Možemo pred novim pritiskom istraga: afere Hipodrom i Vodovod mogle bi biti tek početak

Teza prema kojoj Državno odvjetništvo, na čijem je čelu glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, vodi politički rat protiv platforme Možemo već se neko vrijeme pojavljuje u medijskom prostoru. Istodobno, stranku koju predvodi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević sve snažnije opterećuju dvije velike korupcijske i upravljačke afere.

Prva se odnosi na aferu Hipodrom, odnosno na slučaj u kojem se istražuje izvlačenje oko 1,8 milijuna eura iz zagrebačkog proračuna putem fiktivnih računa za zaštitarske usluge u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima. Poznato je da se bivši ravnatelj Ustanove Kosta Kostanjević nedavno nagodio s USKOK-om i priznao krivnju. To priznanje oporba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini iskoristila je kao argument za prozivanje Tomaševića, kojem zamjera da je predugo politički stajao uz optuženog Kostanjevića.

Drugi slučaj koji se problematizira u javnosti odnosi se na aferu u zagrebačkom Vodovodu. Riječ je o sumnjivom postupku javne nabave vrijednom čak 40 milijuna eura. Nakon pokretanja službenih izvida, donedavni direktor Marko Blažević podnio je ostavku. No Tomaševićeve političke protivnike to nije zadovoljilo, pa izravno prozivaju gradonačelnika i ističu da je upravo on potpisnik spornog ugovora, za koji se tvrdi da je bio namješten.

Spor oko EPPO-a i očitovanja Europske komisije

Prema informacijama koje se spominju u javnom prostoru, priča između platforme Možemo i Državnog odvjetništva ne završava na postojećim aferama. Navodi se da bi Državno odvjetništvo moglo dodatno pritisnuti Možemo kroz tri kaznena postupka koji bi za tu stranku mogli imati ozbiljne političke posljedice.

Prije svega, spominje se mogućnost pokretanja kaznenog postupka protiv Sandre Benčić i Urše Raukar Gamulin, uz obavještavanje Ureda europskog javnog tužitelja o konferenciji za novinare koju su 11. svibnja održale saborske zastupnice stranke Možemo. Konferencija je bila povezana sa službenim očitovanjem Europske komisije Sudu Europske unije, a odnosila se na ustavnu i pravnu bitku koju su predstavnici lijeve oporbe pokrenuli pred Sudom EU-a.

Tom prilikom Sandra Benčić tumačila je da je Europska komisija u svojem očitovanju Sudu EU-a potvrdila kako se Uredba o EPPO-u primjenjuje protivno pravu Europske unije i Ustavu Republike Hrvatske. Prema njihovim tvrdnjama, Komisija je izričito navela da glavni državni odvjetnik Ivan Turudić ne može biti nepristrano tijelo koje samostalno odlučuje o sukobu nadležnosti između vlastitog ureda i EPPO-a. Prema europskom pravu, kao i prema onome što su tada iznijele zastupnice, takvu odluku mora donositi neovisni sud.

Glavni državni odvjetnik već je tada objašnjavao da o tom pitanju neće odlučivati ni stranka Možemo ni bilo koja druga politička opcija, nego isključivo Sud Europske unije, koji treba donijeti konačan pravni pravorijek. Turudić, međutim, tada nije javno istaknuo da su Benčić i Raukar, prema navodima koji se sada problematiziraju, iznijele dio podataka iz očitovanja, iako je Sud EU-a naveo da se podaci iz očitovanja ne smiju javno objavljivati.

Imajući to u vidu, navodi se da je Državno odvjetništvo zbog tog slučaja prisiljeno pokrenuti kazneni postupak protiv dviju zastupnica i o svemu obavijestiti EPPO. To, naravno, ne znači da bi one bile uhićene, ali bi svakako predstavljalo još jednu neugodnu situaciju za stranku Možemo, koja se donedavno u političkom prostoru predstavljala kao opcija neopterećena aferama.

