ZRAČNA BAZA TORREJON Ovo je centar po čijoj se zapovijedi dižu NATO-vi avioni, a koji je 'prespavao' let sovjetskog drona prema Zagrebu

Povijesno zbližavanje demokratskog SAD-a i fašističke diktature usred zapadne Europe započelo je 1953. posjetom tadašnjeg američkog predsjednika i proslavljenog zapovjednika savezničkih snaga Dwighta Eisenhowera, a koji je vodio sve ključne operacije američke vojske u Drugom svjetskom ratu na području Europe i Afrike, počevši od iskrcavanja saveznika na sjevernu Afriku i Siciliju, invazije na Apeninski poluotok i kasnije u Normandiju do ostalih operacija na zapadu koje su vodile do sloma Trećeg Reicha. Uz to, Eisenhower je od kraja 1950. do predsjedničkog mandata tri godine kasnije bio i glavnim zapovjednikom novoosnovanog NATO-a.

Kontrola nad nuklearnom trijadom

Eisenhower je stajao i iza Madridskog pakta iz 1953., kojim se SAD obavezao pružiti ekonomsku i vojnu pomoć Španjolskoj, a ona je zauzvrat dozvolila Amerikancima korištenje pomorske baze Rota te zračnih baza Moron, Zaragoza i Torrejon, izvorno središta španjolskog Nacionalnog instituta za aeronautiku. Amerikanci su zbog blizine Madrida odlučili ponajviše ulagati u Torrejon te je ondje odmah poslije zauzimanja krenula izgradnja nove betonske piste koja je sve do izgradnje ruske zračne luke Uljanovsk Vostočni 1983. godine bila najduža uzletno-sletna staza u Europi. Budući da je u to vrijeme Hladni rat bio na vrhuncu, američko ratno zrakoplovstvo smjestilo je u Torrejon svoje Strateško zračno zapovjedništvo (SAC) kontrolirajući tzv. nuklearnu trijadu, a činile su je tri strateške nuklearne udarne komponente – strateški bombarderi, interkontinentalni balistički projektili i balističke rakete lansirane s podmornica.

SAC je također upravljao svim strateškim izviđačkim zrakoplovima, strateškim zapovjednim zrakoplovima i svim zrakoplovima za punjenje gorivom u zraku, uključujući pričuvne snage i zračnu komponentu Nacionalne garde. Amerikanci su u Torrejonu najprije pozicionirali bombardere B-36 Peacemaker, tada najveći serijski izrađivan klipni avion u povijesti, a vrlo brzo stigli su i dugodometni šesteromotorni bombarderi B-47 Stratojet, dizajnirani za letenje velikom subsoničnom brzinom i velikom visinom kako bi izbjegli neprijateljske presretače.

Lovačku pratnju američkim bombarderima osiguravala su sustavom rotacije brojna borbena krila američkog ratnog zrakoplovstva, najprije lovci presretači tipa F-86 Sabre, potom i F-102 Delta Dagger, a s vremenom su preseljeni bliže granicama Varšavskog pakta, u njemačku bazu Ramstein. Postupnim uklanjanjem strateških bombardera iz kontinentalnog dijela Europe i njihovim baziranjem u Velikoj Britaniji, ponajviše onih tipa B-52, a koji su još uvijek u sastavu američkog ratnog zrakoplovstva, Torrejon je postao dom eskadrila taktičkih presretača koje su se rotirale s onima stacioniranim u talijanskom Avianu i turskom Incirliku.

Američko razuvjeravanje pobunjenih Španjolaca

Avioni tih eskadrila redovito su sudjelovali i u vježbama s američkom Šestom flotom, čija je zadaća nadzirati Sredozemlje, a povremeno i šire. Tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća Torrejon je poslužio i kao baza za američke nosače goriva tipa KC-135 Stratotanker, a koji su kerozinom nadopunjivali zrakoplove iznad istočnog Atlantika, većeg dijela Europe, sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Nakon što je Španjolska ušla u NATO baza Torrejon počela je gubiti na važnosti, što je koincidiralo sa sve većim pritiscima španjolskih socijalista i komunista za smanjenjem američke vojne nazočnosti, a smatrali su je nepotrebnom s obzirom na ostvarene bilateralne odnose Madrida kroz multilateralni pothvat kakav je Sjevernoatlantski savez. Zbog ishoda španjolskog referenduma o članstvu u NATO-u iz 1986., vlada najdugovječnijeg španjolskog premijera Felipea Gonzalesa obavezala se pregovarati o uklanjanju američkih F-16 iz Torrejona, no američka strana uspjela je ishoditi svoj ostanak. Pentagon je naime uvjerio Madrid da je premještanje lovaca u Aviano skup pothvat te da će američki lovci premještanjem na istok biti izloženiji snagama Varšavskog pakta.

