Vojna analiza Igora Tabaka: Gomila oružja slijeva se u Ukrajinu, a Ruse u narednim danima čeka još jedna nevolja
Iako je pod ruskim pritiskom i čitav niz mjesta oko Donjecka, većina međunarodne pažnje tu se fokusirala na nastavak opsade Mariupolja
Dvadeset i drugi dan rata u Ukrajini, u četvrtak 17. ožujka, protječe u svjetlu nastavka mobiliziranja međunarodne civilne i vojne pomoći za Ukrajinu, dok je situacija na bojištima aktivna, ali ne svugdje jednako intenzivna. Što se stanja na terenu tiče, nakon jedne relativno hladne faze izgleda da širom Ukrajine polagano ipak dolazi toplije vrijeme – čime onda kreće sezona tzv. 'rasputice', a time onda beskrajno rastu svi logistički problemi dostave ratnoga materijala – što posebno pogađa rusku stranu, oslonjenu na duge logističke lance, dostavu robe izdaleka pa na teren koji često i nije neposredno vezan uz naseljena mjesta ili ceste. Dakle, ako se i do sada moglo zamijetiti rusko držanje uz cestovne pravce, ta će se praksa posebno intenzivirati nadolazećih tjedana.
Činjenica da je posljednjih dana putem video-veze ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski održao političke govore u čitavom nizu svjetskih prijestolnica i parlamenata vjerojatno je pomogla ionako aktivnim nastojanjima velikog broja država da pomognu Ukrajini – iako nije s mjesta ni za milimetar pomakla temu uspostave ikakve zone zabrane letenja nad tom državom. Uz današnju francusku najavu donacije od 300 milijuna eura, posebno tu treba napomenuti da Sjedinjene Američke Države gotovo pa svaka dva ili tri dana objavljuju izdvajanje dodatnih sredstava za Ukrajinu. Tako se još 26. veljače spominjalo 350 milijuna dolara vojne opreme, u subotu 12. ožujka tome je dodano još 200 milijuna dolara vrijednosti vojne opreme, da bi u utorak 15. ožujka u Kongresu bio usvojen paket od 13,6 milijardi dolara civilne i vojne pomoći, na što su se onda jučer 16. ožujka nadovezale najave slanja dodatno dodatnih 800 milijuna dolara vrijednog naoružanja.
U okviru ovog posljednje spomenutog paketa trebalo biti sadržano i oko 9.000 raznolikih protuoklopnih sustava, od toga oko 2.000 sustava FGM-148 Javelin, oko 800 protuzračnih sustava, više tisuća komada raznog pješačkog naoružanja, oko 20 milijuna komada raznog streljiva te, među ostalim, navodno i 100 lakih dronova-samoubojica (tzv. 'loithering munition') tipa AeroVironment Switchblade. Iako su ukrajinska bojišta posljednje vrijeme već vidjela uporabu sve sile raznih besposadnih sustava, među kojima treba s ruske strane posebno spomenuti izviđački Orlan-10, napadajni Kronshtadt Orion (Inohodec), te samoubojice tipa Zala KYB, a s ukrajinske strane turske letjelice Bayraktar TB2 – bit će zanimljivo vidjeti i učinak ove američke donacije na taktičku razinu predstojećih ukrajinskih djelovanja. Mimo svega toga čuju se i naznake dovoza veće količine protuzračnog naoružanja srednjeg te dugog dometa iz Egipta, a o sličnom se transferu navodno razgovara i sa Slovačkom, koja doduše tu očekuje zapadno nadomještanje svoje na raspolaganje stavljene opreme. Budući da dostava pomoći u Ukrajinu izgleda teče neprekidno, ne čude ni spomeni kako se na prvim crtama često sreću i postrojbe u kojima svaki pješak ima moderno protuoklopno oružje, dok na ruske zrakoplove iznad crta bojišta navodno ponekad bude ispaljivanja pravih salvi lakih protuzračnih projektila odjednom.
