Dan kada su Zagrepčani stali pred tenkove JNA: Raveno Čuvalo nije bio slučajna žrtva, nego čovjek koji je branio svoj grad(VIDEO)

Rat koji je zahvatio Hrvatsku i Sloveniju nije se 2. srpnja 1991. događao negdje daleko.

Tog dana stigao je i na zagrebačke ulice, pred novozagrebačku vojarnu „Maršal Tito“, poznatiju kao „Maršalka“.

U trenutku kada je JNA već otvoreno djelovala u Sloveniji, pokreti oklopnih vozila u „Maršalki“ bili su jasna najava da se tenkovi spremaju izaći iz vojarne. Službeno, govorilo se o odlasku prema Sloveniji. Stvarno, za Zagreb je to značilo nešto mnogo opasnije: golemi vojni kompleks JNA, smješten usred grada, mogao je u svakom trenutku postati prijetnja glavnom gradu Hrvatske.

„Maršalka“ je bila jedna od najvećih vojarni JNA u Hrvatskoj, sjedište važnih zapovjednih struktura i simbol vojne sile koja se više nije ponašala kao narodna vojska, nego kao instrument pritiska na Hrvatsku. Zbog toga su je okružili pripadnici Zbora narodne garde, policije i brojni građani Novog Zagreba.

Most mladosti i Most slobode bili su pod posebnim nadzorom. Postavljene su zapreke, kamioni i cisterne, a mostovi su bili spremni za najgori scenarij. Zagreb je tih sati disao između straha i odlučnosti.

Tijekom dana iz vojarne je krenula kolona vojnih vozila i tenkova. Građani su pokušavali spriječiti njihov izlazak. Pred oklop su stajali muškarci i žene, mladi i stariji, ljudi bez teškog oružja, ali s jasnom sviješću da se pred njihovim očima odlučuje hoće li JNA slobodno gaziti kroz Zagreb.

Na kolonu se bacalo kamenje, letjeli su i molotovljevi kokteli, a vozila su pokušavana zaustaviti improviziranim zaprekama. JNA je odgovorila silom. Pucalo se, nastao je kaos, a krv je pala na zagrebački asfalt.

U tom sukobu smrtno je stradao Raveno Čuvalo, 32-godišnji Zagrepčanin iz Travnog. U javnosti se često spominje kao civilna žrtva, ali važno je naglasiti i ono što se ne smije prešutjeti: Čuvalo je već bio prijavljen u dragovoljački odred Novog Zagreba ("Cobre") te ima status hrvatskog branitelja.

Raveno Čuvalo nije bio slučajni prolaznik. Bio je čovjek koji je stao ondje gdje je toga dana trebalo stati – pred tenkove koji su izlazili iz „Maršalke“. Njegova žrtva zato pripada i civilnoj i braniteljskoj memoriji Zagreba i Hrvatske.

U sukobu su poginuli i pripadnici JNA, a više osoba bilo je ranjeno. Dio izvora navodi da su neposredno poginula dvojica ročnika JNA, dok se u nekim kronologijama spominje i treći vojnik koji je kasnije preminuo od posljedica ranjavanja. No povijesna bit toga dana ostaje ista: Zagreb je goloruk stao pred oklopnu silu.

Građani su time osujetili namjeru JNA da bez otpora izvuče oklopne snage iz grada. Dio kolone nastavio je prema zapadu, a oklop JNA svoje je nezadovoljstvo kasnije iskalio i na području Jastrebarskog, gdje su oštećivana vozila lokalnog stanovništva.

Istoga dana rat u Sloveniji bio je na vrhuncu. Borbe između JNA i slovenske Teritorijalne obrane odnosile su živote, a vrh JNA najavljivao je nastavak rata. Ipak, rat u Sloveniji približavao se kraju, dok se u Hrvatskoj tek rasplamsavao.

Na područjima srpske pobune sukobi su se intenzivirali, posebno u Banovini i istočnoj Slavoniji. Ono što se 2. srpnja dogodilo u Zagrebu bilo je upozorenje: Hrvatska više nije bila samo politički napadnuta, nego vojno ugrožena.

Raveno Čuvalo ostao je simbol toga dana. Simbol čovjeka koji nije čekao da netko drugi brani njegov grad. Simbol Novog Zagreba, Travnog i svih onih koji su 1991. razumjeli da sloboda neće doći sama.

Zagreb mu zato duguje više od usputnog spomena. Duguje mu trajno sjećanje, dostojno obilježje i mjesto u povijesti grada koji je toga 2. srpnja 1991. pred tenkovima pokazao da se Hrvatska neće predati.