DO MOSTA PREKO KORANE

13:20 – početak općeg napada

U petak, 04. listopada 1991., rat je punom snagom stigao u Karlovac. Oko 13:20 prekinuta je nastava u Osnovnoj školi Turanj. Djeca su sklonjena u podrum, dok su se granate počele obrušavati na grad i okolna naselja. Tijekom iduća tri dana na Karlovac je ispaljeno oko tri tisuće granata. Najžešće borbe vodile su se na Turnju i u Gornjem Mekušju.

Pitanje nije samo koliko je grad bio važan, nego koliko je napad bio blizu stvarnom prodoru u Karlovac. Odgovor zahtijeva razdvajanje triju događaja koji se u komemorativnim prikazima često stapaju: početka općeg napada 4. listopada, povlačenja hrvatskih snaga sa Slunjskih brda 6. listopada i napada na obranu mosta preko Korane 7. listopada.

Cilj nije bio samo Turanj

Napad na karlovačkom području vodila je Operativna grupa 1, sastavljena od dijelova Zagrebačkog korpusa JNA i pojačanja iz Srbije, uz snage pobunjenih Srba s Korduna. Prema analizi povjesničara Davora Marijana, u prvoj fazi zadaća je bila izbiti na Kupu i razbiti hrvatske snage na pravcu napada. U drugoj se fazi planiralo nastaviti napredovanje i deblokirati vojarne JNA u karlovačkom garnizonu.

Zato je Turanj bio više od jednog naselja na prilazu gradu. Njegovo zauzimanje i prelazak preko Korane mogli su otvoriti napadaču put prema Karlovcu, ali i omogućiti nastavak operacije prema Kupi i ugrožavanje hrvatskih veza kroz to područje.

Obrana je bila razvučena i brojčano slaba

Karlovac nije branila jedna popunjena brigada na čvrstoj, neprekinutoj crti. Zapovijed za obranu od 2. listopada rasporedila je dijelove 110. brigade na široko područje: jedan je bataljun trebao držati prostor Turanjskih brda, Miljuša i Male Švarče, dok je drugi branio prilaze preko Ladvenjka prema Turnju. Dio snaga istodobno je sudjelovao u blokadi vojarni JNA.

Prema podacima koje Marijan prenosi iz ratnih dokumenata, šire područje grada branilo je oko 900 policajaca i gardista. Brigada je bila popunjena s manje od trećine predviđenih snaga i razvučena od Ogulina do Rečice. Na prilazima preko Slunjskih brda bilo je oko 200 ljudi naoružanih pješačkim oružjem, a zapovjedništvo 110. brigade procjenjivalo je omjer snaga kao 1 prema 15 u korist napadača.

U turnjskom području bili su pripadnici 110. brigade, lokalne Teritorijalne obrane i Narodne zaštite, policija te dragovoljci iz zagrebačke satnije Cobre. No raspoređene skupine bile su malobrojne, a prema iskazu ratnog kroničara Ivice Sečena nisu bile dobro povezane. Sečen je tada bio vezist u zapovjedništvu 110. brigade i poslije je radio s ratnom dokumentacijom; njegov je opis vrijedan, ali valja razlikovati ono što potkrepljuju dokumenti od onoga što prenosi kao iskaz sudionika.

Od 4. do 7. listopada: kako se kriza pomicala prema mostu

4. listopada počeo je opći napad. JNA i snage pobunjenih Srba napadale su s više pravaca, a Turanj i Mekušje našli su se pod snažnim pritiskom. Taj dan označava početak bitke, ali sam po sebi ne daje nam preciznu lokaciju svakog tenka ili napadačke skupine.

5. listopada granatiranje i približavanje napadačkih snaga nastavili su se. Povijest 2. gardijske brigade Gromovi navodi da je zapovjednik njihove 3. bojne te večeri poslao vod od 17 gardista da uspostavi obranu kod Turanjskog mosta. Vod je stigao oko 21:30. Taj podatak pokazuje koliko se obrana mosta smatrala hitnom, ali ne dokazuje da su tenkovi JNA već tada bili na mostu.

6. listopada hrvatske su snage zbog nadmoći napadača napustile položaje na Slunjskim brdima. Povijest Gromova navodi da su se pripadnici 110. brigade i stanovnici Turnja povlačili preko mosta prema Karlovcu, dok je njihov vod ostao braniti prijelaz s desne obale Korane. Time je most postao neposredna obrambena točka na pravcu prema gradu.

7. listopada uslijedio je snažan topnički i pješački napad na položaje kod mosta. Prema povijesti Gromova, branitelji su odbili napade i zadržali prijelaz; u borbama su poginuli zapovjednik voda Branko Sabljak i zapovjednik desetine Željko Tomičić, a trojica gardista bila su ranjena. Kasnije toga dana položaje su preuzeli pripadnici 110. brigade.

