VRIJEME JE DA SE PROZOVU KRIVCI ZA INFLACIJU! Pokazali su svu nemoć: ‘On je samo maneken koji izbjegava reći pravu istinu’

Inflacijskom cunamiju u Hrvatskoj, koji se pokrenuo 2021. godine, navodno se nazire kraj, barem tako tvrde nadležne vlasti, Hrvatska narodna banka i Vlada premijera Plenkovića. Trenutno su stvari i usluge u Hrvatskoj u prosjeku 10,7 posto skuplje nego u isto vrijeme prošle godine, no do kraja ove godine ne bi smjele biti skuplje više od pet posto nego lani, a u sljedećoj, 2024., inflacija bi se i u Hrvatskoj trebala svesti na “ciljanih” dva posto na godinu.

Dva posto su svjetske središnje banke odabrale kao pravu mjeru stabilnosti cijena jer sve niže od toga, zbog načina na koji se mjeri inflacija, prijeti da prijeđe u deflaciju, pojavu puno goru od inflacije, no u posljednje vrijeme javljaju se znanstvenici i praktičari koji kažu da je to prenisko, da treba ciljati najmanje četiri posto.

Pravi je trenutak, dakle, da se podvuče crta, da se napravi računica što je i tko je kriv za hrvatsku inflaciju, neprihvatljivo visoku, šest i više puta veću od službeno ciljane (lani višu od 13 posto), za četiri-pet postotnih poena višu nego kod glavnih hrvatskih trgovinskih konkurenata u Europi (što znači pad tržišne konkurentnosti).

Vrijeme je da se imenuju i prozovu krivci te da se izvuku pouke. Da se razluči jesu li za neprihvatljivo visoku inflaciju krivi kvantitativno popuštanje (tzv. ekspanzivna monetarna politika) europske i ostalih vodećih središnjih banaka u svijetu, pandemija s prekidima globalnih opskrbnih lanaca i golemim količinama “helikopterskog novca” iz središnjih banaka i državnih proračuna, ruska invazija na Ukrajinu s prijetećom nestašicom i eksplozivnim poskupljenjem energenata, podmukla halapljivost poduzetnika koji su dizali marže i profite, a zakidali zaposlenike, zakašnjela i preslaba reakcija monetarnih vlasti na to ili nešto šesto, sedmo ili osmo.

Za takvo što, barem u hrvatskom slučaju, nema bolje prilike od “Polugodišnje informacije” Hrvatske narodne banke Hrvatskom saboru “o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike u prvom polugodištu 2022.”, dakle o razdoblju u kojem je inflacija u Hrvatskoj imala najveće ubrzanje, te rasprave saborskih zastupnika, predstavnika naroda, o toj “informaciji”. “Polugodišnju informaciju” HNB je objavio na svojim mrežnim stranicama, no mi ćemo se u ovom tekstu više ravnati prema onome što je njegov guverner Boris Vujčić u Saboru stvarno govorio.
Recimo odmah, i guvernerov iskaz i pitanja saborskih zastupnika i stavovi opozicije i vladajućih o golemoj inflacijskoj krizi, u kojoj su zaposlenici ostali bez znatnog dijela (tzv. realne) kupovne moći svojih dohodaka, a štediše bez golemog dijela tržišne vrijednosti svoje štednje, bio je nevjerojatni teatar apsurda, gomila besmislica i podmetanja, koji je otkrio da hrvatski guverner i dalje u hrvatskom parlamentu i pred javnošću slobodno bez ikakvih posljedica može govoriti bilo kakve bedastoće, da zastupnici oporbe nemaju blage veze o hrvatskoj monetarnoj sferi, a da su zastupnici vladajuće stranke i hvalitelji svoje vlade spremni prihvatiti bilo kakve postupke nacionalne središnje banke bez obzira na to koliko promašene, znanstveno besmislene i štetočinske bile, samo da bi i dalje ostali na vlasti i da bi se još više dodvorili vladajućim strukturama Europske unije i eurozone.

