Vukovarske priče onako kako ih crta Nenad Nenoos Barinić: Naš prijatelj Haš

Vukovar, studeni 1991. i tad nestali težak su dio hrvatske stvarnosti. Okvir je to u kojem se još uvijek, 30 godina kasnije, neki roditelji, neka djeca ili prijatelji jutrom bude vjerujući kako će njihov nestali postati pronađen. Okvir te tjeskobne svakodnevice Nenad Barinić Nenoos pretvara u okvire kvadrata stripa unutar kojih crta, sjećajući se i tragajući za nestalim prijateljem Mladenom Čupićem-Hašem

Nenad Nenoos Barinić od mladosti crta stripove i ilustracije, od 1986. objavljuje ih i za njih dobiva brojne nagrade. Ilustrator je niza knjiga i publikacija, branitelj iz Domovinskog rata, njegovi stripovi o ratu uvršteni su u čitanke osnovnoškolaca, dugogodišnji je djelatnik MUP-a, koji slovi za najboljeg hrvatskog crtača fotorobota. Nenoos je idejni začetnik i voditelj brojnih radionica stripa i crtanja, pripovjedač koji promovira osviješten odnos prema Zemlji i ljubav prema prirodi, stručni suradnik, koautor i ilustrator dokumentarnih filmova.

Njegov zadnji strip-album Vukovar: Haš predstavljen u proljeće 2021. nastajao je desetljećima i – kad se promatrač pažljivije udubi u opseg i tematiku Barinićeva stvaralaštva, Vukovar: Haš dobiva obrise njegove životne misije.

                     Nenad Nenoos Barinić

I Vukovar, i Haš, i studeni 1991., i vukovarska bolnica, i ubijeni, i s lica zemlje tad izbrisani pa desetljećima kasnije traženi, potrebni a nestali dio su povijesnih činjenica i hrvatske stvarnosti. To je okvir u kojem živimo, u kojem se 30 godina nakon sloma obrane Vukovara, 25 godina nakon Domovinskog rata još uvijek neki roditelji, braća, sestre, neka djeca ili prijatelji jutrom bude nadajući se, želeći da njihov nestali postane pronađen. Okvir te tjeskobne stvarnosti Nenoos pretvara u okvire kvadrata stripa, koje nerijetko crta po cijelu noć. Bjelinu kvadrata – kao prokleto ništa, kao pitanja koja ječe bez odgovora i šutnju koja traje desetljećima – Nenoos pobjeđuje crtajući poznata lica, ulice i kuće, događaje koje je iz razgovora sa svjedocima rekonstruirao.

Glavni je junak Nenoosova stripa njegov najbolji prijatelj Mladen Čupić-Haš – mladić koji je kao dragovoljac otišao braniti Vukovar, ondje je ranjen, smješten u bolnicu, a nakon pada grada gubi mu se svaki trag.

U nekom drugom svijetu i odavno izgubljenom vremenu na jaknama crveno izvezena oznaka RV značila je pripadnost rokerima Vinkovaca, bajkerima, a Haš, Nenoos i deseci njima sličnih mladića, pripadnika tadašnje vinkovačke supkulture, stasali su čitajući stripove, slušajući Ramonese i Deep Purple, razgovarajući o umjetnosti i glazbi, ispisujući noću grafite po zidovima grada, turirajući motore na svojim bajkerskim izletima. U to vrijeme, po pjesmi Hush, Mladen Čupić dobiva nadimak. “Nije bilo puno novca. Dijelili smo međusobno zadnji decilitar onoga što smo imali, benzina ili piva,” i danas se sjeća Nenoos. A onda, u iznenada nadošloj, iščašenoj, sasvim drugačijoj stvarnosti početka devedesetih tema postaju maskirne vojne odore, politika, rat, puške. Vinkovački se rokeri raspadaju, u ratu svatko bira svoju stranu. Veći dio vinkovačkih rokera i bajkera postaju dragovoljci i branitelji, a oznaka RV sad označava ratnike Vukovara. Haš je imao 24 godine kad je odlučio braniti Vukovar. Nenoos odlazi na vinkovačku bojišnicu. “Haševa je Yamaha ostala ispred zgrade i uz sve granate koje su padale ostala je neokrznuta. I danas je čuvamo. A Haš je otišao u Vukovar onakav kakav je uvijek bio – u crnim samt levisicama, Ramones majici i crnom puloveru koji nije nikad skidao pa smo ga zvali vječni pulover. Imao je i svoj bajkerski džins prsluk s natpisom ‘RV’ i Ramones. S Hašem su tad otišli i Goran Sertić, Franjo Bubalo, Mihajlo Let, Ivan Senčić, Krešimir Ratković, Josip Perković, Željko Patarić, Zlatko Adžić, Damir Kalapati i tri brata Balog,” pamti Barinić.

