UMIJEĆE RATOVANJA VUKOVARSKIH HOSOVACA! Detaljno opisao kako su branili Sajmište: ‘Nas 4,5 branilo je ulicu’
Mjesec dana uoči obljetnice pada grada i potpune okupacije, svojim prisjećanjima na te dane sve se više oglašavaju sudionici obrane Vukovara. Damir Markuš jedan je od onih kojeg je, kao pripadnik HOS-a, Mile Dedaković Jastreb zajedno sa njegovim suborcima rasporedio na najtežu crtu obrane – Sajmište.
Osim što Markuš na ratovanje u Vukovaru podsjeća putem različitih medija i društvenih mreža, u svojoj knjizi “58, HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” vrlo detaljno opisuje apokaliptičnu atmosferu na ulicama Sajmišta koji se četnicima pokazao kao vrlo “tvrd orah”.
“Padala je smrtonosna, čelična kiša”
“Taman se začuo dobro poznati dragi glas – Siniša Glavašević i vijesti iz Vukovara: ‘Vukovar trpi strašna razaranja, napadi su svakodnevni, branitelji brane grad, a grad je ruševina’. Još je govorio, ali baš u tom trenutku proradili su minobacači, pa sam bio prisiljen ugasiti radio, zakloniti se kako treba i biti spreman odbiti napad neprijateljskog pješaštva, nakon što prestane djelovanje topništva. Kad je smrtonosna čelična kiša prestala padati, došao sam do baze i naišao na suborce koji su izlazili iz podruma. Raširili smo se po ulicama. Ipak, ni ovaj dan nije mogao proći mirno, počela je borba na život i smrt”, opisuje Markuš jedan od teških dana u nizu.
Kaže kako je “i danas uvjeren da su se branitelji borili za život, a oni za smrt.”
“Htjeli smo život, a oni smrt”
“Njima je bio cilj ubiti sve nesrpsko. Naš cilj bio je da se obranimo, da sačuvamo živote, kako nas, tako i svih onih civila koji su patili iza nas. Zaklonjen u jednoj kući gledao sam kako njihovo pješaštvo prilazi uz kuće i po vrtovima, ili kako bi naši Slavonci rekli, baštama. Ovaj put išli su bez ‘oklopa’. Kroz ogromnu rupetinu u zidu, nastalu od djelovanja tenkovske granate pratim osam likova ispred kako nam se približavaju. Pogledao sam na drugu stranu ulice i vidio Senzena koji je upravo počeo pucati prema napadačima. Kad sam vratio pogled nazad, ugledao sam četnika sa zoljom na ramenu i odmah povukao glavu unutra.”
Nakon toga su, opisuje u knjizi, ustrojili efikasnu obranu.
Nedostatak ljudi kao veliki problem
“No braniti se ne možeš bez ljudi, a ljudi je bilo sve manje. Stoga je poseban problem nastao ako se tijekom napada ne bi netko pojavio na adekvatnoj poziciji. Naime, katkad smo se zbog siline napada, odnosno naše malobrojnosti previše raširili po tim vrtovima, a samu ulicu branilo je četvero petero ljudi dok su ostali u kućama dočekivali njihove ‘junačine’ koji bi se pokušavali probiti između ulica. Ukoliko se ne bi netko pojavio, bili smo nemirni, jer to je vjerojatno znak da je taj ranjen. E, tada bi nastupio ozbiljan problem, dilema, kako i da li pretrčati cestu do njega, provjeriti da li je ranjen. Naime, neprijatelj je ne samo bio dobro naoružan, već je teškim strojnicama pokušavao pokriti sve ulice. Bilo kakav prelazak u tijeku takvog napada bio je veliki, veliki rizik!”
Dodaje i kako je u tom gusto naseljenom području najvažnije je bilo što prije uočiti protivnika, ali i precizno djelovati, “što u tom džumbusu nije bilo lako”:
“Artiljerija nam je nanijela najveće gubitke”
“Za nas je vrlo važno bilo povjerenje koje smo imali u naše suborce, jer smo znali da se niti jedan Hosovac neće samo tako povući i time ugroziti drugog, koji ne zna da se ovaj povukao i da mu je lijeva ili desna strana ‘prazna’, nezaštićena. Ta sigurnost da nećeš biti opkoljen ili iznenađen prodiranjem kroz vlastite redove, bila je važan detalj naše obrane. Iako je, naravno, znalo biti iznenađenja, ali nikad nismo ostavili jedan drugoga. Takva iznenađenja, u smislu da je neki četnik ipak prošao kroz naše linije, a da ga nitko nije opazio, učestala su tek u studenom, kad nas je bilo vrlo malo, a linija koju je trebalo braniti bila je velika. Ipak, artiljerija koja je svakodnevno, iz svih mogućih cijevi, bljuvala tisuće granata na malo područje, bila nam je najveći i nerješivi problem. Nanijela nam je najveće gubitke.
Izvor:Dnevno.hr
Autor: S.V./Foto: snimka zaslona/YouTube