Mediji su, znajući za taj slučaj, poslali upit Sudu Europske unije. No, kako se tumači u dijelu javnosti, značajan dio lijevo orijentiranih medija nije sklon Turudiću, dok je istodobno blagonaklon prema platformi Možemo, pa je i dobiveni odgovor protumačen na način koji ide u prilog toj stranci. Tako je objašnjeno da je Sud EU-a novinarima poručio kako ne postoji opće načelo apsolutne povjerljivosti prema kojem bi stranke morale potpuno šutjeti o predmetima koji su u tijeku, uz napomenu da ne postoji sustav kaznenih sankcija za objavu dokumenata.

Takvo tumačenje, međutim, prema navodima vezanima uz postupanje Državnog odvjetništva, ne utječe na radnje koje je DORH pokrenuo ili ih namjerava pokrenuti.

Slučaj zemljišta u Momjanu ponovno se vraća u fokus

Da se afere povezane s osobama iz platforme Možemo ipak pojavljuju, moglo se naslutiti i u slučaju zemljišta Ivane Kekin u Istri, u Momjanu. Zbog te je afere uoči predsjedničkih izbora priveden njezin suprug, poznati glazbenik Mile Kekin, a u javnosti se problematizirala kupnja i legalizacija dijela zemljišta u Istri.

U središtu tog slučaja nalazi se parcela uz građevinski objekt u mjestu Momjanu. Preciznije, riječ je o nekretnini koja se u imovinskoj kartici zastupnice Kekin navodi kao kuća s okućnicom od oko 400 četvornih metara, stečena kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada i autorskih prava. Da supružnici Kekin imaju solidne prihode nije sporno, no istražiteljima Državnog odvjetništva, prema navodima, upitna je metoda kojom je kupljen dio zemljišta.

Ivana Kekin više je puta dosad izjavljivala da u tom slučaju nema ništa sporno te da je sve provedeno u skladu sa zakonom. Problem je, međutim, u tome što je u slučaj uključena i bivša pročelnica u Gradu Buje Jelena Perossa, koju USKOK sumnjiči za više pogodovanja pri kupnji zemljišta. Jedan od tih slučajeva, prema sumnjama istražitelja, odnosi se i na pogodovanje Kekinima pri kupnji zemljišta u Momjanu po cijeni nižoj od tržišne, pri čemu se upravo Ivanu Kekin označava kao ključnu osobu te operacije.

Upućeni izvori tvrde da će se istraga, kako je ranije najavljivao 7dnevno, najkasnije do početka kolovoza proširiti i na gospođu Kekin. Ako se to dogodi, riječ je o još jednom potencijalno velikom i politički bolnom udarcu za platformu Možemo.

Izvidi o financiranju udruga civilnog društva

Ni slučajem Kekin, prema istim informacijama, priča između platforme Možemo i Državnog odvjetništva ne završava. Istražitelji, kako se navodi, privode kraju izvide o načinu financiranja više udruga civilnog društva. Posebnu pozornost pritom je privukla LGBT udruga Domino, koju predvodi Zvonimir Dobrović.

Upućeni govore o osnovanoj sumnji da su voditelji udruga bliskih platformi Možemo i gradonačelniku Tomaševiću javni novac dobiven od Grada Zagreba prebacivali u privatne džepove putem fiktivnih ili preplaćenih konzultantskih usluga, obrta i povezanih tvrtki.

Iz Udruge Domino ranije su odbacivali optužbe za klijentelizam. Ipak, izvidi koje DORH, prema dostupnim navodima, privodi kraju ukazuju na elemente koji bi mogli rezultirati novom aferom za stranku Možemo. Osnivač Udruge Domino je europarlamentarni zastupnik Gordan Bosanac, koji ju je vodio do odlaska u Bruxelles.

USKOK je u ovom slučaju, kako se navodi, u izvide krenuo prije više od godinu dana, nakon kaznene prijave protiv Tomislava Tomaševića zbog sumnji da su udruge bliske stranci Možemo nezakonito financirane milijunima eura. Posebnu pozornost privukla je udruga Domino Zvonimira Dobrovića, a zatim i europski zastupnik Gordan Bosanac, koji je također postao predmet interesa istražitelja zbog rada u udrugama Centar za mirovne studije i Domino.

