Velika vojna nabava: Trošit će se milijarde, Hrvatska kupuje HIMARS-e, Bayraktare i evo što još

Prema planovima koji još uvijek nisu objavljeni jer se dorađuju (DPR – Dugoročni plan razvoja OSRH), već 2028. HV bi trebao biti “neprepoznatljiv”, ali u pozitivnom smislu

Prvih šest od ukupno 12 Rafalea sletjelo je u travnju u Hrvatsku. Za nešto manje od godinu dana borbena eskadrila bit će kompletirana na ukupno 12 borbenih zrakoplova. Ta nabava jest bila povijesna, jer Hrvatska nikad prije nije u neku vojnu nabavu investirala 1,2 milijarde eura. U zadnje tri godine ta je eskadrila uglavnom otplaćena i ostale su još dvije manje rate. To je očito model po kojem će Hrvatska nastaviti posao nabave novih modernih oružanih sustava. 

Do 2026. u pogonima slavonskobrodskog Đure Đakovića, uz suradnju s englesko-američkom tvrtkom Bae Systems, bit će obnovljeno i modernizirano svih 62 oklopnih borbenih vozila Bradley M2A2 ODS. To će biti dovoljno za prvu ruku, a u vojnim krugovima smatraju da Hrvatskoj treba još stotinjak takvih Bradleya. MORH u ovoj godini naručuje proizvodnju 30 novih Patrija, koje će po finskoj licenciji izgledno proizvesti također Đuro Đaković. Time će se ukupan broj Patrija u HV-u približiti brojci od 200 vozila. Sve nove bit će naoružane DUOS kupolom, koja sadrži top od 30 mm i protuoklopne rakete također izraelske proizvodnje SPIKE, i to najnovije generacije sa znatno povećanim dometom. To će biti dovoljno da u mirovinu naše motorizirane postrojbe pošalju sve preostale oklopnjake ruskog ili jugoslavenskog porijekla, koji će, moguće je, završiti u Ukrajini. U planu je i pojačavanje postrojbi samohodnim artiljerijskim oružjem. Uz postojećih 14 njemačkih Panzer Haubica PzH 2000, kalibra 155 mm, planira se nabava dodatnih. Vojni stručnjaci smatraju da će Hrvatska nabaviti i mobilnu artiljeriju na kotačima uz samohodnu artiljeriju na gusjenicama, a tu dolaze u obzir švedski Archer od 155 mm ili francuski Caesar od 155 mm.

Ono što kopnenoj vojsci treba jest i nova raketna artiljerija koja će zamijeniti sadašnje višecijevne raketne bacače kalibra 122 i 128 mm, koji su uglavnom istočne proizvodnje ili proizvedeni u SFRJ. Premda je još sve obavijeno tajnom, jasno je koje oružje ovdje dolazi primarno u obzir, a dokazano na ukrajinskom bojištu. Riječ je, naravno, o višecijevnom raketnom bacaču na kotačima M142 Himars koji može ispaljivati nekoliko vrsta raketa dometa od 70 pa do 300 kilometara. Istodobno bi se realizirala i nabava tog sustava s dvostruko većim paljbenim kapacitetom, smještenim na gusjeničaru, M270 MLRS. Nabava takvog oružja znatno će uvećati vatrenu moć hrvatske kopnene vojske i predstavljat će jako sredstvo odvraćanja.

Uz ovu opremu treba nabaviti i relevantnu PZO zaštitu za ove postrojbe, najbolje u kombinaciji protuavionskog topa i spregnutih protuavionskih raketa kraćeg dometa. Za te svrhe bila bi primjerena nabava npr. njemačkog vozila Skyranger 30, koje proizvodi Rheinmetall Air Defence AG. To se vozilo u oba kalibra, 30 i 35 mm, pokazalo izuzetno uspješno u Ukrajini prilikom obaranja svih vrsta letjelica i dronova te krstarećih projektila. U dugoročni plan nabave bit će zacrtana i nabava vjerojatno novih tenkova. Postoje tri mogućnosti – njemački Leopard A7+ ili čak ''osmica'', koju nabavlja, primjerice, Mađarska, zatim američki Abrams te francuski Leclerc. Računa se na to da bi Hrvatskoj za prvu ruku trebalo barem 50-ak do 60-ak tenkova.

U svakom slučaju, budu li realizirane ovakve nabave u kopnenoj vojsci, jasno je da će se trebati ići i na formiranje dodatne, treće gardijske brigade. Pri tome je manje bitno hoće li ona biti na kotačima ili gusjenicama. I time bi onda kopnena vojska bila zaokružena, s velikom vojnom moći i tehnološki najmodernijim topničkim i raketnim te PZO sustavima.

