DOBITNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA Ivana Jeličić, časnica na brodovima Jadrolinije: "Žena barba? Ako može biti čif, može i barba"

Ivana Jeličić, prva časnica palube na Jadrolinijinom brodu »Marko Polo« ovogodišnja je dobitnica vrijednog međunarodnog priznanja INNO2MARE Young Innovation Leader Recognition Award koje joj je uručeno početkom ovoga mjeseca.

Riječ je o priznanju namijenjenom mladim stručnjacima koji svojim znanjem, iskustvom i novim idejama doprinose razvoju i budućnosti pomorskog sektora. Jeličić je jedna od svega tri ovogodišnje dobitnice ovog priznanja koje se dodjeljuje u sklopu europskog INNO2MARE projekta, usmjerenog na razvoj inovacija te zelenu i digitalnu tranziciju pomorskog sektora. Okuplja partnere iz Hrvatske, Slovenije i Belgije, a među hrvatskim partnerima nalaze se Sveučilište u Rijeci, Pomorski i Tehnički fakultet, STEP RI, PRIGODA, Regionalna energetska agencija Kvarner, Centar tehničke kulture Rijeka te predstavnici poslovnog sektora.

– To je nagrada za mlade koji su se istakli svojim svakodnevnim radom. Nije riječ o nekakvim inovacijama, već isključivo nagrađivanju truda i angažmana na poslu, rekla nam je Jeličić.

POMORSKA OBITELJ

Nagrada joj, ističe, puno znači jer je riječ o prizanju za deset godina koliko već plovi na brodovima Jadrolinije.

– Lijepo je kad se taj rad i trud prepozna, svakako je to za mene veliko priznanje, rekla je Jeličić.

Na naše pitanje je li joj kao ženi na brodu, što je još uvijek rijetkost, bilo zahtjevnije doći do ovakvog priznanja te ima li danas ipak više žena na brodovima nego u vrijeme kad je počinjala pomorsku karijeru, Jeličić kaže da novi trendovi koji pomiču granice polako dolaze i u pomorstvo.

– Definitivno se to polako mijenja. I to ne samo u pomorstvu, nego i u raznim drugim sektorima gdje su žene manje zastupljene. Naravno, muškarci su i dalje neusporedivo zastupljeniji. Kada sam počinjala bilo je, mislim, teže jer sam u tom trenutku, ako se ne varam, bila jedina žena na brodovima Jadrolinije. Nikog na brodu nisam znala i mislim da sam se morala dokazivati puno više nego muški kolege koji su počinjali karijeru. Ipak je tada dio kolega na mene gledao u smislu – ti si cura pa ne možeš ovo ili ono. No, s vremenom, s napredovanjem, sa stjecanjem znanja i iskustva ljudi vas počnu cijeniti i ne gledaju više kojeg ste spola, nego vašeg znanja i iskustva, kazala je.

Zanimalo nas je zašto se odlučila krenuti u taj »muški« svijet pomorstva.

– Odrasla sam na otoku Hvaru, u pomorskoj obitelji. Moj otac je također pomorac pa sam već od osnovne škole znala da želim raditi u pomorstvu i ploviti. Nisam ipak išla u srednju pomorsku školu, jer se moja obitelj nekako nadala da će me do završetka srednje škole proći ta ideja, pa sam završila gimnaziju, ali po završetku gimnazije upisala sam Pomorski fakultet u Splitu, gdje sam i magistrirala te nakon toga počela ploviti. Od malih nogu sam na razne načine vezana za more, koje me oduvijek privlačilo. Na koncu i obitelj mi je bila velika podrška, što mi je puno značilo. Unatoč njihovim nadanjima da ću se predomisliti, kasnije kad su shvatili da je to moja jedina želja što se posla tiče, imala sam i još uvijek imam njihovu punu podršku, kaže Jeličić.

»MUŠKI« ČIN

Odmah dodaje kako je i dan danas zadovoljna svojom odlukom da postane pomorkinja te da nema namjeru tako brzo prestati ploviti.

– Potpuno sam zadovoljna svojim poslom jer je to bilo jedino što sam oduvijek željela raditi. A kad radite ono što volite, to prestaje biti samo posao. Vidim se u tom sektoru i u budućnosti, uz napredovanje i ostvarivanje ciljeva, ističe.

A mi je pitamo je li joj cilj postati »barba«, odnosno zapovjednica broda i hoće li joj se članovi posade tako zvati kada se to dogodi.

– Naravno, smije se. Svjesna je da je malo neobično ženu nazivati barbom, ali ionako već i sad ima »muški« čin.

– Malo čudno to zvuči, ali na brodu to je tako pa ću i ja, vjerujem, biti barba. Uostalom već i sad me zovu »čif« što dolazi od engleskog Chief mate i što je uobičajeni naziv za prvog časnika, odnosno u mom slučaju časnicu plaube. Želim proći sve te stepenice, a hoću li do kraja karijere ostati na brodu ili ne, o tome je rano govoriti jer ako svojim znanjem i vještinama budem mogla pridonijeti u nekom drugom segmentu pomorstva, zašto ne, kaže nam Jeličić.

Zanimalo nas je i je li ženama koje plove teže zasnovati obitelj, što pokazuju i brojni primjeri dosadašnjih žena iz Hrvatske koje su plovile na brodovima kao časnice, ali su većinom, naravno uz iznimke, odustale od brodova kada su krenule ploviti obiteljskim vodama.

– Mislim da je to individualno i ovisi o osobi, odnosno njenim željama i planovima. Teško je generalno o tome govoriti, jer svatko ima drugačije životne planove i ciljeve, primjerice neki ljudi žele imati djecu, drugi ne, kazala je.

KVALITETA ŽIVOTA

Plovi na brodovima Jadrolinije, što nije nužno planirala na početku karijere, objašnjava, ali danas joj je zbog toga drago, među ostalim upravo i zbog toga što je blizu obitelji s kojom može provesti više vremena nego da je u takozvanoj »dugoj plovidbi« po svjetskim morima.

– Kada sam tražila posao, kao kadet, slala sam prijave na sve strane, na razne kompanije, ali nisam uspjela dobiti kadeturu u nekom kraćem roku, no tada mi se ukazala prilika na Jadroliniji. Prihvatila sam je i s vremenom mi se taj princip rada i raspored plovidbe i slobodnih dana počeo puno više sviđati nego da sam na drugom kraju svijeta i da ne dolazim kući po tri, četiri mjeseca ili nekad i više. Volim biti kući, volim provoditi vrijeme s obitelji i svojim prijateljima, a i bilo što da se dogodi, s kompanijom se mogu u vrlo kratkom roku dogovoriti za smjenu i iskrcaj, što bi bilo nemoguće da sam u dugoj plovidbi. Evo, na primjer, lani je preminuo moj dida, a u roku od jednog dana kolega je došao na brod i zamijenio me tako da sam i tim teškim trenucima mogla biti sa svojom obitelji i prisustvovati sahrani. Naravno, posao na brodu u dugoj plovidbi je u pravilu bolje plaćen, ali smatram da plovidba na Jadroliniji omogućava bolju kvalitetu života. Meni to puno znači, ne dvoji prva časnica Jadrolinije.

Za kraj smo je pitali bi li pomorski posao preporučila i drugima, ne samo mladim ženama, nego i mladim ljudima općenito.

– Preporučila bih ga svakome tko ima želju i strast prema tome. Što se mladih žena tiče, ako imaju tu želju i strast za zanimanjem koje se tradicionalno smatra muškim, bilo to pomorstvo, građevina ili nešto treće – neka se time bave i neka ostvare svoje želje, poručuje Jeličić.