Zagrebačke „Cobre“: dragovoljci iz Novog Zagreba koji su 29. lipnja 1991. krenuli braniti Hrvatsku.

Novi Zagreb u danima ratne prijetnje

Kraj lipnja 1991. godine bio je vrijeme u kojem se Hrvatska nalazila pred otvorenim ratom. Nakon odluka o hrvatskoj samostalnosti i početka sukoba u Sloveniji, postajalo je jasno da Jugoslavenska narodna armija više nije neutralna vojska, nego sila koja će pokušati zaustaviti hrvatski put prema slobodi.

U Zagrebu se posebno osjećala prijetnja iz velikih vojnih kompleksa JNA. Novi Zagreb imao je neposredno iskustvo te opasnosti. Vojarna „Maršal Tito“, poznata kao „Maršalka“, bila je golemi vojni kompleks usred grada, a pokreti JNA izazivali su strah, ali i odlučnost da se hrvatski glavni grad ne smije prepustiti vojnoj sili bez otpora.

U takvom ozračju počinje ustrojavanje dragovoljačkih postrojbi. Ljudi se okupljaju po kvartovima, u mjesnim zajednicama, uredima obrane, na punktovima i mjestima gdje se stvarala prva organizirana obrana. Među tim postrojbama nastaje i Samostalna satnija Novi Zagreb „Cobre“.

Osnivanje „Cobri“ 29. lipnja 1991.

Samostalna satnija Novi Zagreb „Cobre“ osnovana je 29. lipnja 1991. godine. Bio je to trenutak kada se više nije čekalo da netko drugi organizira obranu. Dragovoljci iz Novog Zagreba sami su stali na raspolaganje Domovini.

Idejni začetnik ustrojavanja dragovoljaca u satnije bio je Rajko Dumančić, tadašnji čelnik Ureda za obranu Novi Zagreb. Nakon ustrojavanja postrojbe, za zapovjednika je postavljen Darko Mateša, a za dozapovjednika Joško Skender.

Naziv „Cobre“ nosio je snažnu simboliku. Kobra je zmija koja ne napada bez razloga, ali kada je ugrožena, reagira brzo i odlučno. Upravo takva bila je i poruka novozagrebačkih dragovoljaca: Hrvatska ne traži tuđe, ali svoje neće dati.

Iz Remetinca prema Kumrovcu

Već na dan osnutka, 29. lipnja 1991., dragovoljci iz Novog Zagreba krenuli su iz Remetinca prema Kumrovcu. Zadaća je bila spriječiti mogući ulazak JNA iz Slovenije u Hrvatsku.

To pokazuje koliko je situacija bila ozbiljna. Postrojba praktički nastaje i odmah kreće na zadaću. Nije bilo dugih priprema, komfornih uvjeta ni potpune opreme. Bilo je ljudi koji su shvatili da je došao trenutak kada se Hrvatska mora braniti.

Ti prvi dragovoljci nisu imali sve što vojska treba imati. Mnogi su bili slabo opremljeni, dio u civilnoj odjeći, dio u maskirnim odorama, a naoružanje je u počecima bilo skromno. Ali imali su ono najvažnije: spremnost da stanu ispred prijetnje koja se nadvila nad Hrvatsku.

Sljeme, Velesajam i prve zadaće

Nakon odlaska prema Kumrovcu, prvi razmještaj dragovoljaca bio je po skupinama na Sljemenu. Ondje su čuvali objekte u kojima su bili smješteni prebjezi iz JNA. U isto vrijeme dio dragovoljaca iz Novog Zagreba prolazio je obuku na Zagrebačkom velesajmu.

Velesajam je u tim danima bio jedno od mjesta na kojem se stvarala obrana Zagreba. Ondje su se okupljali ljudi različitih životnih priča, zanimanja i dobi, ali s istim ciljem. Nisu dolazili zbog plaće, karijere ili zapovijedi iz udobnih ureda. Dolazili su jer su osjećali da se Hrvatska mora obraniti.

Upravo iz takvog ozračja nastale su „Cobre“ – postrojba sastavljena od dragovoljaca, ljudi iz naroda, iz novozagrebačkih naselja, iz svakodnevnog života koji je rat preko noći promijenio.

Dragovoljci prije svega

Kroz Samostalnu satniju Novi Zagreb „Cobre“ tijekom Domovinskog rata prošlo je oko 270 dragovoljaca. To je važna činjenica jer govori da se nije radilo o velikoj, hladno ustrojenoj vojnoj formaciji, nego o postrojbi koja je rasla iz neposredne potrebe za obranom.

U njoj su bili ljudi koji su prije rata imali svoje poslove, obitelji, planove i običan život. No 1991. godine običan život prestaje. Hrvatska je napadnuta, JNA se sve otvorenije stavlja protiv hrvatske države, a pobuna dijela Srba prerasta u oružanu agresiju.

„Cobre“ su zato dio one prve, najčišće dragovoljačke jezgre Domovinskog rata. Ljudi koji su u postrojbu ulazili tada nisu mogli znati koliko će rat trajati, na koja će ratišta otići ni hoće li se vratiti kući. Ipak, krenuli su.

Postrojba rođena iz prijetnje Zagrebu

Osnivanje „Cobri“ ne može se odvojiti od ratne stvarnosti Novog Zagreba. Samo nekoliko dana nakon njihova osnutka, 2. srpnja 1991., ispred vojarne „Maršal Tito“ dogodit će se dramatičan sukob građana, policije, ZNG-a i JNA. Zagreb će tada vidjeti tenkove na svojim ulicama, a poginut će Raveno Čuvalo.

„Cobre“ su nastale upravo iz takve atmosfere: iz osjećaja da se prijetnja više ne može promatrati sa strane i da se Hrvatska mora braniti odmah.

Od osnutka prema ratištima

Nakon prvih zadaća, ratni put „Cobri“ vodio je na brojna hrvatska bojišta. Postrojba će kasnije djelovati na području Topuskog, Banovine, Karlovca, Turnja, Logorišta, Lijevih Štefanki, sisačkog područja i dubrovačkog ratišta.

No temelj svega bio je 29. lipnja 1991. godine. Bez tog prvog okupljanja, bez Remetinca, Kumrovca, Sljemena i Velesajma, ne bi bilo kasnijeg ratnog puta.

Samostalno su djelovali do 27. srpnja 1992. godine, nakon čega nastavljaju ratni put u sklopu drugih postrojbi, osobito kroz Taktičku grupu 145. brigade. Dio pripadnika kasnije odlazi i u druge postrojbe Hrvatske vojske.

Osnutak koji ne smije ostati zaboravljen

Priča o „Cobrama“ nije samo priča o jednoj satniji. To je priča o vremenu kada je Hrvatska stvarala vojsku iz ničega, kada su kvartovi davali dragovoljce, a obični ljudi postajali branitelji.

Samostalna satnija Novi Zagreb „Cobre“ nastala je u trenutku kada se nije znalo što donosi sutra. Znalo se samo da JNA više nije jamac mira, nego prijetnja hrvatskoj slobodi. Znalo se da se Hrvatska mora braniti. I znalo se da netko mora prvi krenuti.

Toga 29. lipnja 1991. iz Novog Zagreba krenuli su ljudi koji su odlučili biti među prvima.

Zato osnutak „Cobri“ zaslužuje mjesto u kulturi sjećanja Domovinskog rata. Ne zbog velikih riječi, nego zbog jednostavne istine: kada je trebalo, dragovoljci Novog Zagreba nisu ostali kod kuće. Krenuli su braniti Hrvatsku.