20. kolovoza 1991. – Dan nakon općeg napada hrvatska specijalna policija krenula je u protunapad za Pakrac

Stručni izvori među područjima zahvaćenima akcijom navode i Japagu.

Borbe za dominantne položaje iznad grada bile su toliko teške da je Kalvarija tijekom dana morala biti osvajana dvaput. Daljnje napredovanje prema Kraguju zaustavljeno je nakon pojave zrakoplova JNA.

Pakrac se u jutro 20. kolovoza 1991. probudio u drukčijoj situaciji od one u kojoj se nalazio samo 24 sata ranije.

Dan prije, 19. kolovoza, pobunjene srpske snage pokrenule su snažan pješačko-topnički napad na grad. Policijska postaja, javni objekti i okolna naselja našli su se pod vatrom, a obrana je tijekom dana dovedena u iznimno težak položaj. Tek dolaskom policijskih snaga iz Bjelovara, Zagreba i Kutine odnos snaga počeo se mijenjati. Nakon višesatnih borbi pobunjenici su do kasne večeri potisnuti iz središta grada.

No time borba za Pakrac nije završila.

Ujutro 20. kolovoza više se nije samo branilo

Hamdija Mašinović u stručnom radu Sudjelovanje i uloga Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske u Domovinskom ratu navodi da su već u jutarnjim satima 20. kolovoza posebne jedinice počele s čišćenjem okolice grada – Kalvarije, Pakračkih Vinograda, Japage i Gavrinice.

Bio je to prijelaz iz obrane u protunapad.

Dan ranije cilj hrvatskih policajaca bio je spriječiti pad policijske postaje i zadržati grad. Sada se pokušavalo pobunjenike odbaciti s položaja s kojih su neposredno ugrožavali Pakrac i ponovno uspostaviti sigurniju obrambenu crtu.

Najdetaljniji opis tog jutra donosi povjesničar Jakša Raguž u radu Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine.

Prema njegovu istraživanju, pripadnici Omega i ATJ Lučko djelovali su zajedno, pomiješani u skupinama, a prvi veliki cilj bili su brdo Kalvarija i Gavrinica, položaji koje su držali pobunjenici.

Kalvarija – položaj iznad grada koji se morao uzeti

Napadu je prethodila minobacačka priprema po Kalvariji.

Glavni pravac hrvatskog nastupanja išao je prema brdu uz pravoslavnu crkvu. Pred specijalcima se nalazio otvoreni prostor, a na sredini uspona naišli su na prokopani kanal. Prvi pripadnici zaustavili su se na toj prepreci i tromblonskim minama gađali rub šume.

Kada je pristigla glavnina, hrvatski specijalci ušli su u šumu.

Ondje su pronađeni topnički položaji s kojih je prethodno gađan grad i veći broj ispaljenih čahura. Pobunjenici su se u međuvremenu povukli pa je nastavljen prodor preko Kalvarije i Pakračkih Vinograda prema Gavrinici.

To je jedna od najvažnijih razlika između 19. i 20. kolovoza.

Dan prije hrvatske snage bile su izložene vatri upravo s tih dominantnih položaja. Sada su same ulazile na njih.

Kalvarija je istoga dana izgubljena – pa ponovno osvojena

Protunapad, međutim, nije bio jednostavna i nezaustavljiva operacija.

Nakon što su specijalci nastavili prema Gavrinici, na vrhu Kalvarije ostavljeni su pripadnici djelatne policije radi osiguranja osvojenog položaja.

Već nakon približno sat vremena taj je položaj napadnut.

Prema Raguževu istraživanju, u tom je sukobu ranjeno čak 18 policajaca, nakon čega se policija morala povući s vrha Kalvarije.

Kad je stigla vijest da je položaj ponovno izgubljen, Omege i ATJ Lučko okrenule su se natrag.

Kalvarija je toga dana osvojena drugi put.

Ta epizoda možda najbolje pokazuje koliko je netočno događaje od 20. kolovoza prikazivati kao jednostavno „čišćenje grada“. Radilo se o pokretnoj i vrlo teškoj borbi u kojoj su dominantni položaji prelazili iz ruke u ruku.

Nakon Kalvarije – prema Kraguju

Nakon ponovnog zauzimanja Kalvarije specijalci nisu stali.

Nastavili su prema koti 314, gdje je ponovno došlo do sukoba s pobunjeničkim snagama, a potom napredovali u smjeru Kraguje.

Kod kote 316 iznad sela na hrvatske policajce otvorena je vatra.

