Vojnik u službi domovine, borac u službi pobjede
Hrvatska vojska može se pohvaliti iznimnim pripadnicima. Njihova je spremnost uvijek na najvišoj razini, a kad se uključi i sport, priča dobiva i dodatnu dimenziju, koja pokazuje kako je uz vojničku stegu apsolutno sve moguće
Put do uspjeha za svakog je sportaša na neki način poseban. Uz njihov život vezana su brojna odricanja, a vrhunski sport zahtijeva posebnu natjecateljsku crtu, koja čini razliku između pobjednika i prolaznika. U našem časopisu često predstavljamo hrvatske vrhunske sportaše. Među njima posebno se ističu oni koji su pripadnici Hrvatske vojske. Sjajan je primjer desetnik Toni Ćatipović, koji je zadnjeg dana svibnja postao prvak Hrvatske u kickboxingu, natječući se u disciplini full contact u kategoriji do 91 kg, čime je izborio nastup na Svjetskom prvenstvu.
Splićanin Toni u svoje je 33 godine ostvario brojna velika sportska postignuća. Ističu se naslovi prvaka Hrvatske u različitim disciplinama, kojima je zajedničko da se odvijaju u ringu. Možemo zapravo reći kako je Toni pravi kralj ringa u Hrvatskoj. Uspjehe je ostvario u kickboxingu, savate boksu, tajlandskom boksu, ali i klasičnom boksu.
Njegova vojna karijera započinje 2014. godine. Nakon specijalističke obuke dobio je postavljenje u Logističkoj satniji Gardijske mehanizirane brigade u Kninu. Po završetku Izobrazbe za razvoj vođa (IRV) 2018. godine prelazi u 3. mehaniziranu bojnu Pauci. Od 2019. pripadnik je Pomorske baze Split.
Obitelj kao temelj
Toni ističe kako ga je vojska zanimala od malih nogu, a oduvijek je osjećao i veliku ljubav prema domovini, koju mu je usadio otac. “Moj je otac dragovoljac Domovinskog rata. Cijeli rat proveo je na brojnim bojištima, a sudjelovao je i u VRO Oluja. Prenio je na mene ljubav prema domovini i Hrvatskoj vojsci, tako da nisam puno dvojio o tome”, govori nam te dodaje: “To je jednostavno bio nekakav logičan slijed. Nakon završetka srednje škole odlučio sam da će vojska biti moj poziv.” Intenzivnu sportsku priču ovaj je pripadnik HRM-a započeo s 14 godina, kad počinje trenirati kickboxing. Put od rekreativnog bavljenja do prvog natjecanja trajao je vrlo kratko.
“Jednostavno, kliknuli smo. Shvatio sam da mi sport odgovara, da je prepun adrenalina, da je svako natjecanje novo iskustvo, da je svaki meč novo iskustvo i da svaki put doživiš nešto drugačije. Sport zahtijeva vrhunsku pripremu – ne samo fizičku već i mentalnu. Svaki je meč zapravo suočavanje s nepoznatim i ponekad neočekivanim situacijama”, nastavlja Toni.
Govori nam da se tijekom osnovne škole bavio s dosta sportova, većinom zbog društva i prijatelja. Nešto se dulje zadržao u rukometu i košarci. Kao i mnogi drugi koji imaju stariju braću, tako je i Toni slijedio put svojeg brata, koji je trenirao kickboxing. Redovito ga je pratio na natjecanjima, što ga je dodatno potaknulo da se okuša u tom sportu. Pokazalo se kako je to bio pravi izbor, a rezultati koje ostvaruje dodatna su potvrda.
Ring kao poveznica
U nastavku razgovora Toni nas detaljnije upoznaje s kickboxingom te navodi razlike između ostalih srodnih sportova i kategorija u kojima se natječe. Jer, on je čovjek koji svoj sportski život živi u ringu, a pritom mu je svejedno o kojem se sportu ili disciplini odnosno kategoriji radi. Jedini je uvjet težinska kategorija, koja određuje njegov put i suparnike, ali sve ostalo što je vezano uz borbu za njega je manje važno – u svemu je zaista sjajan. Trenutačno se natječe u kickboxingu u disciplini full contact, a donedavno se natjecao u svim, kako kaže, ringovnim sportovima: boksu, kickboxingu, savate boksu i tajlandskom boksu.
