Preuzeto pulsko vojno letjelište – poginula četvorica hrvatskih pirotehničara

U noći s 9. na 10. studenoga 1991. hrvatske snage preuzele su vojno letjelište u Puli nakon povlačenja snaga Jugoslavenske narodne armije. Prema povjesnici 119. brigade Hrvatske vojske, posljednji zrakoplov JNA, Boeing 707 natovaren vojnom opremom, odletio je 9. studenoga, nakon čega su pripadnici MUP-a, a potom i Zbora narodne garde, ušli u zrakoplovnu bazu. Nešto poslije ponoći na ulazu u zračnu luku podignuta je hrvatska zastava.

Preuzimanje aerodroma bilo je posebno opasno jer su JNA prije odlaska minirale objekte, skladišta, spremnike goriva i poletno-sletnu pistu. Klub 119. brigade HV-a navodi da su minirani i dislocirani objekti sa streljivom i minsko-eksplozivnim sredstvima te sama pista.

Kako bi se spriječilo razaranje aerodroma, Krizni štab tadašnje Općine Pula ranije je poslao ekipu za preuzimanje objekata u kojoj su bila četvorica hrvatskih pirotehničara. Prema podacima koje danas navodi Hrvatska radiotelevizija, oni su uspjeli uvjeriti predstavnike JNA da ne aktiviraju eksploziv postavljen na pisti te su zajedno s njima uklonili satne mehanizme s vremenskih upaljača.

Međutim, opasnost nije bila uklonjena.

Dana 10. studenoga 1991. oko 13:30 sati, prilikom ponovnog pregleda bušotina s eksplozivnim punjenjem, aktivirao se dodatni diverzantski upaljač. U eksploziji su poginula sva četvorica hrvatskih pirotehničara:

Marijan Vinković,
Dušan Bulešić,
Vicalj Marjanović i
Stevo Grbić.

Prema podacima Policijske uprave istarske, Vicalj Marjanović i Stevo Grbić bili su pripadnici specijalne policije, dok su Marijan Vinković i Dušan Bulešić bili pripadnici hrvatskih vojnih snaga. Povjesnica 119. brigade precizira da su Vinković i Bulešić pripadali Zrakoplovnoj grupi pri 119. brigadi, pri čemu je Vinković imao čin bojnika, a Bulešić čin časničkog namjesnika.

Razminiranje zrakoplovne baze nakon tragedije privremeno je prekinuto. Nastavljeno je 30. studenoga 1991., a Klub 119. brigade HV-a navodi da je potpuno razminiranje baze završeno 8. ožujka 1992. godine. Tijekom kasnijih radova još je pet pripadnika inženjerijske satnije bilo ranjeno.

Preuzimanjem pulskog vojnog aerodroma hrvatske su snage dobile nadzor nad jednim od najvećih vojnih objekata JNA u Istri, ali je taj događaj već prvoga dana obilježila pogibija četvorice ljudi koji su radili na uklanjanju eksplozivnih naprava ostavljenih na pisti.