(VIDEO) 5. veljače 1994. Ubijena djeca Sarajeva – srpska vojska ubila 1601 dijete, a više od 150 djece ubila namjerno iz snajpera!
Tijekom srpske opsade Sarajeva ubijeno je 14,011 ljudi, od čega 1,601 dijete. Svako deseto dijete, a to znači više od 150 djece, srpska vojska ubila je namjerno iz snajpera, što svjedoče rane od metka u glavi i predjelu srca.
Srpska vojska u Sarajevu, nije imala ni milosti, ni vojničke časti, ni ljudskosti. Kao niti u Vukovaru, Srebrenici, Škabrnji, Kosovo…gomilanje najgorih zločina na zločin. No, Sarajevo muči sličan problem kao i Vukovar: gotovo nitko nije procesuiran za te zločine osim zapovjednika Romanijskog korpusa u Haagu Stanislava Galića. A na sudovima u Bosni i Hercegovini – nitko. Zločinci i dalje žive među i sa svojim žrtvama.
Pokolji u Sarajevu bili su dio velikosrpske opsade i pokušaja da se od BiH i Sarajeva napravi Velika Srbija. Nastala je genocidna tvorevina Republika Srpska, koja i danas prijeti odvajanjem od BiH i priključenjem Srbiji.
Brojne zločine u Sarajevu počinile su sprske snage koje su činile: JNA (koja je trebala štititi djecu u Sarajevu, a ne ubijati ih na račun Beograda), Vojska Republike Srpske, četnici (tu je i Tomislav Nikolić, kasniji predsjednik Srbije, rukopoložen za četničkog vojvodu), raznih dragovoljaca i drugih paravojnih informacija. Svi oni su Sarajevo držali u okruženju 1425 dana, što je najduže u povijesti suvremenog ratovanja. Tijekom opsade ubijeno je 14,011 ljudi, od čega preko 1,601 dijete.
Predsjednik Srbije Nikolić iznad umirućeg Sarajeva proglašen je četničkim vojvodom:
Markale – masakr na tržnici koji je zgrozio svijet
Veliki četnički masakr dogodio se na sarajevskoj tržnici na današnji dan 5. veljače 1994. kada je ubijeno 68 ljudi, a masakrirano i ranjeno s vrlo teškim posljedicama amputacija dijelova tijela 144 osobe. Među ubijenim i ranjenima bilo je i djece.
Srpska vojska je usred bijela dana ispalila teške minobacačke projektile 120 mm na tržnicu što je uzrokovalo masakr čije su slike šokantno djelovale na cijeli svijet. Broj mrtvih bio je 68, dok su desetinama ljudi amputirani dijelovi tijela. Središtem Sarajeva krv je tekla u potocima.
Photo: bs.wikipedia.org
Ono što je najsramotnije je da su vlasti Republike Srpske i pripadnici njihove vojske tvrdili da su zločin izazvale postrojbe koje su branile Sarajevo, dakle sami sebi. Slične izjave su Srbi davali za zločine u Vukovaru, kao poznata afera ubijanja 42 djece u Vukovaru, koju je čak objavio BBC.
Srpska vojska ubijala djecu – zločin koji se ne smije zaboraviti!
U razdoblju od 1992. do 1995. godine glavni grad BiH nalazio se pod opsadom, a nad stanovništvom Sarajeva počinjeni su brojni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Planski, organizirani i sistematični zločini srpske vojske.
I ne samo u Sarajevu, i ne samo nad odraslima – već i nad djecom.
Tako je usprkos činjenici da je Sarajevo proglašeno sigurnom zonom UN-a 6. svibnja 1993. godine, i nakon toga su djeca i civili masovno ubijani. Neposredno nakon što je Sarajevo proglašeno sigurnom zonom, na improviziranom igralištu na Dobrinji ubijeno je 13 civila, među kojima većina djece u igri. Na 95 lokacija u Sarajebu ubijane su cijele obitelji, supružnici, majke i očevi s djecom, braća i sestre…
Teške traume i potresne priče djece opkoljenog Sarajeva:
Djeca su svakodnevno ubijana neselektivnom upotrebom oružja i oruđa, granatiranjem, snajperima…
Oružane snage Srba i njihovi suradnici, usprkos različitim konvencijama o pravima djece, vodili su koordiniranu, dugotrajnu i snažnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja i teroriziranja civilnog stanovništva Sarajeva. Ove snage nisu poštovale temeljne norme međunarodnog humanitarnog prava i najvažniju među njima – zaštitu civila. Zločin nad djecom nije samo to, to je zločin i nad njihovim roditeljima, srodnicima, prijateljima… To je zločin mnogo većeg opsega, piše stav.ba
Srpski agresor je gađao djecu u školama koja su bila zaštićena mjesta međunarodnim humanitarnim pravom.
Primjerice, takav zločin dogodio se 9. studenoga 1993. godine u OŠ “Prvi maj” na Ali‑pašinom Polju. Ubijena su tri učenika i njihova učiteljica. Slijedećeg dana dogodio se masovni zločin na platou ispred škole “Žrtava fašizma”, kada je ubijeno petero djece. Na Ali‑pašino Polje je ispaljeno nekoliko granata 22. siječnja 1994. godine, kada je ubijeno šestero djece na sanjkanju.
Osim granatiranjem, djeca su ubijana i snajperima. Već 1991. godine na Romaniji, u mjestu Ždrijelo, te na Jahorini obučavani su srpski teroristi-dobrovoljci u rukovanju različitim naoružanjem, između ostalog i snajperima. Među njima je bio i jedan broj Srba iz Sarajeva. Obuka je trajala oko 27 dana i nakon obuke su polagali zakletvu pred četničkim vojvodom. A četnička zakletva znači ubijanje i smrt u ime velikosrpstva.
U Sarajevu je, prema dosadašnjim istraživanjima ratnog Instituta za žrtve rata, od ukupnog broja ubijene djece, deset posto ubijeno snajperom. Istraživanja su također pokazala da je najveći broj djece ubijene snajperom gađan u glavu i predio oko srca, što jasno pokazuje namjeru.
Sve se zna.
Kao i u Vukovaru, žrtve moraju živjeti nekažnjeno pored svojih krvnika koji su ih godinama ubijali na sve moguće načine sa sarajevskih brda i uzvisina.
Do zuba naoružani Srbi iživljavaju se nad opkoljenim Sarajevom uz smiješak Karadžića:
