Na trasi Kolone sjećanja: Spomen-dom HOS-a s monumentalnim Križnim putem otvara vrata 18. studenoga

Zapovjednik HOS-ovaca u Bogdanovcima

Iza projekta stoji pukovnik Damir Radnić, ratni zapovjednik HOS-a u Bogdanovcima. Ideja o trajnom spomenu na poginule i nestale suborce vodila ga je zadnjih dvadesetak godina.

U ljeto 1991. imao je 33 godine kad je s nekoliko prijatelja otišao na policiju sa željom da se stavi na raspolaganje za obranu Domovine. Ondje su im rekli da pušaka nemaju i neka se jave HOS-u. Poslušao je savjet policajaca i krajem srpnja sa suborcima poslan se je na Kordun (Barilović – Mejaško Selo), a već krajem rujna sa dragovoljcima satnije HOS-a stigao je u Vukovar, a nekoliko dana poslije u Bogdanovce, selu kroz koje je vodio jedini put do opkoljenoga grada.

HOS-ovci (kojima je i zapovijedao u jednoj fazi obrane ovog mjesta) dočekali su ondje s gardistima i mještanima prvi veliki tenkovski napad 2. listopada, obranili mjesto, a onda odolijevali napadima višestruko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja i idućih četrdesetak dana.

Kad je ponestalo streljiva, Radnić se s dvojicom suboraca probio do Nuštra. Čim je zaliječio rane vratio se na bojišnicu. Poslije Vukovara ratovao je na Kupresu, u Uskoplju i Mostaru, ranjavan je pet puta, a u mirovinu je otišao kao pukovnik Hrvatske vojske. Svoj ratni put, Crvenkapu i Jean-Michela Nicoliera, Radnić je opširno opisao u epizodi serijala „Ora et labora – razgovori”.

Baza kao 1991.

Ideju o trajnom spomenu suborcima Radnić je prvi put pokušao ostvariti još prije osamnaest godina, dok se snimala serija Heroji Vukovara. Tada se prodavala kuća u Preradovićevoj ulici na Sajmištu, u kojoj je 1991. bila pizzerija Massimo, ujedno i baza njegovih HOS-ovaca. „Dao sam ideju da je kupimo i napravimo svoju bazu kao i 1991., da stavimo vojničke krevete i originalne fotografije i da imamo gdje biti kad dođemo u Vukovar, jer nas ima iz različitih krajeva Hrvatske”, prisjeća se Radnić. Suborci su se oduševili i jedan od njih, iz Beča, odmah je ponudio da pomogne novcem. Kad se počelo skupljati novac za taj objekt, pokazalo se da su mnogi od njih u teškoj financijskoj situaciji, pa se je od kuće na Sajmištu odustalo.

Fotografije iznesene iz proboja

Uspomene ipak nije htio prepustiti zaboravu, pa je 2019. pokrenuo udrugu „Dom”. Povod je bila izložba ratnih fotografija Vukowar 1991. Na njoj je dvjestotinjak snimaka iz Vukovara i stotinjak iz Bogdanovaca, koje su Radnić i Viktorin Jurić Paša snimili vlastitim fotoaparatima u rijetkim trenucima zatišja između borbi te su svoje filmove za razliku od mnogih drugih koji su tih ratnih dana također slikali svoje suborce i razrušeni grad, iznijeli sa sobom u proboju.

Za Radnića danas je to obiteljski album, a sedamdeset posto ljudi na tim fotografijama više nije među živima.

Izložba je krenula iz zagrebačke Galerije MORH-a Zvonimir. Poslije je bila postavljena u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica u Livnu, pa zatim u Turićevim dvorima u Imotskom i u Muzeju Domovinskog rata na Srđu. Njihove ratne fotografije iz Vukovara i Bogdanovaca danas se nalaze u mnogim muzejima širom Hrvatske kao i knjigama posvećenim Domovinskom ratu, također su korištene i u mnogim dokumentarnim filmovima. U Hrvatskom saboru također je otvorena izložba njihovih ratnih fotografija10. studenoga 2021. u prostoru kod Bašćanske ploče, a uz nju je prikazan i dokumentarni film Nade Prkačin Štafeta smrti. Sve je to, kao i izgradnja spomenika poginulim suborcima u štafeti smrti podno Marinaca, kaže Radnić, vodilo prema glavnom projektu koji će trajno čuvati uspomenu na poginule i nestale suborce.

Dvije kuće na Mitnici

Desetak godina nakon one ideje sa Sajmišta nazvao ga je prijatelj iz Kutine jer mu se javio čovjek koji je HOS-ovcima htio dati na korištenje kuću na Mitnici za njihovu bazu jer su se svi njezini suvlasnici složili da je daju dragovoljcima HOS-a Vukovar i Bogdanovci na dugoročno korištenje. Kad je nakon tri mjeseca otišao pogledati, Radnić je vidio da je lokacija sjajna, na glavnoj cesti kojom se iz središta grada ide prema Vodotornju, groblju i Ovčari. „Prihvatio sam ponudu, dignuo prvi kredit i krenuo s vjerom da će se stvari odviti kako treba, iako nisam imao zaokružen projekt niti osigurana sredstva”, kaže. Prvi plan bilo je kontejnersko naselje, s kontejnerima povezanima stubištima i zajedničkim izložbenim i smještajnim prostorima. Onda je stigla korona i sve je stalo. Uspjeli su očistiti zemljište i odvesti 30-tak kamiona materijala.

