U dvorištu otkrili šest smrtonosnih ‘pašteta‘: Milijun puta smo prošli tuda, unuci su se igrali...

Vjerojatno ste čuli za nagaznu antimagnetnu minu (PMA-2), eksplozivnu protupješačku napravu jugoslavenske proizvodnje, izrađenu od maslinastozelene plastike, sa specifičnim upaljačem koji na samom vrhu ima šest krakova raspoređenih u obliku zvijezde, i koju zbog svoje neobične sličnosti konzervi paštete kolokvijalno zovu "pašteta"?

E, pa tri takve "paštete" s aktivnim upaljačima prošlog su tjedna prošli u dvorištu obiteljske kuće Ivana Sankovića u Crnom kod Zadra. Zapravo u Zadru, jer mjesto Crno administrativno pripada Gradu Zadru, kao i tri smrtonosne neeksplodirane mine otkrivene u zemlji na nekih pet koraka od balkonskih vrata kuće na broju 143, zamalo na 28. obljetnicu od oslobođenja mjesta u vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica, piše Slobodna Dalmacija.

– Baš "pašteta"? – pitamo Eriku, Ivanovu suprugu.

– Baš "pašteta". Ne jedna, nego tri.

– I, je l' vas sad strah izići iz kuće? U minsko polje...

– Što da vam kažem. Ne mogu vjerovati! Ne znam, nije mi svejedno. Bit ćemo na oprezu. Gdje ih još ima, tko zna...

Više puta 'dobili na lotu'

Ako itko išta o nečemu zna, onda se pouzdano zna da su gospođa Erika i gospodin Ivan, njihova djeca i unuci, u posljednjih dvadeset i nešto godina imali više sreće nego da su pet puta zaredom dobili jackpot na lotu.

Od 1997. godine, kada su se kao prognanici vratili svojoj kući u Crno, svakog su dana bili u dvorištu, okolo kuće, nešto su kopali, sadili, uređivali, djeca su im sa susjedima trčala za loptom, unuci se valjali i četveronoške puzali, čak se u nekoliko navrata na tom mjestu i pirovalo, ali nikome se, za divno čudo, ništa nije dogodilo. Nikad ništa nije eksplodiralo. Naprosto vas uhvati jeza od takve nevjerojatne sreće.

A sve je zapravo počelo prije nekoliko mjeseci, kad je gospođa Erika htjela posaditi cvijeće u gredici ni metar udaljenoj od ulaza u kuću.

– Godinama sam tu sadila cvijeće. Tog sam dana nešto zakopala i iz zemlje je iskočila "pašteta". Smrzla sam se. Uzela sam je u ruke, stavila na zid i odmah smo pozvali policiju – kaže.

– Bilo je to prije nekih sedam-osam mjeseci, možda i više. Došli su pirotehničari, rekli da tuda više ne hodamo, a mjesto su označili plavim kolcem. Obećali su da će provjeriti cijelu našu okućnicu, ali tek nakon što se provede javni natječaj za taj posao. I, prošlog tjedna su došli i počeli raditi. Bilo ih je šest-sedam. Ručno su prekopali cijelo dvorište i našli su još tri "paštete". Aktivne, s upaljačima – govori Ivan dok nam pokazuje mjesta označena plavim kolcem gdje su pronađene smrtonosne naprave. Tragovi češljanja terena vide se uokolo cijele kuće.

– Ovaj su dio kopali ručno, a iza kuće su doveli bager koji je kašikom sve razrovao. Tu nisu ništa pronašli. Ali, tko više ikome može vjerovati... – govori i pokazuje nam borovu šumu od kuće udaljenu desetak metara, koja navodno nikad nije razminirana.

'Bojimo se za svaki korak'

– Sve bi to trebalo provjeriti. Otkako smo ih ovdje pronašli, mi nemamo više mira. Bojimo se za svaki korak – kaže Ivan.

Naime, prije dolaska profesionalnih pirotehničara i Ivan je u svom dvorištu slučajno pronašao dvije "paštete". I slučajno nijedna nije eksplodirala.

– Jednu sam pronašao dok sam nešto uređivao oko kuće, drugu kad sam kopao priključak za vodu. Bilo je to prije neke tri-četiri godine. Onda mi je žena prije pola godine pronašla još jednu, u cvijeću oko kuće. S ove tri koje su pirotehničari našli, to vam je ukupno šest "pašteta". A kažu da je ovo područje razminirano?! Ma kome više možeš vjerovati – odmahuje rukom gospodin Ivan.

Nije da pretjeruje. Preko puta njihove kuće veliko je mjesno igralište s terenima za mali nogomet i košarku. Od njihove kuće do Doma, kako ga zovu, nema ni pedeset metara. Sankovići praktički žive u centru Crnog, a oko kuće im je minsko polje kao da je rat jučer završio. Baš tu, kod njihove kuće, kažu nam mještani, nekada je bila prva crta.

U okupiranom Crnu neprijatelj se tu ukotvio, u zgradi mjesnog Doma imali su štab, a sva okolna zemljišta, slobodna od kuća, posijali su nagaznim minama, kako im se nitko ne bi mogao prikrasti. Od tada do danas Crno se lijepo obnovilo, izgradile su se mnoge kuće, popravilo se štošta, ali da im iz zemlje još prijeti smrtonosna opasnost, nisu mogli ni zamisliti.

– Otkad sam to čuo, ja sam u šoku – govori nam jedan od Sankovićevih susjeda. – Vidite da su pirotehničari oko cijele kuće postavili kolce, da još uvijek tu treba pregledati teren. Ali, ne samo oko njihove kuće, trebalo bi i cijelu tu šumu iza njih pročešljati, jer ljudi i djeca tuda svakodnevno prolaze. Moji su se unuci u dvorištu Sankovića igrali svih ovih godina, ne mogu vjerovati da su tu bile aktivne "paštete" – govori nam čovjek u nevjerici.

Bog nas je sačuvao'

Gospođa Erika ne želi pred kameru, glavom proviruje kroz balkonska vrata i sluša o čemu razgovaramo.

– Pirotehničari su nam rekli da te "paštete" obično budu na nekih deset centimetara dubine. Ja ne znam koliko su ove bile duboko, ali, eto, ništa ih nije aktiviralo.

– Milijun puta smo prošli tuda – ubacuje se suprug Ivan. – Ja, žena, djeca, unuci, prijatelji, i nikad ništa.

– Sve su imale upaljače, mogle su puknuti, to su nam i pirotehničari rekli. Čudo da nisu. Bolje da nisu. Što bi tad bilo, tko zna. Bog nas je sačuva... – ispraća nas gospođa Erika.

Pirotehničari su kod Sankovića zadnji put bili u ponedjeljak. Radili su cijeli dan i na odlasku su im rekli da će doći u utorak sa psima još

jednom provjeriti cijeli teren. U utorak se, međutim, nisu pojavili. Došli su samo novinari "Slobodne". A to znači da u Crnom još ne mogu mirno spavati...