Ubojica Josipa Reihl-Kira ipak ne izlazi na uvjetni otpust

Obrazlažući zašto smatra da Gudelj ne treba biti pušten na uvjetni otpust, VKS je istaknuo da je, unatoč određenim pozitivnim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (provedba programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjena kao "naročito uspješan", izostanak stegovnih postupaka ili kaznenih postupaka u tijeku, osiguran poslije penalni prihvat), prvostupanjski sud podcijenio težinu, narav i okolnosti kaznenih djela za koja je Gudelj osuđen.

Antun Gudelj, čovjek koji služi kaznu od 20 godina zatvora zbog ubojstva Josipa Reihl- Kira, načelnika osječke policije te  Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i pokušaja ubojstva Mirka Tubića 1. srpnja 1991. u Tenji, ipak neće izaći na uvjetni otpust. Odlučio je tako Visoki kazneni sud (VKS) prihvativši žalbu tužiteljstva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, koji je prethodno Gudelju odobrio uvjetni otpust na kaznu koja mu treba isteći 4. ožujka 2025.

Obrazlažući zašto smatra da Gudelj ne treba biti pušten na uvjetni otpust, VKS je istaknuo da je, unatoč određenim pozitivnim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (provedba programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjena kao "naročito uspješan", izostanak stegovnih postupaka ili kaznenih postupaka u tijeku, osiguran poslije penalni prihvat), prvostupanjski sud podcijenio težinu, narav i okolnosti kaznenih djela za koja je Gudelj osuđen.

- Kada je odluka o uvjetnom otpustu donesena, zatvoreniku su do isteka kazne ostale dvije godine i dva mjeseca zatvora. Iako iz  izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik priznao kaznena djela te je izrazio kajanje, iz stanja spisa proizlazi da se zatvorenik oštećenicima, a radi se o članovima obitelji koji su ostali iza ubijenih žrtava, nije nikada ispričao za počinjena kaznena djela te pokazao pijetet prema žrtvama i tako izrazio svoj kritički stav prema počinjenim kaznenim djelima, pa stoga, verbalizirano priznanje djela i izraženo kajanje, u konkretnom slučaju nema onaj značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud. Kako je odnos zatvorenika prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi jedna od okolnosti koja se vrednuje prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na zatvorenika u cijelosti postignuta svrha kažnjavanja - naveo je VKS zašto smatra da Gudelj ne treba biti pušten na uvjetni otpust.

Gudelj tako ostaje iza rešetaka, a put do njegove presude bio je - dugačak. Osuđen je 2008., a u svibnju 2009. je kazna koju mu je izrekao Županijski sud u Osijeku postala je pravomoćna. Na istu kaznu bio je osuđen i tijekom prvog suđenja 1994., no tada mu se sudilo u odsutnosti. Dvije godine kasnije, 1996. bio je  uhićen na aerodromu u Frankfurtu i izručen  Hrvatskoj, nakon čega mu se ponovo sudilo.  No, taj je postupak završio primjenom Zakona o općem oprostu 1997., odlukom Vrhovnog suda. Jadranka Reihl-Kir, udovica ubijenog načelnika je iste godine podnijela ustavnu tužbu, a Ustavni sud 2001. poništava odluku Vrhovnog suda  i cijelu priču vraća na početak. Gudelj je tada bio u Australiji pa je za njim raspisana tjeralica te je uhićen i izručen Hrvatskoj 2007. U listopadu te godine počelo mu je treće suđenje, na koncu kojeg je pravomoćno osuđen zbog trostrukog teškog ubojstva i pokušaj ubojstva. Kirova udovica tada je kazala da za nju priča nije gotova jer je Gudelj bio samo izvršitelj dok je naručitelj ubojstva i dalje nepoznat.

Gudelj je inače bio podnio i tužbu Europskom sudu za ljudska prava smatrajući da je nezakonito bio držan u istražnom  zatvoru, no njegova je tužba 2012. odbačena.

Osuđen je na jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora jer je kao pripadnik pričuvnog sastava policije,  ubojstva  počinio iz bezobzirne osvete. Smatrao je da su pregovarači, Reihl-Kir i pripadnici tadašnje lokalne srpske vlasti  bili krivi za tadašnju situaciju u Tenji i ubojstvo članova Gudeljeve obitelji.  Branio se da su  ubojstva bila nesretni slučaj, tvrdio je da  nije imao namjeru pucati te da je puška opalila jer je vjerojatno prije bila napeta. No, nije znao objasniti zašto je ispucao čak 30 metaka.