U međuvremenu iz Australije od supružnika Drage Perića (danas pokojnog) i Ljubice Perić stigla je ponuda i za susjednu kuću, u kojoj također nitko nije živio, i vlasnici su je na kraju prepustili udruzi. „Zahvaljujući dragom Bogu i plemenitim ljudima došli smo do dva objekta”, kaže Radnić.

Spomen sobe, smještaj i terasa

Na dan Kolone sjećanja otvoren će biti muzejski dio (Spomen dom) i Križni put, (a pokraj spomen doma križ i spomen ploča s imenima poginulih pripadnika HOS-a.)

Popločeni trg, koja povezuje dva objekta i Križni put, posluži će kao prostor na kojem će biti postavljeni štandovi. Osim za suvenire i okrijepu za ovu prigodu, prostor će se za lijepih dana od slijedeće godine koristiti za manje sajmove i predstavljanja OPG-ova i malih poljoprivrednika, a posjetitelji će u neposrednoj blizini imati i prostrano parkiralište.

Jedan dio terase (iza većeg objekta) od stotinjak četvornih metara bit će natkriven i zatvoren i služit će za predavanja, tribine, okrugle stolove i promocije knjiga i filmova, uglavnom o Domovinskom ratu. Uredit će se i smještaj s dvadesetak kreveta za HOS-ovce i članove udruge.

Tako se nakon osamnaest godina, na drugom kraju grada, ostvaruje ona ideja sa Sajmišta o bazi s vojničkim krevetima u kojoj suborci i prijatelji iz cijele Hrvatske imaju gdje prespavati kad dođu u Vukovar. U prvom dijelu izgradnje centra HOS-a na Mitnici uz samog Radnića koji je podnio najveći dio troškova, pomogli su i naši iseljenici iz Australije i Kanade kao i neka poduzeća te pojedinci iz Hrvatske.
Kada Centar bude završen veliki dio tih dobrih ljudi i organizacija biti će na neki način trajno obilježen na vidljivom dijelu Centra kao trajni način zahvalnosti za njihovu pomoć!

Križni put

Klasični Križni put ima četrnaest postaja, a Križni put za domovinu autora akademskog kipara Ante Jurkića, podignut uz HOS-ov spomen dom, završava petnaestom, uskrsnućem.

Uz Kristovu muku svaka postaja predstavlja i osobitu epizodu iz hrvatske povijesti, a reljefi koji će ukazivati na događaje od pokrštavanja Hrvata u 7. stoljeću do samostalne države izborene pobjedom u Domovinskom ratu bit će postavljeni do službenog otvaranja u lipnju iduće godine. Uz Križni put, otprilike na njegovoj sredini, planirana je i mala kapelica sa kipom blaženog Alojzija Stepinca!

Od kipa svetog Mihaela do Križnog puta

Upravo je Križni put onaj dio Radnićevog projekta u koji se uključila Domoljubna inicijativa „Ora et Labora”. Ideja je došla od vodstva Inicijative dok se snimao razgovor za serijal „Ora et labora – razgovori”. Najprije se razmišljalo o kipu svetog Mihaela na Mitnici, a onda se došlo do monumentalnog Križnog puta.

Radnić ističe da su se članovi DIOEL-a zdušno uključili u gradnju Križnog puta i u dio preostalih radova, i financijski i operativno. Uz molitvu i post na nakanu projekta inicijativa je pozvala svoje pratitelje da daruju novac i on se neobično brzo prikupljao. Za dovršetak smještaja, terase, sanitarnih čvorova te uređenje okoliša (od 7.000 m2) koji se nastavljaju raditi na proljeće iduće godine, treba još sredstava, a tko želi pomoći, može uplatiti svoju donaciju na račun HR2841240031123002011.

Na trasi Kolone sjećanja

Kolona sjećanja od početka je zamišljena kao svojevrsni Križni put, pa je teško naći bolji dan za prvo otvaranje vrata. Ovogodišnja kolona obilježava 35. obljetnicu vukovarske žrtve pod geslom „Hrabrost, žrtva, sloboda”. Predvodit će je djelatnici vukovarske Ratne bolnice iz 1991., a nakon polaganja vijenaca na Memorijalnom groblju misu će predvoditi vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić. Na tom je groblju prošle jeseni, 34 godine nakon što je ubijen na Ovčari, pokopan Jean-Michel Nicolier. Njegova je majka Lyliane Radniću godinama prije govorila neka njezina sina, kad ga pronađu, pokopaju u Vukovaru među njegovim suborcima, i ta joj se želja ispunila.

Spomen dom HOS-a i Križni put nalaze se u Ulici bana Josipa Jelačića 176 i 178, na trasi Kolone sjećanja, pa će svi koji 18. studenoga hodaju u koloni proći pokraj njega. Vrata će biti otvorena cijeli dan, a posjetitelji su pozvani da svrate, zapale svijeću kod križa i spomen-ploče s imenima poginulih i vide kako se ostvaruje zamisao koju je Radnić strpljivo nosio dvadeset godina. Nakon dugog hoda sudionici kolone sjećanja koji se zaustave kod HOS-ova Spomen doma ondje će se moći i okrijepiti. Ako zateknu Radnića, čut će priče o njegovim suborcima, jer o njima uvijek govori radije nego o sebi.