USKOK mjesecima istražuje tvrtke i obrte koje posjeduju glavni akteri ove priče, odnosno osobe povezane s vodstvima udruga koje iz proračuna Grada Zagreba dobivaju najveće iznose. Udruga U ime obitelji temu podjele gradskog novca detaljno je obradila u izvješću novinara Luke Šarića, koje je dostavljeno i DORH-u. U tom je izvješću zaključeno da se novac 2024. godine dijelio preko kulturnih vijeća koja imenuje i razrješava Tomašević.

Prema tim navodima, na prvome je mjestu po uplatama upravo Domino, udruga koja se bavi proizvodnjom queer kulture, a koja je samo u 2024. godini dobila 235.100 eura. Također se tvrdi da je najmanje 15 udruga koje primaju gradski novac izravno povezano sa strankom Možemo preko njezinih članova aktivnih i u politici i u civilnom društvu.

Milijunske potpore i mreža povezanih aktera

Tijekom 2024. godine iz gradskog je proračuna, prema navodima iz izvješća, podijeljeno gotovo pet milijuna eura udrugama bliskima platformi Možemo. Udruga Domino pritom je posebno zanimljiva iz više razloga.

Njezin čelnik Zvonimir Dobrović partner je Brune Isakovića, koji nije aktivan samo u Dominu, nego ima i vlastitu udrugu Malo sutra, koju vodi s prijateljicom Mijom Zalukar. Isaković je prijateljski povezan i s Nikolinom Komljenović, koja vodi udrugu Eksperimentalna slobodna scena. Udruga Malo sutra 2024. godine iz gradskog je proračuna dobila 28.750 eura, a godinu dana poslije 24.170 eura.

Zanimljivo je i da su gotovo sve LGBT udruge bliske platformi Možemo lani zabilježile rast financiranja iz gradskog proračuna, a neke i do sto posto. Primjerice, Zagreb Pride zabilježio je rast od 56 posto. Udruga Iskorak, u kojoj je radio Bosanac, ostvarila je rast od 170 posto, dok je udruga Dugine boje imala rast od 387 posto.

U području umjetnosti rast prihoda od gotovo sto posto zabilježila je udruga Tragači, čija je osnivačica Maja Jakoliš, a koja je surađivala s udrugom Domino. Rasli su i prihodi udruge Ganz nova kulturna promjena, koja je također suradnica Domina. Pritom se navodi da je projektna menadžerica i kustosica Silvija Stipanov otvoreno podržala platformu Možemo.

Rast veći od 50 posto ostvario je i Institut Tomislava Gotovca, odnosno udruga Darka Šimičića, simpatizera stranke Možemo i ljubitelja umjetnosti koju kreira udruga Domino. Osim što ih financira Grad Zagreb, iste udruge financira i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, odnosno resor kulture iz kojega se novac izdvaja i za queer kulturu. Tako je nedavno u Zagrebu održana 24. Queer Zagreb sezona LGBT udruge Domino, kojoj je Ministarstvo kulture samo u ovoj godini isplatilo 13.200 eura.

U cijelom slučaju DORH-u je, prema navodima, posebno zanimljivo to što umjetnički direktor Zvonimir Dobrović, uz udrugu, ima i privatni obrt za savjetovanje te tvrtku Nigiri d.o.o. Upravo zbog toga istražitelji provjeravaju mogućnost da su se sredstva koja udruga prima iz zagrebačkog proračuna prelijevala u privatne džepove.

Sumnja se da je novac iz Domina isplaćivan povezanim obrtima i tvrtkama pod krinkom fiktivnih ili preplaćenih konzultantskih i savjetodavnih usluga. Ako se te sumnje pokažu osnovanima, nakon afera Hipodrom i Vodovod te slučaja Kekin, platforma Možemo mogla bi se suočiti s novom aferom koju se već naziva aferom Konzultanti. Prema informacijama koje kruže u političkim i pravosudnim krugovima, njezino se rasplitanje u Državnom odvjetništvu približava kraju upravo tijekom ovih vrućih ljetnih dana.