Nema odgovora

Za početak, barem je netko s neke više državne instancije otvoreno i javno rekao Hrvatskoj narodnoj banci i njezinu guverneru u lice da preklani i lani do ulaska u eurozonu nisu ispunili svoju zakonsku obvezu i očuvali stabilnost cijena.

“Članak 3. Zakona o HNB-u kaže da je cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena, cijena koje idu u nebo. Kako se vi osjećate kad niste ostvarili taj svoj cilj”, u četvrtak 27. travnja u Saboru pitala je guvernera i zastupnica Vesna Nađ.

“Cilj HNB-a je stabilnost cijena i vi imate u rukama puno alata da biste to ostvarili, jesu li vaše mjere bile pogođene i jesu li ostvarile svoj cilj, ako ga niste ostvarili, tko bi mogao biti kriv za to”, pitao je Borisa Vujčića i zastupnik Damir Bajs.

Pitanje Karoline Krišto potpuno je ignorirao. Vesni Nađ je rekao da je točno da “inflacija više pogađa siromašnije i da je zato moramo što prije svesti na naš cilj od dva posto”. Kao član Upravnog vijeća Europske središnje banke, on “to nastoji postići djelujući na potražnu stranu dizanjem kamatnih stopa i smanjivanjem bilance ESB-a, smanjivanjem onoga što je napravilo kvantitativno popuštanje”.
“Sad idemo u suprotnom smjeru, smanjujemo količinu likvidnosti u optjecaju dok ne svedemo inflaciju na dva posto, što ćemo prema našim prognozama ostvariti iduće godine.”
I Damir Bajs je dobio sličan odgovor. “Da, mi imamo mjere da djelujemo na inflaciju, ona je naš cilj, i mi te instrumente sada iz mjeseca u mjesec koristimo, prvi je kamatna stopa, druga je bilanca, višak likvidnosti, Europske središnje banke. Sljedeći tjedan je sjednica Upravnog vijeća, rasprava će vjerojatno biti između 25 i 50 baznih bodova, upravo da bi se došlo do toga da stopu inflacije svedemo do iduće godine na dva posto, da bi se postiglo ‘meko prizemljenje’.”

Laži i obmane

Sve je to zanimljivo i važno, no guvernera Vujčića zastupnici nisu pitali što sada radi za suzbijanje inflacije u Europskoj središnjoj banci, nego što je radio u Hrvatskoj 2022., na koju se odnosi izvješće podneseno Saboru i o kojemu se raspravlja, a o tome u svojim odgovorima na replike zastupnika nije rekao ni riječi. Kad je Damir Bajs protestirao da nije dobio odgovor na svoje pitanje, predsjednik Sabora Gordan Jandroković dao mu je opomenu.

“Oporba manipulira javnošću i stvara strah i paniku vezano za inflaciju, a znamo, i HNB je potvrdio koji su to faktori koji utječu (na inflaciju), uvozni inflatorni pritisci, covid, rat u Ukrajini itd., dok je ulazak u eurozonu pridonio jednokratno samo 0,4 posto”, rekla je HDZ-ova zastupnica Danica Baričević. Zastupnike vladajuće koalicije puno je toga zanimalo o HNB-ovu poslu, o mogućem rastu kamata na štednju i kredite, o zaostajanju plaća, o prednostima ulaska u eurozonu i Schengen, o likvidnosti banaka i sličnome, ali odgovornost HNB-a i guvernera Vujčića za inflaciju nitko nije potezao.

Vujčić očito uživa potporu stranke na vlasti i nema tog neuspjeha ili promašaja, nema te inflacije ni štete koja bi mu mogla ugroziti položaj. Razloge nije teško dokučiti. Hrvatska narodna banka pod Vujčićem najprije je u pandemiji pokorno pomagala Vladi premijera Plenkovića u pružanju potpora građanima i poduzećima koje će i proizvesti superinflaciju, a pod Vujčićevim vodstvom smjerno je i radosno provela širenje područja eura na teritorij Hrvatske te zamjenu nacionalne teritorijalne valute kune supranacionalnim eurom.