Na sjeverozapadu Kijeva vodile su se borbe oko mjesta Makariv, vjerojatno uz trasu autoputa E40, iz Žitomira prema Kijevu, gdje su posljednjih dana Rusi imali napredovanja prema jugu, koja ukrajinske snage nastoje suzbiti. S istoka Kijeva čuje o preraspoređivanju agresorskih postrojbi, valjda za nove pokušaje stiskanja grada i prodora prema jugozapadu – dok je izgleda nakon dosta priprema započeo i intenzivniji ruski pokušaj obračuna s ukrajinskom enklavom oko grada Sumi, koja im već tjednima otežava sve logističke napore na sjeveroistoku Ukrajine. Iako se prvih dana rata iz tog mjesta vidjelo i prizore urbanih borbi te velikih požara u stambenim naseljima, guverner oblasti Sumi je izjavio kako su jučerašnje borbe u tom kraju bile najoštrije od početka rata. Težište operacija u Harkivskoj regiji je i nadalje oko grada Izjuma. Ondje su Ukrajinci uspjeli barem usporiti, ako ne i zaustaviti ruska napredovanja, grad je ostao iza lokalnih linija borbi, a spominje se da su Rusi, umjesto na zapad ili jug, iz tog prostora probali napredovati jugoistočno – prema Slavjansku. Ako takvo kretanje uspije, to bi ih iz načelnog smjera Harkiva dovelo u srce preostale ukrajinske obrambene zone prema tzv. 'Narodnim Republikama', što bi dodatno otežalo kako obranu istočnog prostora oko Severodonjecka, tako i održanje Kramatorska te obrambenih linija prema jugoistoku i neprijateljskom središtu Donjeck. Upravo je obrambeni potez na istoku, u zadnjem preostalom dijelu Luhanske oblasti, među naseljima Kremina-Rubižne-Severodonjeck-Lisičansk tu pod posebnim pritiskom – čak i ukrajinski izvori priznaju ruski proboj u gradsko područje Rubižne, kojoj su navodno zauzeti zapadni, sjeverni i istočni prilazi, dok se borbe vode na preostalom ukrajinskom jugu mjesta. Ako Rubižna padne, to bi itekako otežalo položaj preostalih ukrajinskih mjesta u neposrednoj okolici, i primaklo Ruse zauzimanju čitavog prostora negdašnje ukupne ukrajinske oblasti Luhansk.
Iako je pod ruskim pritiskom i čitav niz mjesta oko Donjecka, većina međunarodne pažnje tu se fokusirala na nastavak opsade Mariupolja. Nedvojbeno je da bi zauzimanje tog obalnog grada na Azovskome moru bilo velika pobjeda za Ruse – budući da bi time bilo dovršeno kopneno povezivanje okupiranog Krima i tzv. 'Donjecke Narodne Republike' – no to baš i ne ide lako. Posljednjih su se dana bilježili napadi prvo na istok grada, pa na sjeverozapad, ali tek s umjerenim uspjehom. Pri tome su navodno bili prvo odbijeni naleti neprijateljskog pješaštva, čije je povlačenje onda braniteljima ostavljalo i prostor za efektan obračun s preostalim oklopnim efektivima zaglavljenima u urbanom prostoru. Ne bi li nastavili pritisak i napade, Rusi tu izgleda polagano koncentriraju pojačanja kako s Krima, tako i s ostatka tzv. južnoga bojišta Ukrajine, što im počinje raditi probleme na prostorima osvojene Hersonske oblasti, ali i na krajnjem zapadu smještene borbene zone oko Mikolajeva.
Iako im posljednjih dana nisu uspjeli pokušaji zauzimanja Mikolajeva, Rusi su na tom potezu izgleda nakon ukrajinskih protunapada uspjeli opet prići u blizinu ukrajinskog grada Krivi Rih, te kanala koji ih na sjeveroistoku dijeli od Nikopolja te zapadnih prilaza gradu Zaporižje, no bez nekih odlučujućih uspjeha. Dapače, slanje pojačanja od Mikolajeva na istok, prema oko 400 km udaljenom Mariupolju, kao i napredovanje prema oko 150 km sjeverno smještenom gradu Krivi Rih, izgleda da je dovoljno oslabilo opsadu samog Mikolajeva da se tijekom popodneva čuju vijesti o mogućem ukrajinskom protunapadu iz Mikolajeva jugoistočno, prema zauzetom Hersonu. Napredovanje, koje je navodno stiglo na pola puta do Hersona, do sela Posad-Pokrovske, bi moglo Ruse skupo koštati. Naime, njihova je okupacijska vlast u Hersonu vidljivo klimava, a ukrajinsko oslobađanje tog jedinog većeg okupiranog grada Ukrajine osim PR-učinaka utjecalo bi i na ukupne perspektive ruskog prodora prema Odesi, kao i na dobar dio opskrbe svih preostalih ruskih snaga na desnoj obali Dnjepra. Za to vrijeme, Odesa je i dalje relativno mirno u zaleđu operacija, dok im pred obalom paradira ruska desantna flota. Ipak, kako je većina plaža u tom prostoru izuzetno nepogodna za iskrcavanje, dok se oni povoljni dijelovi već duže utvrđuju, lako bi bilo da svi ti mornarički efektivi opet promaše pomorske uvjete za desant, kao što možda nisu uspjeli na sebe ni psihološki vezati dovoljno ukrajinskih branitelja da im nekakva kopnena napredovanja kod Mikolajeva ni ne padaju na pamet.