U siječnju 1988. Španjolska i SAD postigli su načelan plan o povlačenju do 1991., ali je provedba sporazuma odgođena zbog krize u Kuvajtu. Nakon što su koalicijske snage brzo porazile Irak u operaciji Pustinjska oluja, američke eskadrile iz Torrejona deaktivirane su te pripojene eskadrilama zračnih snaga američke Nacionalne garde u SAD-u, a manji dio njih preseljen je u Aviano. Ne zna se u kojoj su mjeri povlačenju Amerikanaca doprinijeli španjolski pacifisti i pokret zelenih, ali ostaje činjenica da su Španjolci, zabrinuti zbog prisutnosti nuklearnog oružja, učestalo prosvjedovali ispred baze.

Sredinom 1990-ih baza Torrejon otvorena je za civilni promet te je sve do 2013. služila za čarter letove i smanjenje zagušenja na preopterećenim terminalima glavnog madridskog aerodroma Barajasa, a već godinu kasnije, s obzirom na postojeću infrastrukturu, predana je na korištenje španjolskom ratnom zrakoplovstvu i ono je ondje smjestilo dvije eskadrile opremljene borbenim zrakoplovima F/A-18 Hornet. Ti su borbeni avioni 1999., između ostalih, sudjelovali u NATO-vim operacijama protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, točnije Srbije i Crne Gore. U Torrejonu su danas smješteni i španjolski kanaderi tipa Bombardier 415 i Canadair CL-215, ali i zrakoplovi koje koriste španjolska kraljevska obitelj i vlada.

Mjesto iz kojeg se koordiniraju naši presretači

Baza Torrejon je od 2014. godine dom Združenog zračnog operativnog zapovjedništva južnog krila NATO-a (CAOC), zapravo kombinirano zračno operativno središte multinacionalnog stožera za taktičku i operativnu kontrolu NATO-vih zračnih snaga, a djeluje u okviru NATO-vog integriranog sustava protuzračne obrane (NATINADS). Unutar europske zapovjedne strukture u NATO-u, COAC u Torrejonu podređen je Zrakoplovnom zapovjedništvu NATO-a (AIRCOM) sa sjedištem u Ramsteinu, a nadređen je središtima za kontrolu i izvješćivanje, kontrolama leta članica južnog krila NATO-a te regionalnim koordinacijskim središtima za nadzor zračnog prostora (RASCC) poput BALTNET-a, za nadzor zračnog prostora iznad Baltičkog mora.

Uz to, u Torrejonu su smješteni Satelitski centar Europske unije (SatCen) i dio NATO-ve agencije za komunikacije i informacije (NCI), a iz njega se provodi i air-policing iznad Albanije, Slovenije i Crne Gore, odnosno zemalja koje nemaju svoje presretače. U ovoj bazi se u sklopu redovitih godišnjih vježbi uvježbava osoblje NATO-a i CAOC-a za moguće scenarije razmjestivosti pod okriljem NATO-va zračnog zapovjedništva u Ramsteinu, a u Torrejon dolaze i pripadnici bojne ZMIN-a (zračno motrenje i navođenje) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) radi uvježbavanja procedura u zaštiti zračnog prostora te usvajanja novih znanja i postupaka u operativnoj uporabi i obuci.

Valja naglasiti da se u Torrejonu koordiniraju svi postupci presretanja naših MiG-ova nad uljezima u hrvatskom zračnom prostoru, procjenjuje se situacija i određuju daljnji postupci, što znači da naši piloti pri presretanju djeluju po unaprijed propisanoj proceduri i zapovijedi nadređenog zapovjedništva u Torrejonu. Borbeni dvojac naših MiG-ova u slučaju ugroze najprije dobiva signal, odnosno zapovijed o provođenju mjera i postupaka za prepratu ili prisilno slijetanje, od operativnog osoblja u Zapovjednom operativnom središtu HRZ-a i PZO-a, a koje o svim ugrozama najprije obavještava upravo CAOC u Torrejonu.

Iako Rumunjska, Mađarska i Hrvatska imaju borbene avione i radare koji djeluju u sklopu združene zračne obrane NATO-a, svejedno je dron tipa Tu-141 neopaženo prošao kroz tri članice tog saveza prije nego što je pao u Zagrebu. Kolika je pritom bila odgovornost CAOC-a u Torrejonu, možda nikada nećemo saznati, ali nas uvjeravaju da će stručnjaci iz te baze pomoći kako bi se utvrdilo odakle je lansiran taj dron i s kojom namjerom.