Vojni komentator: Rusi u strahu utvrđuju Moskvu i Putinove palače. Doleti li im ukrajinski dron, bio bi to uvod u kraj rata

Tijekom Hladnog rata, Moskva je bila najmnogoljudniji grad u SSSR-u, možda i na svijetu. Za tu svrhu formirana je posebna Prva Armija protuzračne obrane. Kružna PZO obrana organizirana je u dva koncentrična kruga. Unutrašnja kružna PZO obrana udaljena je na oko 50, a vanjska na oko 100 kilometara od središta Moskve. Manju kružnicu popunjavale su 22, a vanjsku 34 pukovnije protuzračne obrane. Radi lakšeg manevra pokretom snaga PZO, oko glavnog grada napravljene su kružne komunikacije dužine 2000 kilometara.

Nestvarna količina PZO

Dolaskom novih tehnologija, dometi i kapaciteti PZO sustava višestruko su uvećani. Zbog toga je promijenjena struktura i organizacija obrane glavnog grada od napada iz zraka. Ipak, količina angažiranih PZO sredstava kojima se brani prijestolnica i dalje je impresivna. Sad je za obranu Moskve zaduženo Zapovjedništvo posebnih snaga. Posljednji dostupni podaci navode da je dvanaest pukovnija PZO sustava velikog dometa S-300/400, organiziranih u tri brigade protuzračne obrane, kružno raspoređeno oko glavnog grada.

Moskva je branjena s najmanje 430 lansera i 1300 protuzrakoplovnih raketa. Uz to sve treba dodati stotine PZO sustava kratkog i srednjeg dometa za neposrednu obranu rasporeda baterija S-300/400. Na to sve ide neposredna obrana vojnih aerodroma i zapovjednih mjesta u okolici Moskve. Sve u svemu, za naše pojmove, nestvarna količina PZO sredstava.

Pukotine u štitu

Na što ukazuje raspored sustava Pantsir-S1 unutar samoga grada? Prvi zaključak koji se nameće jest implicitno priznanje nedovoljne učinkovitosti ruske protuzračne obrane teritorija. Čak i kad se radi o objektima ili zonama visokog prioriteta kao što je glavni grad ili baza strategijske avijacije, očito postoje pukotine unutar obrambenog štita. Do sada su Ukrajinci uspjeli savladati rusku protuzračnu obranu s dva različita, nenamjenska, priručna sredstva. Prvi put se radilo o izviđačkom dronu Tu-141, izvađenom iz muzeja, starom pedeset godina. Drugi put je korišten zasad nepoznati tip drona, kao platforma za lansiranje raketa zrak-zemlja.

Letovi su izvedeni na ekstremno malim visinama na kojima zemaljska radarska tehnika ima dosta smetnji. Stalni odrazi, koje uzrokuje okolni reljef kao i visoki objekti, smanjuju učinkovitost radarskih sustava detekcije ciljeva u zraku. Za otkrivanje niskoletećih objekata idealni su leteći radari.

Sovjetski Savez, na bazi transportnog aviona Iljušin Il-76, razvio je istočnu verziju AWACS-a. Ukupno je prepravljeno četrdeset četveromotornih aviona Il-76 koji su dobili oznaku A-50. U operativnoj upotrebi zrakoplovstva Ruske Federacije nalazi se 16 zrakoplova za rano otkrivanje, oznake A-50U. Svi su stacionirani u zrakoplovnoj bazi Ivanovo Severnji, 250 kilometara sjeveroistočno od Moskve.

Najsuvremenija ruska PZO

U takvim uvjetima, neposredna obrana objekta od napada iz zraka najbolje je rješenje. Sustav Pantsir-S1, NATO oznake SA-22 Greyhound, logičan je odabir. Sustav koji proizvodi Uljanovska mehanička tvornica predstavlja najsuvremenije PZO oružje ove kategorije u ruskim oružanim snagama.

S dvanaest protuzrakoplovnih raketa, dometa 20 kilometara, spregnuta su i dva automatska protuavionska topa kalibra od 30 milimetara. Rakete koriste radio i optičko-komandno navođenje. Radarski i optoelektronički sustav upravljanja vatrom omogućava gađanje ciljeva, danju i noću, u svim vremenskim uvjetima raketama ili topovima.