Monetarno samoubojstvo

Veselo je počinila monetarno samoubojstvo. Za nagradu sada može “sudjelovati u rukovanju alatima Europske središnje banke, raspravljati hoće li ESB dići kamatu 0,25 ili 0,50 posto te hoće li i koliko novca u Europi sterilizirati”, i o tome držati pouku Hrvatskom saboru iznad kojega bi smio biti “samo Bog”, ali sada se vidi da isti božanski status ima i guverner Hrvatske narodne banke.
A koja su Vujčićeva objašnjenja za protuzakonito visoku inflaciju u Hrvatskoj pretprošle i prošle godine, koja ni Plenkovićeva vlada ni parlamentarni zastupnici vladajuće većine ni ne pokušavaju dovesti u pitanje? To je jako zanimljivo i trebalo bi se proučavati na ekonomskim fakultetima kao jedinstveni case study.

Boris Vujčić uopće ne krije da se Hrvatska narodna banka inflaciji u Hrvatskoj u 2021. i 2022. godini – znatno većoj od inflacije u drugim zemljama u eurozoni s kojima se Hrvatska uspoređuje – uopće nije suprotstavljala. Razlog: uzroci hrvatske inflacije bili su one vrste, tvrdi Vujčić, na koju monetarna politika općenito ne može djelovati, za koju nije učinkovita.

Hrvatska inflacija nije od jučer, “korijen inflacije seže na kraj 2021., kada je ojačala potražnja nakon ukidanja lockdowna i snažne fiskalne potpore gospodarstvu i pojedincima”, objasnio je guverner Vujčić u Saboru.
“Tijekom pandemije štednja je rasla i tada se dogodio rast potražnje na koji ponuda nije mogla odgovoriti, i struktura potražnje se promijenila od usluga prema robama, i jednostavno ju nije bilo moguće zadovoljiti. To je sve dovelo do toga da je inflacija počela rasti koncem 2021. Cijelu stvar je pogoršala, dodala ulje na tinjajuću vatru, agresija Rusije na Ukrajinu, nakon čega je došlo do izuzetno snažnog porasta cijena energenata i hrane. Prelijevanje u domaće maloprodajne cijene, koje se intenziviralo u drugoj polovici 2021., nastavilo se u 2022., a dodatni impuls dalo mu je jačanje turističke potražnje uz vrlo snažan oporavak gospodarstva…”

Zaoštravanje politike

“Ubrzavanje rasta cijena bilo je potaknuto ponajprije činiteljima na strani ponude”, nastavio je Vujčić, “za koje se do energetske krize pretpostavljalo da će biti privremenog karaktera i da će iščeznuti s normalizacijom trgovinskih tokova pa je bilo normalno da HNB nastavi provoditi akomodativnu monetarnu politiku i tako zadržavati povoljne uvjete financiranja kućanstava i poduzeća kako bi i dalje poticao oporavak tijekom 2022., i to su radile sve središnje banke na svijetu. Takav je karakter monetarne politike u to vrijeme bio primjeren s obzirom na to da je gospodarska aktivnost i dalje bila na nižoj razini nego prije pandemije, a oporavak je bio izražen, ali i dalje okružen rizicima i mnogim neizvjesnostima.”

A zašto Hrvatska narodna banka nije reagirala čim je u prvoj polovici vidjela da se poskupljenje nafte, plina, struje i hrane “prelijeva na Hrvatsku”?

“Zato što je, kao što znamo, monetarna politika neefikasna kada se radi o šokovima na strani ponude, ona ne može smanjiti cijenu nafte, plina i hrane na svjetskim tržištima”, poučio je guverner parlamentarne zastupnike. “Postaje efikasna kada se šokovi ponude pretvore u potražne pritiske na inflaciju, što se počelo događati u drugoj polovici 2022. i tada su središnje banke počele zaoštravati monetarnu politiku, što radimo i dan-danas.”

