Dragutin Kauzlarić i Dean Prodan poginuli u borbi za dubrovačko zaleđe

Dragutin Kauzlarić i Dean Prodan poginuli su prije 34 godine u hrvatskoj borbi za oslobađanje juga i sigurnost Dubrovnika. Njihova se smrt često svodi na jednu rečenicu u postrojbenim kronologijama, premda dokumentirani sastav snaga pokazuje da nije bila riječ o usputnoj policijskoj ophodnji, nego o napadnoj borbenoj zadaći na teškom terenu.

Prema povjesnici Udruge branitelja i veterana Vojne policije, zapovjednik Južnog bojišta general zbora Janko Bobetko zatražio je ustrojavanje združene borbene skupine Vojne policije. Zapovijed je izdana 15. kolovoza 1992. U skupinu je određeno po 30 pripadnika 67., 68., 69., 71. i 72. bojne Vojne policije. Ojačana je posadama i dvama oklopnim vozilima BRDM-2 iz 66. bojne te trima oklopljenim traktorima s posadama iz 70. bojne.

Zapovjednik skupine bio je Goran Vrban, tadašnji zapovjednik 71. bojne, a zamjenik Darko Markuz iz Uprave Vojne policije. Skupina je u Dubrovnik stigla 22. kolovoza, a idućeg je dana Bobetko pripadnicima izložio zadaću. Takav ustroj pokazuje da je hrvatsko zapovjedništvo pokušalo objediniti raspoložive sposobnosti Vojne policije u jednu borbenu cjelinu unatoč ograničenoj opremi.

Borba u kojoj su poginula dvojica iz 71. bojne

Operativna povjesnica navodi da je skupina 26. i 27. kolovoza izvodila napadna djelovanja radi ovladavanja prostorom i objektima u dubrovačkom zaleđu. U izravnoj borbi 27. kolovoza poginuli su Kauzlarić i Prodan. Udruga Vojne policije u zasebnom zapisu navodi i četvoricu ranjenih pripadnika 71. bojne. HRT-ov Radio Dubrovnik potvrđuje datum, pripadnost postrojbi i borbenu narav zadaće.

Javno dostupni vjerodostojni izvori ne navode točno selo ili kotu, imena ranjenih ni protivničku postrojbu u tom sukobu. Zato ih nije odgovorno dopisivati. Može se pouzdano reći da je združena skupina sudjelovala u višemjesečnom oslobađanju juga Hrvatske i deblokadi Dubrovnika, koje se, prema Hrvatskom vojniku, odvijalo etapno od travnja do listopada 1992.

Napad JNA na Dubrovnik nije pitanje naknadnog političkog tumačenja. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju pravomoćno je osudio Pavla Strugara za napade na civile i uništavanje kulturne baštine tijekom napada JNA 1991. godine, što potvrđuje žalbena presuda ICTY-ja. Hrvatska djelovanja 1992. bila su nastavak borbe za oslobađanje prostora zauzetog u toj agresiji.

Nakon borbi skupina je vraćena u Dubrovnik. Dva dana poslije, 29. kolovoza, tijekom zadaće poginuo je i Drago Slopko iz 66. bojne Vojne policije. Angažiranje skupine na Južnom bojištu prestalo je 7. rujna, dok je ondje ostala združena satnija 72. bojne, ojačana pripadnicima 66. bojne.

Sjećanje traži i točnu godinu

Kauzlarića i Prodana veterani su 27. kolovoza 2014. posebno komemorirali polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Drenovi. Spomen na njih uključen je i u obilježavanje dana 71. bojne u riječkom Spomen-parku poginulih pripadnika postrojbe. Grad Rijeka posljednje je takvo službeno dokumentirano obilježavanje objavio 17. studenoga 2024. Do zaključenja ovoga teksta 27. kolovoza 2026. nije pronađena službena objava o zasebnom programu za 34. godišnjicu njihove pogibije.

Javnost pritom zaslužuje uredne podatke. Na mrežnoj povjesnici 71. bojne pogrešno se navodi 1993. godina, ali operativna kronologija Vojne policije, HRT i zapis o 22. obljetnici međusobno potvrđuju 1992. godinu. Pogrešku treba ispraviti.

Poštovanje prema hrvatskim braniteljima ne pokazuje se pojačavanjem ratne priče, nego utvrđivanjem činjenica. Kauzlarić i Prodan stradali su izvršavajući zapovjeđenu zadaću obrane i oslobađanja hrvatskoga juga, agresija je njihove obitelji i postrojbu ostavila bez dvojice ljudi.