Neki su se poslije vratili pa pričali, neki su poginuli, neki su odvedeni u logore. Dolaskom JNA u bolnicu Haša su, s ostalim ranjenicima, odvezli u nepoznato. Njegovo je ime na popisu žrtava Ovčare, ali njegova tijela nema nigdje niti je DNK analizom potvrđeno da je ondje bio. Nenoos se u početku raspituje, osluškuje, traži, prati razmjene ratnih zarobljenika. Informacije i dezinformacije, nepouzdanost sjećanja, glasine, lažne nade, razočaranja pa opet kopanja po svakom tragu, praćenje suđenja, traganje za svjedocima… I tako se od posljednje velike razmjene ratnih zarobljenika, u kolovozu 1992., kotrljaju Nenoosove godine. A ni istine, ni traga, ni kostiju nigdje. Haša nema.

Živeći u tom košmaru, čuvajući uspomenu, spašavajući svojeg Haša, sve nestale u ratu – ali i samog sebe, Nenoos počinje stvarati strip. “Sve što sam saznao odlučio sam pretvoriti u strip. Zamislio sam ga kao počast mojem prijatelju, braniteljima i nešto što će ostati kao trajni spomen. Proučavao sam građu, fotografije, svjedočenja, mjesta, videosnimke, opise, slijedio sam svaki trag koji sam imao. Prvi strip o Hašu izišao je 2014. godine kao dio monografije Domovinski rat u stripu, no zbog s vremenom nadopunjenih i izmijenjenih informacija o Haševu stradanju i posljednjim danima napravljen je drugi dio, Vukovar: Haš. Treći će dio biti kad nađem Haša i na njegovu grobu zapalim svijeću. Tek tad, kad se njegova i moja duša smire.”

Znate li gdje je Mladen Čupić-Haš?

“Ispunio sam ono što sam želio kao strip crtač, ali kao prijatelj znam da još uvijek nisam našao gdje leže posmrtni ostaci mojeg prijatelja Haša. Nije mi žao vremena koje i dalje nemilosrdno prolazi, već mi je želja da ova tužna misija završi,” rekao je Nenad Barinić Nenoos u Karlovcu, u ožujku 2021. na predstavljanju svoje knjige Vukovar: Haš.

Barinićeve su strip priče nezaborav, posveta, tješenje, ali i neodustajanje – jer u svakom je stripu novi pokušaj traganja. Barinićevi strip kvadrati su vapaj. Tako on kaže: “Da netko vidi, da se sjeti, da prepozna pa da nam javi. U ime nekih starih vremena, vremena u kojima smo slušali istu muziku, vozili motore, družili se u prijeratnim Vinkovcima – ako netko nešto zna o Hašu, ako ima neku informaciju koju ne znamo, ako zna nekog drugog tko bi mogao znati pa da nam kaže. Molim da se javi netko tko ga je vidio, sklonio, tko je bio uz njega u zadnjim trenucima života. Možemo se naći, razgovarati, popit ćemo pivo, može i anonimno, nije važno ime ni prezime – samo nam dajte informaciju, pošaljite poruku, gurnite neki papirić, javite nam bar pretpostavke. Mora postojati netko tko zna gdje je Haš.”

“Moj je tata sada besmrtni strip junak”

Radeći u policiji više od 20 godina kao jedan od najboljih crtača fotorobota, Nenoos je pokušavao naći ne samo Haša nego i mnoge koji su doživjeli sudbinu u ratu nestalih. U svojim je stripovima nekim poginulima, crtajući ih prema fotografijama i umijećem vrsnog crtača fotorobota, dao novu dimenziju vječnosti. “To što je Nenoos napravio je nešto najljepše što sam doživjela. Napravio je da je moj tata sada besmrtni strip junak,” kaže u dokumentarnom filmu Kad vrane zapjevaju Kristina Čakić, dijete poginulog vukovarskog branitelja, koja oca zna samo po fotografijama. “Riješio sam mnoge sudbine, smirili smo mnoge duše, ali muči me – najboljeg prijatelja nisam uspio naći. Kad bih ga našao smirio bih duh njegove pokojne majke koja ga je do kraja života čekala, smirio bih njegov duh, a i svoj,” kaže Barinić.

Među onima koji su nosili oznaku RV mnogi su bili branitelji. Još se uvijek traga za tijelima Mladena Čupića-Haša, koji je nestao kao ranjenik iz vukovarske bolnice, i Jure Lukača, koji je nestao u proboju iz Bogdanovaca.

Bjelinu kvadrata – kao prokleto ništa, kao pitanja koja ječe bez odgovora i šutnju koja traje desetljećima – Nenoos pobjeđuje crtajući poznata lica, ulice i kuće, događaje koje je iz razgovora sa svjedocima rekonstruirao. Glavni je junak Nenoosova stripa njegov najbolji prijatelj Mladen Čupić-Haš – mladić koji je kao dragovoljac otišao braniti Vukovar, ondje je ranjen, smješten u bolnicu, a nakon pada grada gubi mu se svaki trag

Tekst i foto: Lada Puljizević