Pritom Vujčić ponovno, srećom za njega, govori o Europskoj središnjoj banci nakon 1. siječnja 2023., a ne o Hrvatskoj narodnoj banci do 31. prosinca 2022. A što je HNB “poduzimao konkretno”, nije zanimalo samo oporbene saborske zastupnike, da zaustavi uzlet inflacije na vrijeme, i prije ulaska Hrvatske u područje eura? Vujčić o tome nije nikada javno rekao ni riječ, što upućuje na zaključak da nije činio ništa posebno.

Ali, možda ne zato što nije htio, nego zato što je neovisna i samostalna Hrvatska narodna banka općenito cijelo vrijeme od svojega postanka bespomoćna ne samo protiv inflacije na strani ponude nego protiv bilo koje i bilo kakve inflacije koja nije samo u domaćoj valuti nego je i u valuti njezinih deviznih rezervi, u ovom konkretnom slučaju najprije u njemačkoj marci, a kasnije i u supranacionalnom euru.

Potpuno bespomoćni

Hrvatska narodna banka mogla se boriti protiv inflacije u hrvatskom dinaru koju je sama velikim dijelom i izazvala, a potom i inflacije u kunama, tako što je to domaće zakonsko sredstvo plaćanja mogla de facto fiksno vezati tečajem za strani novac koji nije imao inflaciju, u hrvatskom slučaju njemački novac, tečajem koji je potom “branila” kupnjom i prodajom tog stranog novca na deviznom tržištu (tzv. deviznim intervencijama). No čim se inflacija pojavila u novcu njezinih deviznih pričuva, eurima, i potom se prelila na njezin teritorij, Hrvatska narodna banka postala je potpuno bespomoćna. Njezina kamata na prekonoćne depozite i hitne pozajmice bankama bila je posve irelevantna, kao i njezin utjecaj na ukupnu količinu novca u optjecaju jer prevelika je likvidnost dolazila i mimo poslovnih banaka.

Preslaba ekonomija da bismo imali monetarnu suverenost

U biti, mala i slaba ekonomija poput hrvatske, jednom kad je uspostavila slobodne prekogranične tokove kapitala, uopće nije mogla imati ni vlastitu monetarnu politiku ni središnju banku, nego samo valutni odbor, što je Hrvatska narodna banka i bila. No vidjela krava da konja potkivaju… pa je i ona htjela imati “monetarni suverenitet”, štoviše, zadala si je zakonom uzvišenu monetarnu zadaću “očuvanja stabilnosti cijena” koju ni teoretski ni praktično uopće nije mogla ispunjavati, ali je oporbenoj politici dala priliku da se na njih poziva. I uzaludno i promašeno.

Svjesna toga, Hrvatska narodna banka prigrlila je poslove poput istraživanja, analiziranja i prognoziranja ekonomije u cjelini (koji bi prije spadali u domenu Ekonomskog instituta Zagreb, ali on za to nema novca) te certificiranja i supervizije poslovnih banaka. I za prvi i za drugi posao bilo bi bolje da je izvan domašaja Hrvatske narodne banke jer ona se u oba nalazi u sukobu interesa: u prvom da “prognozira” kretanje inflacije koje ostavlja dojam da ona nešto zaista i radi na njezinu suzbijanju, a u drugom da izbjegava u bankama detektirati i otklanjati probleme koji bi mogli biti posljedica njezina pogrešnog postupanja ili izostanka postupanja (sjetimo se samo propasti Riječke banke).

No za Hrvatsku sve je to od 1. siječnja ove godine samo povijest. Za inflaciju koja je hrvatskim građanima i poduzetnicima nanijela i još im nanosi golemu štetu nitko neće biti ni zadužen ni odgovoran ni kriv ni kažnjen. Europska kontinentalna monetarna tradicija i doktrina nažalost su takve kakve jesu, a Hrvatska narodna banka mora i opravdati angažman 700 zaposlenika na plaćama daleko višima od onih primjerenih hrvatskom BDP-u per capita.