Velika Srijeda – čega se sjećaju kršćani na današnji dan?
Premda nije obveza, do današnjih se dana u pojedinim krajevima zadržao post srijedom i petkom. Tako je poznato da je majka našeg sveca Alojzija Stepinca, Barbara, gotovo 50 godina održavala post i nemrs srijedom i petkom za svog sina.
Dok je općepoznata stvar da je i danas petak dan nemrsa (i u starini post) kao sjećanje na Isusovu smrt, malo katolika zna da se post srijedom obdržavao kao sjećanje na Judinu izdaju Isusa.
Današnji dan se naziva Velika Srijeda i glavni je spomen dan u godini na izdaju Sina propasti, kako Evanđelje po Ivanu naziva izdajnika Judu.
Velika je srijeda i u današnjem evanđelju slušamo o Judinoj izdaji Isusa Krista. U liturgijskom pogledu približavamo se skorom slavlju Pashalnog otajstva našega Gospodina. Stoga nas i čitanja ovih velikih dana pripremaju za tu proslavu. Naime, kroz cijelu godinu čitanja su tako određena da nas uvode u samo otajstvo našega Gospodina. U ovim danima bit ćemo uvedeni u sami vrhunac njegova poslanja: u muku, smrt i uskrsnuće. To upoznavanje Kristova otajstva ujedno znači i obojenost našega života Kristovim životom, naše pristajanje uz njegovo otkupiteljsko djelo.
Na početku ovoga odlomka Matej pred nas stavlja Judu i glavare svećeničke, odnosno njihov savez. Juda je očito odlučio koja će biti njegova uloga u sastavu Isusovih učenika te tako od glavara svećeničkih uzima trideset srebrnika kao cijenu svoga djelovanja i Isusova života. Dogovor je između njih sklopljen. Još ostaje samo pitanje vremena kad će im ga Juda predati. Vidjeli smo u prijašnjim danima kako su se glavari svećenički bojali uhvatiti Isusa u određene dane jer su se bojali naroda, budući da ga je narod doživljavao kao proroka. Upravo će im sada Juda pomoći da Isusa uhvate u pravi trenutak.
Kako na početku čitamo o jednoj skupini: Judi i glavarima svećeničkim, tako nakon toga čitamo o drugoj skupini: Isusu i njegovim učenicima. Dok su prvi kovali plan kako uhvatiti Isusa i osuditi, drugi su se pripremali za veliki židovski blagdan Pashu. Učenici slijede Isusove upute i pripremaju sve za večeru kojom se obilježavao blagdan Pashe.
Uvečer dok su blagovali za stolom, Isus, umjesto govora ljubavi i umjesto podučavanja učenika o Ocu i kraljevstvu nebeskom, govori teške riječi o izdaji, i to o izdaji od jednoga od njegovih učenika. Jedan od onih koji su išli za njim, koji su slušali njegove riječi, kojima je nasamo objašnjavao prispodobe i kojima je otkrivao istine kraljevstva Božjega, jedan od tih njega će uskoro izdati, predati glavarima svećeničkim. Sjeme Kristove riječi očito kod jednoga od njih nije palo na plodno tlo, nego je korov ugušio plod. I to je vidljivo u obraćanju Isusu od strane učenika. Nakon govora o izdaji, svi učenici ga pitaju: ‘Da nisam ja, Gospodine? osim Jude koji kaže: ‘Da nisam ja, učitelju?’ Oni Isusa jasno označavaju kao Gospodina, kao onoga koji je Bog, dok Juda ostaje prikraćen te se tako izdvaja od dvanaestorice te postaje izdajica.
U ovim svetim danima koji nam prethode prepoznajmo Gospodina u njegovoj riječi i lomljenju kruha, te u zajedništvu s cijelom Crkvom proslavimo onoga koji nam je darovao otkupljenje.
