Bogdanovci, 10. studenoga 1991.: Žarko Manjkas poginuo u proboju, Marija Ceranac nestala bez traga
Dana 10. studenoga 1991. slomljena je obrana opkoljenih Bogdanovaca. Branitelji, ranjenici i civili krenuli su kroz minska polja prema Nuštru i Vinkovcima. U jednom od proboja poginuo je 24-godišnji HOS-ovac Žarko Manjkas „Crvenkapa“, dok je hrvatska braniteljica Marija Ceranac istoga dana nestala u Bogdanovcima. Njezina je sudbina potvrđena tek 32 godine poslije.

10.11.1991. završila je višednevna borba opkoljenih Bogdanovaca.
Prema prikazu Hrvatskog vojnika, selo je nakon pada Marinaca i prekida Kukuruznog puta ostalo potpuno odsječeno, s iscrpljenim braniteljima i sve manjim zalihama streljiva i protuoklopnog oružja.
Oko dvjesto pripadnika ZNG-a, policije, HOS-a i naoružanih mještana branilo je selo koje je dotad bilo jedna od posljednjih točaka između opkoljenog Vukovara i slobodnog područja prema Nuštru.
HRT u kronologiji pada Bogdanovaca navodi da su branitelji, ranjenici i civili 10. studenoga krenuli u više skupina kroz okupirano područje i minska polja prema Nuštru i Vinkovcima. Iako je slobodni teritorij bio udaljen svega nekoliko kilometara, nekima je proboj trajao danima.
Crvenkapa u posljednjoj skupini
Među onima koji su posljednji napuštali Bogdanovce bio je Žarko Manjkas „Crvenkapa“, dragovoljac HOS-a rođen 10. kolovoza 1967. u Zagrebu.
Manjkas je prije dolaska u Bogdanovce sudjelovao u obrani vukovarskog Sajmišta. Autentična fotografija koju je snimio Damir Radnić, a objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u knjizi „Grad je bio meta“, prikazuje ga u rujnu ili listopadu 1991. zajedno sa Zvonkom Ćurkovićem, Jean-Michelom Nicolierom i Viktorinom Jurićem.
Nakon odlaska u Bogdanovce Manjkas je sudjelovao u teškim protuoklopnim borbama. Hrvatski vojnik objavio je i fotografiju Damira Radnića tenka M-84 koji je Manjkas uništio tijekom obrane sela.
„Štafeta smrti“
Kada je obrana 10. studenoga konačno postala neodrživa, posljednja skupina krenula je iz sela prema slobodnom teritoriju.
Prema zapisu Spomenika osoba stradalih u Domovinskom ratu – SODR, oko 19 sati prema Nuštru i Vinkovcima krenulo je jedanaest hrvatskih branitelja i tridesetak civila. Put ih je vodio preko područja prekrivenog minama.
Ta je skupina poslije ostala poznata kao HOS-ova „štafeta smrti“.
Prema istom izvoru, oko ponoći u polju ispod Marinaca Žarko Manjkas, koji je išao na čelu skupine, aktivirao je minu i poginuo. U minskom polju poslije su poginuli i Zoran Antunović, Anto Šarić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević i Stjepan Katić, dok su četvorica njihovih suboraca teško ranjena.
HRT također bilježi da su pripadnici HOS-a išli na čelu kolone kroz minsko polje kako bi ostalim braniteljima i civilima omogućili prolaz prema slobodnom teritoriju.
Žarko Manjkas imao je 24 godine.
Pronađen nakon gotovo tri desetljeća
Njegovo tijelo nakon rata nije bilo pronađeno i Manjkas se desetljećima vodio među nestalim hrvatskim braniteljima.
Tek u siječnju 2020. na području Marinaca pronađena je masovna grobnica u kojoj su bili posmrtni ostaci četvorice branitelja koji su stradali u proboju iz Bogdanovaca.
Nakon DNA analize, kako je izvijestila Hina u izvješću o službenoj identifikaciji, potvrđeno je da su među pronađenima Žarko Manjkas, Stjepan Katić, Antun Petričić i Marko Knežević.
Manjkas je 29. veljače 2020. uz vojne počasti pokopan u Brodskom Stupniku.
Marija Ceranac nestala istoga dana
Istoga 10. studenoga nestala je i Marija Ceranac.
Ovdje treba razdvojiti dvije priče. Dostupni službeni podaci ne potvrđuju da je Marija bila u istoj skupini u kojoj se probijao Žarko Manjkas niti da je stradala na istom minskom polju.
Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je Marija Ceranac, rođena 1962., bila hrvatska braniteljica koja je nestala 10. studenoga 1991. u Bogdanovcima.
Njezina sudbina ostala je neriješena desetljećima.
Posmrtni ostaci koji će mnogo godina poslije biti povezani s Marijom Ceranac bili su još 1998. godine ekshumirani iz asanacijske grobnice na Novom groblju u Vukovaru, ali tada njihov identitet nije bio utvrđen.
Tek 16. listopada 2023., nakon novih analiza, Ministarstvo hrvatskih branitelja službeno je objavilo da je među identificiranim žrtvama upravo Marija Ceranac.
Od njezina nestanka do identifikacije prošle su gotovo 32 godine.
Dvije sudbine istoga dana
Žarko Manjkas i Marija Ceranac tako povezuju dvije različite sudbine posljednjega dana obrane Bogdanovaca.
Za Manjkasa je poznato da je poginuo predvodeći skupinu kroz minsko polje prema slobodnom teritoriju. Njegovi ostaci pronađeni su 2020. Za Mariju Ceranac službeno je potvrđeno da je nestala u Bogdanovcima 10. studenoga; njezini su ostaci bili ekshumirani još 1998., ali je njezino ime vraćeno obitelji tek identifikacijom 2023.
Danas, 10. studenoga 2026., navršava se 35 godina od sloma obrane Bogdanovaca. Općina Bogdanovci upravo danas obilježava 35. obljetnicu stradanja civila i branitelja sela.
U toj kronologiji ostaju i imena Žarka Manjkasa „Crvenkape“ i Marije Ceranac, dvoje ljudi čije su sudbine nakon 10. studenoga 1991. desetljećima ostale bez posljednjeg odgovora.
Izvor:PHB











