ZAGREB, 7. LISTOPADA 1991.: HTJELI SU OBEZGLAVITI HRVATSKU - A UJEDINILI SU NAŠ NAROD U OBRANI DOMOVINE

Teoretičari urota i tvorci blasfemične, apsurdne teze o "dogovorenom ratu" još uvijek nisu objasnili kako i zašto su agresorska "JNA" i Srbija pokušali ubiti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana (i to punih 7 mjeseci nakon njegova navodnoga "dogovora" s Miloševićem u Karađorđevu), razarajući Banske dvore i Gornji grad i barbarski napadajući Hrvatsku te ratne jeseni - od Slavonije, Banovine, Korduna, Like, Gorskog kotara i Dalmacije do Dubrovačkog primorja. 

 Nešto iza 15:00 sati, tog 7. listopada 1991., neprijateljski su zrakoplovi na Gornji grad ispalili 6 navođenih raketa  u vrijeme kad su se na radnom sastanku kod predsjednika Tuđmana nalazili predsjednik Predsjedništva SFRJ, Stjepan Mesić i predsjednik savezne Vlade (SIV-a), Ante Marković. Ovaj je zločinački teroristički napad, osim velike štete na rezidenciji hrvatskog predsjednika uzrokovao ranjavanje 10 osoba i oštećenje još 72 objekta. Samo koju minutu prije, zgradu su napustili Stjepan Adanić i Gojko Šušak koji su također bili na sastanku.

 Hrvatsku je trebalo obezglaviti, narod demoralizirati i pripremiti teren za uvođenje izvanrednog stanja, pri čemu bi vlast u raspadajućoj državi preuzeli vojska ("JNA") i Srbija - to je u najkraćem bila nakana zločinaca riješenih da na sve raspoložive načine spriječe hrvatsko osamostaljenje i na razvalinama SFRJ stvore "Veliku Srbiju".

Samo je čista slučajnost spasila dr. Tuđmana i njegove goste, jer su iz prostorije koja je bila metom napada izašli nešto ranije nego je bilo planirano prema protokolu.

 Neposredno poslije raketiranja, unatoč najavama novih naleta borbenih zrakoplova, predsjednik je potpuno miran i staložen dao izjavu u kojoj je potvrdio što su bile nakane i ciljevi agresora, ali mu isto tako poručio kako Hrvatsku neće i ne može zaustaviti na njezinu putu ka samostalnosti:

"Banski su dvori bili i ostat će simbol hrvatske državnosti. Evo vidite razrušenu svečanu dvoranu Banskih dvora. Tu sam sjedio, četiri, pet minuta, ne znam točno, možda šest, za objedom sa svojim suradnicima prije nego što će barbari uputiti svoje razorne rakete, da bi uništili, da bi pokušali uništiti ovaj simbol hrvatske državnosti, da bi pokušali obezglaviti Hrvatsku. Tu se nalazimo pred svjedočanstvom o hrvatskom preporodu iz prošlog stoljeća (pokazuje sliku Vlahe Bukovca „Hrvatski narodni preporod“ koja je postavljena na zidu svečane dvorane – op. Z.P.)…Evo, oštetili su tu sliku. Htjeli su uništiti onaj hrvatski preporod koji smo ostvarili u ovih proteklih godinu i pol dana uspostavom hrvatske demokracije, uspostavom suverene i samostalne Hrvatske. Oštetili su sliku, dobrim dijelom su razorili ovu svečanu dvoranu i Banske dvore, ali su time barbari postigli suprotno što su htjeli. Postigli su još veće jedinstvo hrvatskog naroda. Svijest koju smo uskrisili u borbi za izbore, u borbi za uspostavu demokracije, bit će sada još stamenija. Hrvatski narod bit će kao jedan u borbi da istjeramo i posljednjeg okupatora iz hrvatske zemlje. Hrvatski narod i domovinske i iseljene Hrvatske, izgradit će porušenu Hrvatsku. Kad su napali Dubrovnik, poslije Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Gospića, Otočca, Šibenika i Zadra, kad su napali Dubrovnik, htjeli su uništiti najznamenitiji znamen hrvatske kulture, učinili su kulturni zločin pred čitavim svijetom. Napavši Banske dvore, učinili su i politički zločin, zločin koji će pamtiti pokoljenja i čovječanstvo."

Na opasku novinara kako je to bio i pokušaj njegove likvidacije, predsjednik je rekao: "…pa sve da su i uspjeli, Hrvatska bi živjela i bez mene, a živjet će i sa mnom, u oslobađanju od okupatora i izgradnji. Uskrisit ćemo i obnoviti Hrvatsku."

(Za dijelove pod navodnicima vidi: 1:00:18  do 1:03:55; snimka sadrži i komentar beogradske televizije o „navodnom bombardovanju Zagreba“ u kojemu se negira bilo kakvo sudjelovanje "JNA" i Srbije u tomu i Hrvatsku optužuje da je inscenirala napad na Zagreb i svoga predsjednika – od 54:54:00 do 59:24:00)

 Dakle, agresor je, kao i uvijek, imao svoju verziju događaja.  Iz Beograda su stizale tvrdnje kako su „ustaše same postavile eksploziv da bi za to optužile Srbe i vojsku“, ali nije trebalo čekati dugo pa da istina izađe na vidjelo. Na kraju su čak i službeni analitičari "JNA" – poput velikosrpskog propagandista Miroslava Lazanskog – priznali kako „raketiranje Banskih dvora nije namešteno od strane Hrvatske“ i da je akcija „zamalo uspela“. Činjenica da su agenti KOS-a imali točne podatke o rasporedu prostorija u Banskim dvorima, vremenu sastanka, protokolu i drugim detaljima vezano za susret trojice visokih političkih dužnosnika, potvrđuje koliko je bilo razgranato djelovanje ove službe i s čime su se sve morali nositi dr. Tuđman i njegovi suradnici u vremenima presudnim za uspostavu države i opstojnost hrvatskog naroda.