Taj raspored događaja objašnjava zašto se u sjećanjima napad 4. listopada i borba za most često opisuju kao jedan dramatičan trenutak. U dokumentiranoj kronologiji riječ je o višednevnom povlačenju i obrani.

Gdje su bili tenkovi JNA?

Ovdje izvori ne daju jedinstven odgovor. U nekim se prikazima ponavlja tvrdnja da su tenkovi zaustavljeni na Turanjskom mostu. Predsjednik Udruge 110. brigade Nikola Bakale osporavao je tu verziju: naveo je da su mostobran branili dijelovi 2. bojne 110. brigade, Cobre i lokalna Narodna zaštita te demantirao da su tenkovi u te dane izbili na most.

Sečen, s druge strane, prenosi iskaz zapovjednika s protivničke strane koji je navodno prišao mostu i ondje nije vidio branitelje. No intervju ne navodi ime tog zapovjednika ni dokument koji bi potvrdio točnu lokaciju i vrijeme. To je važan usmeni iskaz, ali nije dovoljno da bi se na karti označila potvrđena pozicija tenkova.

Marijanova analiza bilježi da je Operativna grupa 1 do 8. listopada izbila na desnu obalu Kupe i dijelom Korane te prešla u obranu. Taj podatak opisuje napredovanje na širem karlovačkom području. Ne određuje, međutim, gdje su se pojedini tenkovi nalazili kod Turanjskog mosta 4. listopada.

Najčvršći zaključak zato je ograničen, ali važan: napadač je ozbiljno ugrozio Turanj i južni prilaz Karlovcu; borbe su se sljedećih dana vodile za most i prilaze gradu. Dostupni izvori ne daju provjerljivu udaljenost tenkova od mosta 4. listopada, niti potvrđuju da su toga dana stigli do samog prijelaza.

Što bi značio pad Turnja i mosta?

Turanj je bio na južnom prilazu Karlovcu, nekoliko kilometara od gradske jezgre. Zauzimanje naselja i očuvanog mosta dalo bi napadaču mogućnost prelaska Korane s ljudstvom i vozilima te stvaranja uporišta s kojeg bi mogao nastaviti prema gradu. To bi obranu prisililo na povlačenje prema novim položajima i dodatno ugrozilo prometne pravce kroz Karlovac.

Gromovi navode da je most bio pripremljen za miniranje, ali nije srušen: u tome su ulogu imali tehnički problemi i odluka zapovjednika voda da se most brani i sačuva. Operativna je razlika velika. Zauzimanje neoštećenog mosta napadaču bi olakšalo prelazak i dopremu pojačanja; uništen most zahtijevao bi uspostavu drugog prijelaza pod vatrom.

Ipak, pad jednog prijelaza ne bi automatski značio osvajanje grada. Za to bi JNA morala svladati novu obranu u urbanom prostoru, dok su hrvatske snage istodobno morale paziti na više prilaza i na vojarne JNA u gradu i njegovoj okolici. Karlovac je, dakle, bio u neposrednoj opasnosti od prodora, ali se ne može pouzdano tvrditi da bi zauzimanje mosta samo po sebi značilo i brzi pad grada.

JNA je došla do kritičnog južnog prilaza Karlovcu, a Turanj i most preko Korane postali su ključna točka obrane u danima nakon 4. listopada. Tvrdnja da su tenkovi baš 4. listopada stajali na mostu ostaje nepotvrđena i osporavana. Preciznije je reći da je napad otvorio stvarnu mogućnost prodora, dok je mostobran u idućim danima zaustavio nastavak napredovanja tim pravcem.

Izvori

• HRT – „Turanj i Karlovac sjećaju se 4. listopada 1991.”: početak napada u 13:20, evakuacija škole i tri dana granatiranja. HRT

• Davor Marijan – „Slučaj Logorište”, Časopis za suvremenu povijest: analiza arhivskih dokumenata o zadaćama Operativne grupe 1 i obrani karlovačkog područja. hrcak.srce.hr

• Udruga 2. gardijske brigade Gromovi – „Gromovi na karlovačko-dugoreškom bojištu”: dolazak voda na most 5. listopada, povlačenje 110. brigade 6. listopada i napad 7. listopada. Udruga 2.gbr "GROMOVI"

• Radio Mrežnica – prikaz spora o obrani mosta: stav Nikole Bakalea i osporavanje tvrdnje da su tenkovi stigli do Koranskog mosta. Radio Mrežnica

• KAportal – razgovor s Ivicom Sečenom: svjedočenja o slaboj povezanosti skupina branitelja i iskaz o približavanju mostu. KAportal.hr

• Hrvatski vojnik – Muzej Domovinskog rata Karlovac–Turanj: kontekst karlovačkog bojišta i operativnog pravca. hrvatski-vojnik.hr

• KAportal – mostovi 110. brigade na Korani i 13. domobranske pukovnije na Mrežnici. KAportal.hr

• Radio Mrežnica – kronologija napada 4. listopada 1991.: napad na Turanj i Mekušje te položaj Korane u obrani grada.