stavljen na oglasnu ploču za ročište od 19. kolovoza. Iako nisam znao ni za to ročište, presumira se da sam znao. Želim napomenuti da je sutkinja postupala po pravilima žurnog postupka i da moja nazočnost nije bila nužna što se vidi iz činjenice da je donesena pravomoćna presuda.
Dva poziva vam je sutkinja prvo slala na Općinski sud u Zagreb, ni njih niste dobili?
Iz medija sam saznao za te pozive. Da sam za njih znao, prošetao bih do Općinskog suda. Ne bih sam sebi radio štetu, pristupio bih sudu.
Sudac ste, ali ste iskusili i drugu stranu pravosuđa. Kada ste s ove druge, stječe se dojam da pokušavate učiniti sve da izbjegnete sudski postupak?
Nakon što sam zaprimio obvezni prekršajni nalog koji mi je policija osobno uručila u 22 sata noću, podnio sam prigovor. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, taj prigovor se uzima kao moja obrana pa moja nazočnost na raspravi nije bila nužna. Ponavljam, to je vidljivo iz činjenice da je donesena pravomoćna presuda bez mojeg pristupa sudu. Priznajem da sam počinio prekršaj, ali učinio sam pod okolnostima koje sam naveo u prigovoru. Dakle, vozilo bez ikakvih oznaka i svjetlosnih upozorenja me je pratilo nekoliko kilometara na pustoj cesti vozeći dva metra iza mene. Niti iz čega nisam mogao zaključiti da je riječ o policijskom presretaču pa sam pojačao brzinu. Tada su me pretekli i upalili sva moguća svjetla nakon čega sam stao. Zašto me nisu odmah zaustavili, nego su me pratili nekoliko kilometara, a što implicite proizlazi iz iskaza policajca.
Prvi put kad vas je policija prijavila zbog prebrze vožnje, pravnim manevrom izbjegli ste platiti kaznu?
To nije točno. Policija mi je poslala upit tko je upravljao vozilom i to tri mjeseca nakon što je vozilo zatečeno u prekršaju. Odgovor nisam znao iz banalnog razloga proteka vremena od tri mjeseca i činjenice da vozilo voze članovi moje uže obitelji. Dao sam istinite podatke o svim članovima koji koriste vozilo, a optužen sam da sam dao neistinite podatke. U čemu je neistinitost? Zašto policija nije zaustavila vozilo i vozača? Da su izdali prekršajni nalog protiv mene kao vozača, ja bih ga platio. Ovako su me optužili da lažem. Neistina je također da sam tražene podatke dao izvan zakonskog roka i to mogu lako dokazati jer imam povratnicu. Kakav pravni manevar?!
U obitelji imate samo jedan auto?
Imamo još Polo, ali u Viroviticu smo išli Audijem.
Volite brzu vožnju?
Ne.
Ne bi li baš suci trebali biti primjer uzornog ponašanja i poštivanja zakona?
Apsolutno da. Do ove situacije u 30 godina nisam prekršajno kažnjavan. Znam da sam javna osoba i da javnost ima pravo propitkivati moje ponašanje i na to sam pristao.
Umanjuje li ova situacija vaše šanse da postanete budući predsjednik Visokog kaznenog suda?
Ako vi smatrate da jedan prekršaj prebrze vožnje u 30 godina karijere i vozačkog staža predstavlja razlog za to, svaka vam čast.