U krugovima HRZ-a smatraju da će kompletirati eskadrilu Black Hawkova do 2028., možda i prije, te da postoji mogućnost i za nabavu još neke vrste helikoptera kojih se rješavaju Amerikanci.  U vojnim krugovima smatraju da HRZ treba nabaviti i “pravi” borbeni helikopter, teško da će to biti američki Apache, koji je izuzetno skup, ali bi trebalo krenuti stopama češkog ratnog zrakoplovstva koje je nabavilo malo rabljene američke Bell AH-1Z Vipere.

Radi se i na hitnoj nabavi PZO sustava srednjeg ili čak velikog dometa. Vojni krugovi potvrđuju da je ugovaranje nabave takvog sustava vrlo blizu. Ne zna se, naravno, o kojem sustavu je riječ niti koliko će biti nabavljeno bitnica, no pretpostavlja se da je riječ o nabavi koja će stajati najmanje 500 milijuna eura. Isti europski, odnosno francuski proizvođač MBDA, s kojim Hrvatska već ima potpisan ugovor o nabavi naoružanja za Rafale, proizvodi takve sustave. Riječ je o raketnoj obitelji ASTER SAMP/T. Taj sustav najviše uspoređuju s američkim Patriotom, s time da je u inačici s novom vrstom projektila NG taj sustav i moćniji od Patriota, a riječ je o dvostupanjskoj raketi s dometom daleko većim od 100 km. Smatra se da bi Hrvatska trebala nabaviti te rakete i srednjeg i velikog dometa s obzirom na to da se ispaljuju s istog lansera. Te rakete “skidaju” i balističke rakete. Navodno, u Ukrajini još nisu zabilježili promašaj s tim raketama. Još jedan podatak za usporedbu, ovaj sustav gađa ciljeve u krugu od 360 stupnjeva, za razliku od američkog Patriota, koji to radi u krugu od 320 stupnjeva. Izborom ove vrste rakete Hrvatska bi riješila i pitanje koju vrstu raketa treba postaviti na naše buduće korvete, jer iste idu i na francuske i talijanske korvete.

Hrvatska Vlada uskoro će donijeti odluku o još jednoj velikoj vojnoj nabavi. Tiče se to napokon i Hrvatske ratne mornarice (HRM). Da je sada na redu i modernizacija HRM-a, u zadnjih godinu dana najavljeno je nekoliko puta. Vidimo da je ministar obrane Ivan Anušić nakon nekoliko godina blokade uspio pokrenuti ponovno pokretanje programa završetka četiri preostala obalna ophodna broda ugovorena s Brodosplitom, a MORH radi na zadnjoj varijanti, odnosno studiji nabave višenamjenskog izvanobalnog ophodnog broda, jednostavnije rečeno korvete. Već se godinama radi na toj studiji, a prema zadnjim informacijama, ona je još jedanput vraćena iz Vlade na kraću doradu i može se čuti da se traži detaljnije pojašnjenje o kojoj se točno višenamjenskoj korveti radi.

Višenamjenska znači da može gađati ciljeve u zraku, na kopnu i voditi protupodmorničku borbu. Prava višenamjenska korveta, a riječ je o brodu od stotinjak metara dužine, istisnine od 1000 do 2000 tona, posjeduje protuavionske, protubrodske rakete, po mogućnosti kojima se mogu gađati i ciljevi na kopnu, te torpeda za protupodmorničku borbu. Još se ne zna za koju vrst korvete će se Hrvatska odlučiti. No, s obzirom na informacije o željama HRM-a, postoje barem dvije mogućnosti, nabava korvete poput izraelske klase Sa’ar 6 ili francuske klase Gowind, koja se serijski proizvodi u Francuskoj i izvozni je proizvod. Izraelska korveta rađena je u Njemačkoj, a zatim je "gola" prebačena u Izrael, gdje su je Izraelci "načičkali" svojom elektronikom, senzorima i raketnim naoružanjem. Francusku korvetu Gowind kupilo je nekoliko velikih država kao što je Egipat te neke azijske države. Izrađuje se u serijama i Francuzima je potrebno dvije i pol do tri godine da je izgrade. Koliko se može doznati u vojnim krugovima, Hrvatska bi i ovdje preferirala nabavu nove, a ne rabljene korvete.

