UHBDR91.: Istina o koprivničkim braniteljima svedena na kutije u skladištu bivše vojarne

Grad Koprivnica, koji je među prvima u Republici Hrvatskoj prepoznao važnost institucionalnog očuvanja sjećanja na noviju nacionalnu povijest, suočava se s tihim nestankom jednog od svojih najvrjednijih memorijalnih prostora. Izložbeni segment posvećen Domovinskom ratu i koprivničkim braniteljima unutar Muzeja grada Koprivnice u potpunosti je uklonjen. Prema najavama, nakon završetka aktualne obnove zgrade, za njega u novom stalnom postavu više neće biti mjesta.

Sve je počelo s velikim entuzijazmom 2000. Hrvatski branitelj i publicist Mladen Pavković pokrenuo je inicijativu da se u gradskom muzeju osigura reprezentativan prostor za stalni prikaz ratnog puta domaćih postrojbi. Ideju je svesrdno prihvatio i realizirao tadašnji rukovoditelj muzeja Zvonko Hitrec, uz „blagoslov“ tadašnjih, začuđujuće, SDP-ovih struktura.

Pavković je muzeju darovao prve neprocjenjive izloške: ratne fotografije, autentične brojeve lista "Gardist", knjige, stvari iz rata i brojne dokumente. U vizualno oblikovanje i tehničko uređenje tog prostranog odjela uloženo je mnogo truda, a ključan obol dao je dizajner i fotograf Vladimir Kostjuk, Pavkovićev ratni kolega iz IPD službe 117. brigade.

U stručnom i kustoskom smislu, među prvima se u postavljanju ovog braniteljskog odjela najviše istaknuo pokojni kustos, prof. Anton Stiščak. Kao kustos muzeja, prof. Stiščak dao je najveći i presudan doprinos u stručnom oblikovanju cijele građe, a bio je i autor koji je uz Pavkovića (svaki kroz svoj zasebni rad i publikacije) najviše pisao i objavljivao o temama iz Domovinskog rata, ostavivši neizbrisiv trag u lokalnoj historiografiji.

Za ovaj izniman doprinos očuvanju povijesne istine, Koprivničko-križevačka županija dodijelila je Pavkoviću 2002. godine službenu Diplomu. Bilo je to prvo, a pokazat će se i jedino priznanje koje su mu do danas lokalne vlasti dodijelile.

Gubitak ovog prostora utoliko je tragičniji kada se prisjetimo povijesnih činjenica i golemog doprinosa lokalnih postrojbi. Slavna 117. Koprivničko-križevačka brigada, pod zapovjedništvom pukovnika Dragutina Kralja, dala je nemjerljiv obol u obrani Domovine. Ustrojena u jesen 1991., brigada je već listopadu/studenome te godine među prvima sudjelovala u povijesnim napadnim djelovanjima Hrvatske vojske na zapadnoslavonskom bojištu.

Uz bok vojnim postrojbama, velike zasluge imala je i koprivnička i ina hrvatska policija, koja je u kritičnim trenucima 1991.  pružila prvi organizirani oružani otpor. Dok se Koprivnica danas olako odriče te baštine, susjedni Križevci su u potpunosti pretekli županijsko središte. Tamošnji su akteri prepoznali povijesni trenutak i unutar lokalnih institucija uspješno osnovali Odjel Domovinskog rata, osiguravši tako trajno poštovanje za svoje branitelje.

Dolaskom novih upravljačkih garnitura na čelo Muzeja grada Koprivnice, prostor namijenjen braniteljima počeo se neobjašnjivo smanjivati. Iz godine u godinu, bez ikakvih novih ulaganja, izložba je svedena na razinu jedne  malo veće gotovo neugledne prostorije.

Konačni udarac uslijedio je s početkom obnove muzejske zgrade. Cjelokupni ratni postav tada je demontiran i uklonjen. Međutim, stvarni razmjeri institucionalnog nemara otkriveni su u nedavnom službenom dopisu trenutačnog ravnatelja muzeja upućenom Mladenu Pavkoviću. U dopisu se navodi kako predmeti koji su godinama činili okosnicu ove izložbe nikada nisu formalno uvedeni u službenu muzejsku dokumentaciju. Zbog tog administrativnog propusta, povijesni izlošci tretiraju se kao neregistrirani (?) materijal te su bačeni u zaborav. Prema provjerenim informacijama, te se kutije danas nalaze u skladištu muzeja u prostorima bivše vojarne.

Ovakvim raspletom situacije Koprivnica postaje tužan izuzetak na karti Hrvatske – grad koji je među prvima ponosno izložio svjedočanstva o svojoj novijoj povijesti, sada ta ista svjedočanstva skriva od javnosti.

Uspomena na doprinos koprivničkih branitelja u Domovinskom ratu u institucionalnom smislu tako je praktički izbrisana. Ona danas opstaje gotovo isključivo kroz Pavkovićeve knjige, publikacije te spomen-obilježja koja je samoinicijativno, odnosno uz pomoć Podravkine udruge branitelja, na čijem je čelu bio 12 godina,  podignuo među ostalim i u ovom kraju. Dok se muzejski prostori moderniziraju, istina o ljudima koji su branili Domovinu prebačena je s javnih polica u depo, prepuštena isključivo privatnim sjećanjima preživjelih sudionika.

Svojedobno se na nekoliko sastanaka predlagalo gradskoj upravi i braniteljima da se za novi muzej Domovinskog rata u Koprivnici, osigura jedna zgrada unutar bivše vojarne, ali taj je prijedlog prošao  bez odjeka, poglavito SDP-a koji godinama vlada ovim gradom.

U konačnici, sudbina koprivničkog postava o Domovinskom ratu predstavlja prvorazredan kulturni i moralni skandal. Izgovor trenutačnog vodstva Muzeja – prema kojem povijesni izlošci "nikada nisu uvedeni u dokumentaciju" – nije ništa drugo nego jadno i sramotno skrivanje iza birokratske tromosti. Ako dokumentacija u proteklih četvrt stoljeća nije bila uredna, posao muzejskih profesionalaca bio je da je urede, a ne da povijesnu građu proglase viškom i bace je u skladište bivše vojarne.

Ovakvim činom i potpunim micanjem ratnog dijela iz novog postava, gradske i muzejske vlasti šalju stravičnu poruku: da su junaštvo 117. brigade, žrtva hrvatske policije, kustoski rad pokojnog prof. Antona Stiščaka te trud domoljuba poput Mladena Pavkovića danas tek nepoželjan teret u moderniziranim i ušminkanim dvoranama. Dok Križevci ponosno grade institucije i čuvaju sjećanje, Koprivnica službeno kapitulira pred zaboravom. Izbacivanjem branitelja iz Muzeja, izbačen je komad ponosa ovog grada, a istina o najslavnijim danima naše povijesti sramotno je i kukavički zaključana u skladišne kutije.

A na traženje prostora, u povodu 35.obljetnice stvaranja države, odnosno velikosrpske agresije, za postavljanje makar skromne izložbe ratnih fotografija, odgovoreno je da – nema termina!

Na slici Ivana Horvata: Jedini spomenik slavnoj 117. brigadi ispred koprivničke vojarne davno je devastiran, pa ostaje kao „ruglo“ kojeg ni jedna ovdašnja vlast nije željela i neće obnoviti.