Tajlandski boks najzahtjevnija je od svih disciplina. Specifičan je po tome što su dopušteni udarci rukama i nogama te laktovima i koljenima, kao i klinč. “U disciplini K1 dopušteni su udarci rukom, nogom i koljenima. Full contact pak dopušta udarce samo iznad pojasa rukom i nogom. U savate boksu dopušteni su udarci rukom i nogom, ali razlikuje se od ostalih disciplina po tome što se boriš u obući i dopušteni su udarci obućom”, objašnjava Toni. Dodaje da discipline full contact i K1 spadaju pod kickboxing, a tajlandski boks i savate boks imaju svaki svoju organizaciju. U svim se navedenim sportovima, koji izgledaju slično, borci bore u ringu.
Govori nam nadalje o brojnim nastupima i ostvarenim rezultatima. Ističe one na svjetskim i europskim prvenstvima, s kojih se uvijek vraćao s medaljom oko vrata: “Sjaj je bio manje bitan jer svaka medalja sjaji na svoj način.” Kao svoje najveće postignuće Toni spominje zlato na Europskom prvenstvu u Budimpešti 2018. godine u disciplini K1 te naslove svjetskog juniorskog prvaka u savate boksu i tajlandskom boksu.
Dotaknuo se i ovogodišnjeg Prvenstva Hrvatske u full contactu, održanog 31. svibnja u Omišu, na kojem je odnio pobjedu u kategoriji do 91 kg. “Već nekoliko godina zaredom osvajam i branim titulu prvaka Hrvatske u full contactu. Osvajanjem Prvenstva Hrvatske osigurao sam mjesto u reprezentaciji i kvalificirao se na Svjetsko prvenstvo, koje će se održati krajem studenog u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima”, govori nam te nastavlja: “Svake su godine prvenstva Hrvatske sve teža i teža. Dolaze i novi borci, a svaki od njih želi se dokazati i osvojiti naslov. Sve borbe odvijaju se u jednom danu. Budući da u tom jednom danu možete imati dvije do tri borbe, za takva natjecanja treba biti dobro pripremljen, dati sve od sebe, ali imati i malo sreće da se ne ozlijedite.”
Toni Ćatipović od početka karijere član je splitskog Kickboxing kluba “Pit Bull”. S njim rade treneri Marko Žaja i Gordan Vatavuk. Objašnjava da pripreme za natjecanja traju cijelu godinu, ali intenzitet treninga mijenja se i prilagođava borbama i natjecanjima.
“Na početku svake godine imamo bazične pripreme, kad se više posvećujemo radu u teretani i snazi. Nakon bazičnih priprema prelazimo na treninge u dvorani, pri čemu se baziramo na tehnici i izdržljivosti. Kako se bliže natjecanja, sve više radimo na taktici. Više i spariramo, a treninzi su intenzivniji jer moramo postići što bolju kondiciju”, naglašava Toni i nastavlja: “Tjedno napravimo desetak treninga. Treniramo dva puta na dan: ujutro trčimo ili radimo specifičnu snagu, a popodne radimo fokusere s trenerima, spariramo ili radimo tehniku.”
Sport i vojska
Toni se osvrnuo i na potporu koju mu pruža Hrvatska vojska. Naglašava kako mu maksimalno izlazi ususret te da ima sjajne uvjete za rad. Zahvalan je na svemu što mu omogućuje i dodaje kako s ponosom na međunarodnim natjecanjima predstavlja upravo Hrvatsku vojsku i svoju domovinu. “Hrvatska vojska puno mi pomaže u sportskoj karijeri i omogućuje mi kvalitetne pripreme i odlaske na natjecanja. Svima je poznato da vojska mora trenirati i biti spremna odgovoriti na sve zahtjeve. U vojsci je tjelovježba obvezatna, tako da treninge lako prilagodim. Nije uvijek lako održavati karijeru na visokoj razini, ponekad zbog obveza na radnom mjestu, ali i privatnih, no kad radiš nešto što voliš, onda se nađe uvijek načina i dodatne energije. To mi omogućuje prebroditi teška razdoblja jer ovaj sport ne samo da zahtijeva fizičku pripremljenost nego i psihičku izdržljivost i snagu. Srećom, potpora koju dobivam gura me svaki dan naprijed, odnosno dodatni mi je vjetar u leđa”, ističe Toni Ćatipović.
“Nemam nekih posebnih planova vezano uz karijeru, osim da nastavim trenirati. Uvijek se spremam natjecanje po natjecanje. Trenutačno je to spomenuto Svjetsko prvenstvo u studenom ove godine. Dotad ću ići na pripremno natjecanje, a možda i koji svjetski kup, da budem što spremniji za Abu Dhabi”, zaključuje. Toniju možemo samo zaželjeti sreću i nadati se kako će njegov primjer slijediti brojni mladi, koji se tek susreću sa životnim izazovima. On je zaista sjajan primjer kako biti uspješan vojnik i sportaš.