Upravo tada u priču ponovno ulazi JNA.

Raguž navodi da su hrvatske snage neposredno prije nastavka pokreta prema Kraguju u niskom letu nadletjela dva zrakoplova Jugoslavenske narodne armije. Premda nisu otvorili vatru, uslijedila je zapovijed za povlačenje. Prema obrazloženju navedenom u izvorima koje Raguž koristi, postojala je prijetnja da će u slučaju nastavka napada biti oboren helikopter MUP-a koji je prevozio ranjenike.

Mašinović u svom radu isti događaj opisuje nešto sažetije: akcija prema Kusonjama i Kraguju morala je biti prekinuta zbog nadlijetanja zrakoplova JNA.

Drugim riječima, hrvatsko napredovanje nije zaustavio uspješan protunapad pobunjenika, nego odluka donesena nakon otvorenog pritiska jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.

Dio snaga ostao je na novoj obrambenoj crti

Nakon zapovijedi o povlačenju dio specijalaca vratio se prema gradu, ali nisu napušteni svi toga dana osvojeni položaji.

Dio snaga raspoređen je na blokadne točke na Kalvariji i u Pakračkim Vinogradima.

Mašinović događaje od 20. kolovoza sažima tvrdnjom da je koordiniranim djelovanjem specijalne policije neprijatelj potisnut te da je uspostavljena čvrsta crta obrane na više blokadnih punktova. Upravo će se na te položaje idućih dana i tjedana usmjeravati novi minobacački, topnički i pješački napadi.

Time 20. kolovoza dobiva važnost koja se često izgubi kada ga se promatra samo kao nastavak velikog napada prethodnog dana.

Japaga – što točno kažu izvori?

Dva najvažnija stručna rada nisu u potpunosti jednako strukturirala opis akcije.

Mašinović izričito navodi Kalvariju, Pakračke Vinograde, Japagu i Gavrinicu kao prostor na kojem su posebne jedinice ujutro 20. kolovoza provodile akciju.

Raguž, koji vrlo detaljno rekonstruira djelovanje Omega, opisuje pravac Kalvarija – Pakrački Vinogradi – Gavrinica – kote prema Kraguju, ali u tom konkretnom slijedu ne navodi ulazak Omega i Lučkog u Japagu.

Zato je povijesno najpreciznije reći da je šira akcija posebnih policijskih snaga obuhvatila i prostor Japage, dok je dokumentirani glavni pravac djelovanja Omega i ATJ Lučko išao preko Kalvarije i Pakračkih Vinograda prema Gavrinici i dalje prema Kraguju.

Omege: najteža borba do tada

Za bjelovarske Omege 19. i 20. kolovoza bili su posebna prekretnica.

Raguž zaključuje da je djelovanje tijekom ta dva dana za postrojbu bilo najteža i najopsežnija borba koju je do tada vodila.

To je posebno značajno kada se zna da je upravo Pakrac još 2. ožujka 1991. bio mjesto njihova prvog borbenog angažmana. Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska potvrđuje da su Omege tijekom rata ostale kontinuirano vezane uz pakračko bojište, a Pakrac je postao jedna od ključnih točaka njihova ratnog puta.

Zašto je 20. kolovoza 1991. važan?

Ako je 19. kolovoza bio dan obrane Pakraca, onda se 20. kolovoza može označiti kao dan povratka inicijative.

Grad nije bio trajno oslobođen opasnosti. Pobunjeničke snage ostale su na okolnom području, borbe su nastavljene, a Pakrac će još godinama ostati na samoj crti bojišta.

Ali neposredni pokušaj njegova zauzimanja bio je slomljen.

Hrvatska policija više nije bila zatvorena u postaji i obrambenim punktovima. Specijalne snage izašle su iz grada, napale položaje s kojih je Pakrac prethodnog dana bio gađan, zauzele Kalvariju, prošle Pakračkim Vinogradima prema Gavrinici i pokušale nastaviti prema Kraguju.

Na rubovima grada potom je postavljena nova obrambena crta.

Pakrac 20. kolovoza nije prestao biti bojište. Ali tog je jutra prestao biti grad koji samo čeka novi napad. Hrvatski branitelji počeli su neprijatelja potiskivati od njegovih kuća.

Izvori

Jakša Raguž, Borbeno djelovanje Posebne jedinice policije Policijske uprave Bjelovar Omege 1991. godine, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2014.

Hamdija Mašinović, Sudjelovanje i uloga Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske u Domovinskom ratu, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2014.

Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska, povjesnica Specijalne jedinice policije „Omege“.