UKIDA SE SRBOVANJE U SRBU?

Dok članovi desetoga, netom izabrana sastava državnoga parlamenta iščekuju dan konstituiranja Hrvatskoga sabora i potvrdu brojem ministarstava osjetno manju Vladu, čelniku pobjedničkoga HDZ-a Andreju Plenkoviću – kojega njemački mediji vjerojatno s pravom proglašavaju najuspješnijim prvim ministrom i nastavljačem djela dr. Franje Tuđmana – preostaje vidjeti i promotriti mnogo toga. Ponajprije, koliko je ispravna bila Plenkovićeva europejski i stranački hrabra odluka o očekivanoj pomirbenoj lojalnosti i dnevnoj kooperativnosti predstavnika srpske nacionalne manjine, SDSS-a i SNV-a, Milorada Pupovca i Borislava Miloševića. Stranačkoga lidera i njegova nasljednika na čelu Srpskog narodnoga vijeća. Na ispitu konstruktivnosti hrvatsko-srpske nagodbe, koja bi trebala donijeti očekivan boljitak odnosa hrvatskih Srba prema matičnoj domovini, ali i međudržavnih odnosa Hrvatske i Srbije, koje uvelike zamućuje činjenica da su još pred tri desetljeća bile u krvavu ratnom sukobu. S velikim ratnim štetama, od stotinjak milijardi kuna i tridesetak tisuća mrtvih Hrvata na našem i BiH ozemlju, prvenstveno branitelja od srpskih agresora i pobunjenika. U tom kontekstu treba promatrati i najavu zamjenika predsjednika HDZ-a, generala Tome Medveda, koji na jubilarnoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti “Oluje” u Kninu, ali i komemoraciji na dan pada i stradanja grada heroja Vukovara, s pravom očekuje nazočnost Milorada Pupovca i Borislava Miloševića. Prvospomenuta saborskoga zastupnika Pupovca osobito, jer je svih prošlih godina odbijao dolaziti u Zvonimirov kraljevski grad.

Ipak, mnogo ranije od 4. kolovoza, već koncem sljedećega tjedna, hrvatska javnost će doznati ima li i na srpskoj strani ikakvih ustupaka za dogovoreno i odlučeno nagodbenjaštvo u saborskoj većini. Naime, na red dolazi ono što već proglašenjem neovisnosti Republike Hrvatske nije odmah korektno i transparentno učinjeno u brisanju socijalističkih i velikosrpskih mitova i laži. Odnosi se to na slavlje narodnoga ustanka iz NOB-a na Banovini i u Lici, potkraj srpnja 1941., zapravo nastavljanje besmislene tradicije obilježbi povijesnih neistina. Jer, u oba slučaja, na djelu je bio četnički protuhrvatski ustanak Srba, koji je samo u Srbu i okolnim ličko-bosanskim katoličkim selima većinskoga hrvatskog sastava iz puste mržnje ljudima i hrvatskoj državi ubio preko 2400 života i poharao njihove domove. T