Vrlo aktivna i brojna peta kolona u Hrvatskoj sastojala se od tisuća komunističkih špijuna, doušnika i terorista (koji su do propasti komunizma služili režimu u obračunu s "unutrašnjim neprijateljem" i "ustaškom emigracijom") i ona je od početka krize bila je uključena u specijalni rat protiv Hrvatske.

 Propagandne laži ali i konkretne terorističke akcije  trebale su Hrvatsku kompromitirati u svijetu a narod zastrašiti i obeshrabriti, nakon čega bi svaka težnja za samostalnošću bila onemogućena i sasječena u korijenu.

 Detalji zločinačkog terorističkog čina vezano za raketiranje Banskih dvora, javnosti su postali poznati tek 26 godina poslije, kad je nekadašnji zapovjednik RV u 5. armijskoj oblasti, Ljubomir Bajić, priznao kako je on osobno zapovjedio napad. Podatke o kretanju osoba u Banskim dvorima i protokolu, u Beograd su dostavili agenti KOS-a "JNA". Pored Bajića, u zločinu su sudjelovali: pukovnik Slobodan Jeremić, Đuro Miličević, Čedomir Knežević i piloti Davor Lukić i Ratko Dopuđa.

Ključnu ulogu u dostavljanju informacija u Beograd odigrali su agenti KOS-a (iz skupine „Labrador“ – koja je u kolovozu iste godine izvršila bombaške terorističke napade u Zagrebu na zgradu Židovske općine i židovsko groblje na Mirogoju), od kojih su većina bili stari suradnici ove službe iz sastava bivšeg CK SKH.

 Već sredinom osamdesetih godina u kabinetu tadašnjeg predsjednika CK SKH, Stanka Stojčevića,  formiran je tzv. analitički tim (koji je formalno djelovao u okviru „Stručne službe“ ovog političkog tijela). Na čelu tog „analitičkog tima“ bili su Slavko Malobabić (koji je u svojoj političkoj karijeri bio šef kabineta trojici predsjednika CK SKH - Miki Špiljku, Stanku Stojčeviću i Ivici Račanu) i oficir „JNA“ Čedomir Knežević.

 Bilo je to ustvari, stvaranje paraobavještajnog sustava koji je bio vezan za centralu u Beogradu i izvršavao njezine naloge (u prvo vrijeme prikupljanje i analizu podataka o osobama nesklonim režimu, a kasnije je organizirao propagandne i terorističke akcije, vodio specijalne operacije naoružavanja Srba u Hrvatskoj, stvaranja kriznih žarišta, praćenja „nepodobnih“ pojedinaca i skupina, a sve s ciljem vođenja opsežnih operacija psihološko-propagandnog rata protiv Republike Hrvatske).

 Teroristički napad na rezidenciju prvog hrvatskog predsjednika presedan je u novijoj povijesti Europe i on pokazuje u kojoj je mjeri agresor bio brutalan, beskrupulozan i bezobziran, kršeći sve međunarodne konvencije i običaje ratovanja.

Kasniji razvoj događaja i sve ono što su jugovojska, četnici, dobrovoljci, "teritorijalci" i Martićevi teroristi poduzimali s ciljem istrebljenja svega što nije srpsko - uz razaranja gradova i sela, progone civila, pljačke, silovanja i masovne zločine - čini potpuno bespredmetnim sve one konstrukcije uz pomoć kojih se  kasnije nastojalo „dokazati“ kako je rat u Hrvatskoj bio plod „dogovora između Tuđmana i Miloševića“.

 To da bi netko dogovorio razaranje vlastite zemlje – pa i atentat na sebe samoga, doista je nešto što se protivi zdravom razumu i takve teorije spadaju u sferu patologije svojstvene pojedincima upitnog mentalnog stanja. 

Ovaj zločinački akt jedan je među brojnim dokazima da agresor nije prezao ni od čega kako bi spriječio uspostavu hrvatske države. Dan kasnije (8. listopada), Republika Hrvatska je proglasila svoju neovisnost i tako dala do znanja i zločincima u Beogradu i svijetu da se neće pomiriti s nikakvim prijetnjama i ultimatumima, te da je pripravna svoju slobodu i pravo na opstojnost braniti svim sredstvima i po svaku cijenu.

 Dr. Franjo Tuđman - lider, narodni vođa, vojskovođa i državnik, svoja je obećanja ispunio. Agresor je poražen, zemlja oslobođena i hrvatski je narod nakon više od devet stoljeća uspio obnoviti vlastitu državu i izboriti se za samostalnost i svoje mjesto pod suncem.

Raketiranje Banskih dvora:

 

Zlatko Pinter/PDN