25. kolovoza 1991. – Iz Šamarice otvorena vatra na Policijsku postaju Petrinja: JNA priznala djelovanje topovima 20 mm
PETRINJA – U rano jutro 25. kolovoza 1991. godine s prostora vojarne JNA „Šamarica“, smještene praktički preko puta hrvatske policije, otvorena je vatra prema Policijskoj postaji Petrinja.
JNA je svoj napad dokumentirala istoga dana
Posebnu vrijednost za rekonstrukciju događaja ima Izvanredno izvješće Komande 10. korpusa JNA Komandi 5. vojne oblasti, oznake Pov. br. 12/35-260, datirano 25. kolovoza 1991.
Prema tom dokumentu, incident je počeo oko 4.50 sati, tijekom smjene straže u vojarni Šamarica. JNA tvrdi da su najprije dva kratka rafala ispaljena iz smjera Policijske stanice Petrinja te da je pucano i iz smjera „Gavrilovića“. To je, važno je naglasiti, verzija događaja koju je JNA sama zapisala.
Ali nastavak izvješća otkriva ono što je za rekonstrukciju napada daleko važnije.
JNA priznaje da je straža nakon uzbunjivanja otvorila vatru iz cjelokupnog pješačkog naoružanja prema Policijskoj stanici Petrinja i području tvornice Gavrilović. Prva pucnjava trajala je oko 15 minuta. Nakon približno deset minuta prekida vatra je ponovno otvorena.
U drugoj fazi sukoba primijenjena je znatno veća vatrena moć.
Dokument izričito navodi da su pripadnici osiguranja vojarne djelovali pješačkim naoružanjem uz potporu topova kalibra 20 mm s BVP-a. Nakon djelovanja po policijskoj postaji izbio je požar.
To znači da ovdje nije riječ samo o međusobnom pucanju pojedinaca preko ulice. JNA je protiv objekta hrvatskog MUP-a uporabila i naoružanje borbenog vozila pješaštva.
Policija je više od mjesec dana ranije znala da se priprema napad
Arhivska dokumentacija MUP-a daje događaju još ozbiljniji kontekst.
U službenoj zabilješci Policijske stanice Petrinja od 17. srpnja 1991. evidentirano je da je u petrinjskom garnizonu JNA zapažen veći broj mobiliziranih građana – planirano ih je oko 400, a odazvalo se približno 200 – te da se provodi njihova obuka na teškom naoružanju.
Još je važniji podatak da su policajci imali dojavu kako se čeka odobrenje vojnog vrha za napad na Policijsku stanicu Petrinja, uz obrazloženje da hrvatski policajci navodno ugrožavaju srpsko stanovništvo.
Arhivska oznaka dokumenta je:
HR-HDA-1745-MUP RH – Operativni štab, Dnevna izvješća, br. 1.2.183, Službena zabilješka PS Petrinja, 17. 7. 1991.
Znanstveni rad Josipe Maras Kraljević izričito povezuje razvoj događaja: Petrinja je zbog dviju velikih vojarni JNA – Šamarice i Vasilja Gaćeše – do kraja kolovoza uglavnom bila pošteđena većih napada, ali je 25. kolovoza policijska postaja napadnuta iz Šamarice i pretrpjela veliku materijalnu štetu.
Slobodan Tarbuk već je bio zapovjednik garnizona
U vrijeme napada zapovjednik garnizona Petrinja bio je potpukovnik Slobodan Tarbuk.
Dužnost je preuzeo 10. kolovoza 1991., samo petnaest dana prije napada. Komanda garnizona nalazila se u vojarni „Vasilj Gaćeša“.
Međutim, ovdje treba biti potpuno precizan: zasad nisam pronašao dokument kojim bi se moglo tvrditi da je Tarbuk osobno izdao zapovijed za otvaranje vatre 25. kolovoza.
Možemo, dakle, napisati da je bio zapovjednik garnizona u trenutku napada. Ne treba napisati „Tarbuk je naredio napad“ dok se takva zapovijed dokumentarno ne pronađe.
Zgrada je zapaljena, vatrogasac ranjen
Sama JNA u izvješću priznaje da je nakon njezina djelovanja po policijskoj postaji izbio požar koji su gasili vatrogasci. JNA navodi da tijekom gašenja nije prestala pojedinačna i rafalna pucnjava.
Autentična televizijska snimka i njezin arhivski opis dodatno navode da je jedan vatrogasac tijekom gašenja ranjen u nogu pješačkim naoružanjem.
Ime ranjenog vatrogasca zasad nisam našao potvrđeno u dovoljno pouzdanom izvoru i zato ga ne bih nagađao.
Branitelji policijske postaje
Prvi ratni zapovjednik Policijske postaje Petrinja bio je Martin Stašćik, što potvrđuju i službena povijest Grada Petrinje te kasnija obilježavanja ratnog djelovanja petrinjske policije.
Točan broj policajaca koji su se 25. kolovoza u 4.50 sati nalazili unutar same postaje zasad nisam uspio dokumentarno potvrditi.
To je važno razdvojiti od ukupnog ratnog sastava PP Petrinja jer su njezini pripadnici istodobno držali punktove, osiguravali naselja i sudjelovali u obrani šireg petrinjskog područja.
Samo nekoliko sati poslije stigao je Franjo Tuđman
Istoga 25. kolovoza predsjednik Republike Franjo Tuđman posjetio je Petrinju i Banovinu. Njegov dolazak dogodio se samo nekoliko sati nakon jutarnjeg napada na policijsku postaju. Znanstvena i memoarska literatura njegov posjet smješta upravo u taj dramatični kontekst.
Od incidenta prema otvorenom ratu
Napad 25. kolovoza pokazuje koliko se brzo mijenjala uloga JNA u Petrinji.
Još sredinom srpnja hrvatska policija bilježila je informacije o mogućem napadu na svoju postaju. Mjesec dana poslije zgrada je bila pod vatrom iz vojarne JNA.
A vlastiti dokument Komande 10. korpusa danas potvrđuje čime se djelovalo: pješačkim naoružanjem i topovima od 20 milimetara s BVP-a.
Samo osam dana poslije, 2. rujna 1991., JNA je pokrenula otvoreni napad na Petrinju.
Zato 25. kolovoza nije tek zaboravljena pucnjava između vojarne i policije.
Bio je to trenutak u kojem je oružje Jugoslavenske narodne armije iz petrinjske vojarne već bilo izravno okrenuto prema policijskoj instituciji Republike Hrvatske.
Izvori: arhivsko gradivo HR-HDA-1745 MUP RH – Operativni štab; dokument Komande 10. korpusa JNA Pov. br. 12/35-260 od 25. kolovoza 1991.; HMDCDR, Agresija JNA i srpskih postrojbi (Banovina, 1991.–1992.); Josipa Maras Kraljević, Srpski zločini nad civilnim stanovništvom na petrinjskom području 1991. godine – primjer obitelji Kozbašić; autentična VHS snimka HTV-a.
