10. listopada 1991. – nakon obrane Zadra stupio na snagu sporazum o prekidu vatre

U podne 10. listopada 1991. na zadarskom području stupio je na snagu sporazum kojim je dogovoren prekid borbenih djelovanja i početak izvlačenja Jugoslavenske narodne armije iz njezinih objekata u Zadru. Bio je to neposredan rezultat dramatičnih dana u kojima su hrvatski branitelji zaustavili pokušaj JNA i srpskih snaga da prodru u grad.

Pregovori su počeli 7. listopada na vojnom aerodromu u Zemuniku, nakon najtežih borbi od 4. do 6. listopada. Prema istraživanju povjesničara Ivana Brigovića iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, objavljenom u radu „Odlazak Jugoslavenske narodne armije s područja Zadra, Šibenika i Splita krajem 1991. i početkom 1992. godine“, pregovori su trajali dva dana. Sporazum od 16 točaka zaključen je 9. listopada, a počeo se primjenjivati sljedećega dana u 12 sati.

Sporazum nakon neuspjelog prodora u grad

Dokumenti 9. korpusa JNA koje je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar u suradnji s Hrvatskim vojnikom pokazuju da je zapovjedništvo JNA početkom listopada planiralo razbiti hrvatsku obranu, deblokirati svoje vojarne i izbiti u zadarsku luku. U napadu su, među ostalima, angažirani dijelovi 180. motorizirane brigade, oklopne snage, 1. bataljun 592. motorizirane brigade, snage iz vojarni i zrakoplovne baze Zemunik te postrojbe Teritorijalne obrane pobunjenih Srba, uz topničku i zračnu potporu.

Obranu Zadra nosile su 112. brigada ZNG-a/HV-a, policijske snage, lokalni dragovoljci i druge hrvatske postrojbe, a među pojačanjima posebno mjesto imala je 3. bojna 4. gardijske brigade, „Imotski sokolovi“. Na Bokanjcu, Dračevcu, Ploči i drugim prilazima vodile su se borbe u kojima brojčano i tehnički nadmoćniji napadač nije ostvario cilj ulaska u grad. O ulozi „Imotskih sokolova“ u tim borbama detaljno piše Hrvatski vojnik.

S hrvatske strane sporazum su potpisali Krešo Jakovina, Josip Tuličić, Ivo Livljanić i Domagoj Kero, a za JNA zapovjednik 9. korpusa general-major Vladimir Vuković i zapovjednik zadarskog garnizona pukovnik Trpko Zdravkovski. Sporazum je predviđao prekid vatre, deblokadu grada i vojnih objekata te izvlačenje ljudi, naoružanja i opreme JNA prema Benkovcu i Kninu.

Primirje nije značilo kraj rata za Zadar

Povlačenje iz zadarskih vojnih objekata nije završeno 10. listopada. Proces je trajao sljedećih dana, a JNA je objekte u gradu napustila do 21. listopada. Još važnije, povlačenje iz vojarni nije značilo prestanak agresije na zadarskom području. JNA i srpske postrojbe nastavile su rat u zaleđu, a već 18. studenoga napale su i zauzele Škabrnju te počinile težak zločin nad hrvatskim civilima i braniteljima.

Godine 2026. Zadar je 35. obljetnicu obrane obilježio središnjom svečanošću na Dračevcu. Otvorena je i izložba „Neosvojeni Zadar – Bitka za grad 1991.“, s dokumentima, fotografijama, kartama i svjedočanstvima iz ratnih dana.

Datum 10. listopada zato treba promatrati kao posljedicu obrane, a ne kao darovani mir. Sporazum je postao moguć tek nakon što JNA nije ostvarila plan zauzimanja Zadra. Grad su prethodno sačuvali njegovi branitelji, a dokument potpisan nakon bitke samo je formalizirao ono što napadač nije uspio postići oružjem.