Započeo Domovinski rat u Đakovu – bitka za vojne objekte
Odmah nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine bilo je jasno kako će Hrvatska morati krvariti putem do svoje samostalnosti. Balvan revolucija, krvavi Uskrs na Plitvicama, pokolj redarstvenika u Borovu Selu, sve je ukazivalo kako se nešto kuha i samo je pitanje vremena kada će doći do vrhunca. Svibanj 1991. godine donosi referendum o neovisnosti Republike Hrvatske i nakon toga je sve bilo jasno – rat počinje.
Na rat su bili spremni i stanovnici Đakovštine pa se već od sredine svibnja 1990. polako počinju pripremati za obranu. Mnogo jača Jugoslavenska narodna armija pokušava destabilizirati građane i brojnim provokacijama unosi nemir želeći isprovocirati sukob. Narod ne nasjeda na provokacije, obrana Đakova jača iz dana u dan i sredinom 1991. slovi za jednu od jačih u Slavoniji.
Od prvog dana vojnog organiziranja u Đakovu i okolici cilj je bio jasan – zauzimanje vojarni u Dračicama i Frankopanskoj te zauzimanje vojnog poligona Nabrđe i vojnog skladišta Gaj prema Satnici Đakovačkoj. Poduzimani su brojni diplomatski napori kako bi se vojarne predale te kako bi se sve riješilo mirnim putem. Neprijateljska JNA nije prihvatila takav rasplet događaja i krajem kolovoza 1991. godine situacija u Đakovu postaje sve napetija. Puca se iz vojarni, puca se iz Nabrđa, iz četničkih uporišta provociraju se sela Đakovštine.
U nedjelju 15. rujna 1991. godine rat u Đakovu doseže svoj vrhunac. U 17 sati i 15 minuta oglasila se opća opasnost, građani bježe u skloništa, nema više ni prividnog mira. Započinje borba za đakovačke vojarne.
Iz obje vojarne puca se po gradu, a glavna meta je industrijska zona PIK-a Đakovo. Napad traje puna dva sata, a zatim đakovačke obrambene snage daju ultimatum vojarnama da prekinu paljbu i predaju se. Do ponoći traje zatišje, a zatim slijedi još jači napad iz vojarni i odgovor na njega od strane MUP-a i Zbora narodne garde.
Sutradan je situacija ista, građani su u skloništima, opća opasnost i dalje traje, a dobre stvari konačno se počinju događati u poslijepodnevnim satima. U 13:25 minuta, pada prva vojarna, ona u Frankopanskoj ulici. Nakon što su oficiri JNA odbili ultimatum o predaji, ZNG i MUP brzom i koordiniranom akcijom zauzimaju vojarnu i oduzimaju neprijatelju snažnu utvrdu.
Palo je i vojno skladište Gaj kod Satnice Đakovačke te su stvoreni uvjeti za postupno naoružavanje.
U drugom gradskom uporištu JNA, vojarni u Dračicama, borbe traju i dalje. Nadređenima u vojarni upućena je molba za predaju, supruge nadređenih mole ih da predaju vojarnu, a odgovor na molbe dolazi u vidu pucanja teškim naoružanjem po čitavom gradu. Oštećeni su brojni objekti u gradu.
Sve se ovo odvija do 18. rujna u 12:00 sati kada posljednji zarobljeni vojnik napušta vojarnu, a Đakovo je poslije trodnevnih borbi konačno slobodno.
Isti dan u ruke branitelja pada i vojni poligon Gašinci te se konačno stvaraju uvjeti za stvaranje đakovačke 122. brigade Hrvatske vojske.
