Bjelovarske Omege 21. kolovoza 1991. spojile hrvatske snage kod Dereze
Dva dana nakon općeg napada na Pakrac, prometnica prema Badljevini, Daruvaru i Bjelovaru još je bila pod nadzorom naoružanih srpskih pobunjenika. Na 35. obljetnicu događaja treba razdvojiti tri različita proboja barikada u Krndiji i točno opisati akciju izvedenu 21. kolovoza 1991.
Pakrac je 21. kolovoza 1991. bio pod hrvatskim nadzorom, ali još nije imao sigurnu vezu prema sjeveru. Naoružani srpski pobunjenici držali su položaje uz prometnicu koja je preko Omanovca i Badljevine vodila prema Daruvaru i Bjelovaru. Cilj im je bio prometno odsjeći grad, otežati dolazak branitelja i opskrbe te omogućiti novi napad.
Događaj treba promatrati kao nastavak borbi započetih 19. kolovoza, kada su pobunjene srpske snage minobacačkom i strojničkom vatrom napale Pakrac, njegovu policijsku postaju i okolna hrvatska naselja. U pomoć braniteljima tada su stigli Posebna jedinica policije Policijske uprave Bjelovar, poslije poznata kao Specijalna jedinica policije „Omege“, redovni policajci iz Bjelovara koje je vodio Vjekoslav Mudrić, Antiteroristička jedinica Lučko i kutinski specijalci „Risovi“. Pakrac je do kasne večeri ponovno stavljen pod nadzor hrvatskih snaga. (Jakša Raguž, str. 89–92)
Višesatno napredovanje kroz Krndiju
ATJ Lučko povukao se iz Pakraca 21. kolovoza, dok su Omege ostale raspoređene na gradskim punktovima. Tijekom jedne ophodnje ranjen je pričuvni pripadnik postrojbe Pero Miškulin. Istoga dana stigla je obavijest da prema Pakracu iz Bjelovara dolazi mješovita policijsko-gardijska dragovoljačka postrojba, u kojoj je bio i Mirko Kirin. Kod Omanovca zaustavile su je barikade.
Omege su iz Pakraca krenule prema Badljevini kako bi raščistile teren i omogućile prolazak pojačanju. Razvile su se s obje strane ceste i počele pretraživati šumski predio Krndija. Pobunjeničke snage napale su ih minobacačkom vatrom. Pod istom se vatrom našla i dragovoljačka skupina koja je napredovala sa sjevera. Nakon nekoliko sati hrvatske skupine spojile su se kod Dereze i zajedno vratile u Pakrac. (Raguž, str. 92–93)
Za samu akciju od 21. kolovoza Raguž navodi Posebnu jedinicu policije PU Bjelovar i mješovitu policijsko-gardijsku dragovoljačku postrojbu iz Bjelovara. Ne navodi njezin točan gardijski sastav, broj sudionika ni naziv pobunjeničke postrojbe koja je držala barikade.
Tri događaja koja ne treba spajati
Barikade u Krndiji Omege su prvi put uklonile 2. ožujka 1991., pri svojoj prvoj intervenciji u Pakracu. Drugi se proboj dogodio 19. kolovoza, kada su kod Omanovca i Gornje Obriježi razbile barikadu i strojničko gnijezdo te nastavile prema napadnutom gradu. Dana 21. kolovoza djelovale su u suprotnom smjeru, iz Pakraca prema Badljevini, kako bi došle do zaustavljenog pojačanja. Upravo se te tri epizode u kraćim kronologijama često stapaju u jedan događaj.
Nakon povratka u Pakrac oko 80 pripadnika Omega odmah je upućeno na druga ugrožena područja: dvadesetak prema Grubišnom Polju, a ostali prema Daruvaru. To pokazuje koliko su hrvatske snage u tim danima bile malobrojne i razvučene, dok je JNA već otvoreno pomagala pobuni u zapadnoj Slavoniji. Ipak, Ragužev rad ne navodi postrojbu JNA kao izravnog sudionika borbe u Krndiji 21. kolovoza, pa je ne treba proizvoljno dodavati popisu sudionika.