Priznanje Ukrajincima

Drugo. Ovo je priznanje ukrajinskom zrakoplovstvu. Koliko god izgledalo simbolično, Ukrajinci su izvršili uspješan dvostruki udar na zrakoplovnu bazu udaljenu više od 600 kilometara od njihovih položaja. Ukrajinska granica se nalazi na svega 450 kilometara od središta Moskve. Dakle, Moskva nije napadnuta samo zbog činjenice da, u tom momentu, nije bila prioritetan cilj.

I konačno, ruski obavještajci vjerojatno procjenjuju da bi, od sadašnjih simboličnih kapaciteta za napade u dubinu ruskog teritorija, ukrajinske sposobnosti mogle znatno narasti. U igri je nekoliko sredstava. Raketa MGM-140 ATACMS, često se spominje kao novo naoružanje koje bi Ukrajinci mogli dobiti. Međutim, domet rakete koja se ispaljuje iz višecijevnih raketnih bacača M270 MLRS i M-142 HIMARS, iznosi “svega” 300 kilometara. Dakle, Moskva je izvan dometa projektila MGM-140 ATACMS koji u zadnje vrijeme spominju Britanci kao moguću podršku Ukrajini.

Krilata raketa dometa do 500 km

Međutim, Storm Shadow, anglo-francuski krstareći projektil, ima domet do 500 kilometara. Krilata raketa može nositi bojevu glavu mase do 450 kilograma. Osnovne karakteristike projektila su radikalno mala radarska odrazna površina i velika preciznost. Borbeni zrakoplovi služe kao lansirna platforma za krstareće projektile Storm Shadow.

Kako Ukrajina u naoružanju nema Tornado, Mirage, Rafale ili Typhoon, Suhoj Su-24, kojima lete Ukrajinci, spominje se kao moguća lansirna platforma. Prema nepotvrđenim informacijama, u Poljskoj se već duže vrijeme obavlja integracija krilate rakete Storm Shadow na ukrajinski Su-24.

Rat zaustavio razvoj Groma

Drugi kandidat među krstarećim projektilima koji bi se mogli naći u ukrajinskom naoružanju jest norveška Naval Strike Missile, skraćeno NSM. Izvorno razvijena kao protubrodska raketa, NSM ima i kopnenu varijantu. Međutim, s dometom od svega 250 kilometara, NSM nije prijetnja Moskvi.

Ne treba zaboraviti da su Ukrajinci razvili vlastitu taktičku balističku rakete Grom. Ukrajinski Grom bojevu glavu mase od pola tone isporuči na daljinu do 500 kilometara. Nažalost, zbog rata
nije se otišlo dalje od prototipa. Prema nekim procjenama, potrebno je najmanje dvije godine da se uspostavi proizvodnja ovih raketa. Za te poslove Ukrajinci imaju potrebna znanja.

U bivšem SSSR-u 30 posto istraživanja i razvoja te 40 posto vojne proizvodnje nalazilo se u Ukrajini. Većina toga otpadalo je na raketnu tehnologiju. Najveći proizvodni pogoni interkontinentalnih balističkih projektila nalazili su se u okupiranom dijelu Donbasa. Ukrajinci nemaju potrebne strojeve za serijsku proizvodnju.

Strah od sramoćenja

Iskreno sumnjam da bi Združene snage Ukrajine izvršile napad na ministarstvo obrane Ruske Federacije. Ta je institucija leglo korupcije i nepotizma, početak i kraj svega što ne štima u Vojsci Ruske Federacije. Napad na rezidenciju ruskog predsjednika u Novo-Ogarjevu, koju on smatra svojim domom, također nema smisla. Putin često mijenja lokacije na kojima odsjeda. Pogodak na pravo mjesto u pravo vrijeme malo je vjerojatan.

Međutim, u okolici Moskve postoji mnogo unosnih ciljeva. Dakle, trenutne PZO instalacije na moskovskim krovovima više su rezultat straha od sramoćenja nego stvarne prijetnje od napada iz zraka. Ruska ratna propaganda teško bi opravdala pojavljivanje ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad grada koji predstavlja simbol ruske moći i nepobjedivosti.

Bez obzira na razloge, strah od prenošenja rata na moskovske ulice postoji i stvaran je. Koliko je i opravdan, pokazat će vrijeme. Mathias Rust, njemački pilot-amater, 28. svibnja 1987. godine sletio je na Crveni trg sa sportskim avionom Cessna 172. Neki su taj događaj tumačili kao simboličnu najavu raspada Sovjetskog Saveza. Moguća pojava ukrajinskog drona iznad glavnog grada svih Rusa, mogla bi imati neku sličnu simboliku koje se plaše u Kremlju.