U Vladi, kad najavljuju nabavu korvete, govore u jednini, ali teško da će se Hrvatska odlučiti za nabavu samo jedne. Za našu ulogu u Jadranu s mogućnošću izlaska na Sredozemlje, u mornaričkim krugovima kažu da su nam potrebne dvije do četiri korvete. Kako svaka stoji otprilike 400 milijuna eura, vidjet ćemo što će biti s tim željama HRM-a. Nabava korveta u isto vrijeme značit će polako i oproštaj od naših pet raketnih topovnjača koje se više neće isplatiti preurediti i zamijeniti stare švedske RBS-15 rakete modernijim. Preinake bi bile isuviše skupe, pa će naše topovnjače služiti dokle mogu, a njihovu će ulogu preuzeti korvete. Neke od njih sigurno bi mogle poslužiti i za poslove obalne straže. Vojni stručnjaci smatraju da ćemo morati zamijeniti i postojeća dva desantna broda s nova dva modernija. I još uvijek postoji naša NATO obveza pa je izgledno da ćemo napokon morati nabaviti i nekoliko minolovaca, čime bi Hrvatska izvršila svoje savezničke obveze vezane uz nadzor morskog dna i protupodmorničko djelovanje.

Uz to, valjalo bi zadržati i sposobnosti naših MOL-ova, dakle, mobilnih obalnih lansera i njihovu mogućnost da se i s kamiona ispaljuju protubrodske rakete. Krene li se u nabavu korveta, vjerojatno će one biti opremljene i helikopterom, pa valja odlučiti kojim, a u principu bi trebala biti riječ o mornaričkoj inačici helikoptera, kakav je, primjerice, američki Sea Hawk.

Od većih nabava OS RH u ovoj inventuri za razdoblje do 2028., a za neke stvari do 2030. valja još spomenuti i nabavu raznih vrsta bespilotnih letjelica. Prema dostupnim informacijama, vode se pregovori o nabavi nekoliko tipova letjelica. HV posjeduje izviđačke bespilotne letjelice, uglavnom izraelskog porijekla (Skylark i Orbiter), no ovdje se radi o nabavi naoružanih letjelica velikog dometa. Može se pretpostaviti da je Hrvatska zainteresirana za ove tipove naoružanih bespilotnih letjelica – turski Bayraktar TB2, izraelski Hermes 900 te američki MQ-1 Predator ili MQ-9 Reaper. Nema sumnji da će biti nabavljena neka od upravo tih bespilotnih letjelica.

Kad je riječ o bespilotnim kamikaza letjelicama i dronovima, neke od njih već su iskušane na vojnim poligonima kod Slunja, točnije dva tipa tih letjelica, od kojih je jedan tipa quadrocopter. Te su se letjelice pokazale učinkovitima i u MORH-u su bili zadovoljni viđenim. One su hrvatske proizvodnje i njihov razvoj je pri kraju. Kada bude završen, letjelice će posjedovati 100 posto dijelova proizvedenih u Hrvatskoj. Prema informacijama iz vojnih krugova, MORH će brzo potpisati ugovor s proizvođačem o proizvodnji i sudjelovanju u tehnološkom razvoju. Spominje se proizvodnja čak nekoliko stotina komada.

Ova svojevrsna inventura o tome što još HV treba nabaviti od opreme i naoružanja kako bi stasao u modernu i snažnu malu armadu, rađena je na temelju informacija iz vojnih krugova, što je odmah postavilo i svojevrsna ograničenja jer aktivni, djelatni sugovornici iz MORH-a nikad neće otkriti detalje tih nabava. No iz tih razgovora ipak su se iskristalizirale mogućnosti i vrste oružja koje su nam primarno potrebne, a razgovor s bivšim glavnim planerom OS RH, kapetanom bojnog broda Ivicom Mandićem, sada vojnim analitičarem, poslužio je za detaljnije promišljanje što je sve potrebno HV-u u modernizaciji. Ove vojne nabave, procjena je, vrijede približno oko pet milijardi eura, što se slaže s neslužbenim procjenama našeg vojnog vrha. Znači, riječ je o svoti gotovo pet puta većoj od one investirane u Rafale. Vojni proračun RH stalno raste i u 2024. iznosi oko 1,2 milijarde eura, što je još ispod 2 posto BDP-a, a što je naš i NATO-ov cilj. S obzirom na procjene rasta hrvatskog BDP-a u sljedećih četiri do pet godina, može se očekivati da će se na kraju tog razdoblja vojni proračun znatno uvećati i približiti svoti od 2 milijarde eura, želimo li ispuniti onih ciljanih savezničkih dva posto.