Na današnji dan 1991.: Krvavi dan u Tenji – pet hrvatskih branitelja položilo život za slobodu Hrvatske

Krvavi dan u Tenji – pogibija petorice hrvatskih branitelja

Na današnji dan, 07. srpnja 1991. godine, Tenja je postala jedno od bolnih mjesta početka Domovinskog rata. U osječkom prigradskom naselju, na južnom dijelu osječke bojišnice, došlo je do otvorenog sukoba hrvatskih snaga s pobunjenim Srbima. Tog dana u borbi za slobodu Hrvatske poginuli su Damir Hornung, Franjo Jusup, Zdravko Rittgasser i Đuro Kiš, dok je Marko Zegnal smrtno ranjen te je poslije podlegao ranama. HRT ih navodi među prvim hrvatskim žrtvama koje su dale život u obrani Hrvatske, a njihova se imena svake godine komemorativno spominju u Tenji.

Tenja – mjesto napetosti, barikada i sloma pregovora

Tenja je u ljeto 1991. imala veliko strateško značenje za obranu Osijeka. Nova Tenja, bliža gradu, bila je većinski hrvatska, dok je Stara Tenja bila pod snažnim utjecajem pobunjenih Srba, koji su postavili barikade i onemogućili normalan prolazak prema tom dijelu mjesta. Pregovore je prije toga vodio načelnik PU Osijek Josip Reihl-Kir, ali pokušaji mirnog rješenja nisu zaustavili eskalaciju. Nakon što se stanje pogoršalo, hrvatske snage su u jutarnjim satima 7. srpnja krenule u akciju s ciljem uspostave reda i sigurnosti u Tenji.

Taj datum posebno je važan i zato što se radilo o jednoj od prvih otvorenih situacija u kojoj je JNA jasno pokazala na koju stranu staje. Prema izvješću STV-a, u pokušaju oslobađanja Tenje tenkovi i oklopna vozila JNA izravno su pružili potporu pobunjenim Srbima, a hrvatskim suborcima onemogućeno je izvlačenje odsječenih branitelja.

Branimir Glavaš u to je vrijeme bio jedan od ključnih ljudi u organizaciji obrane Osijeka i istočne Slavonije. Kao sekretar Općinskog sekretarijata za narodnu obranu sudjelovao je u ustrojavanju obrambenog sustava, okupljanju ljudi, logistici i pripremi hrvatskih snaga za otvorenu agresiju. U kontekstu Tenje njegova je uloga važna jer se akcija odvijala na području osječke bojišnice, u trenutku kada se obrana Osijeka tek stvarala i kada je trebalo brzo reagirati na barikade, pobunu i sve otvoreniju potporu JNA pobunjenim Srbima.

Damir Hornung i Franjo Jusup – Orahovčani koji nisu htjeli ostati po strani

Među poginulima su bila i dvojica pripadnika „A“ satnije ZNG-a Orahovica – Damir Hornung i Franjo Jusup. „A“ satnija ZNG RH Orahovica osnovana je 13. lipnja 1991. u okviru 63. bataljuna ZNG RH Slavonska Požega, a njezini pripadnici već su u prvim tjednima nakon ustrojavanja bili upućeni na zahtjevna bojišta. Radio Orahovica bilježi da su pripadnici te satnije sudjelovali u borbama u Tenji, gdje su 07. srpnja 1991. poginuli Damir Hornung i Franjo Jusup.

Hornung je imao 24 godine, a Jusup 26. Prema sjećanjima suboraca zabilježenima u knjizi Davora Runtića Junaci Domovinskog rata, njih dvojica prvotno nisu bili predviđeni za odlazak u akciju. Ipak, nisu htjeli ostati u pozadini. Inzistirali su da idu s ostalima i samoinicijativno se uključili u zadaću. Taj podatak posebno govori o duhu prvih hrvatskih dragovoljaca – mladi ljudi, gotovo bez sustavne opreme, ali s jasnom sviješću da se Hrvatska tada brani ondje gdje je najteže.

Marko Zegnal – smrtno ranjen na početku akcije

Već pri dolasku na teren teško je ranjen Marko Zegnal iz Kešinaca kod Đakova. Pogođen je snajperskim hicem u glavu. Iako je hitno prevezen u bolnicu, ozljede su bile preteške te je sljedeći dan podlegao ranama. Njegovo ime ostalo je upisano uz ostalu četvoricu branitelja koji se u Tenji komemorativno spominju kao petorica hrvatskih branitelja poginulih u obrani toga mjesta.

Zdravko Rittgasser i Đuro Kiš – policajci u paklu Tenje

U kaotičnim okolnostima akcije dio branitelja ušao je dublje u prostor pod nadzorom pobunjenih Srba. Ondje su živote izgubili Zdravko Rittgasser, 24-godišnji pripadnik MUP-a RH iz Kunišinaca kod Donjeg Miholjca, i Đuro Kiš iz Tenje, također pripadnik MUP-a, koji je hrvatskim snagama služio kao vodič.

Posebno je potresna sudbina Đure Kiša. Pobunjenici su ga prepoznali, zarobili i odveli u kino dvoranu koja je služila kao improvizirani zatvor. Prema dokumentaciji s postupka „Tenja II“ pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, svjedoci su iskazivali da je Đuro Kiš 7. srpnja 1991. zatočen u kino dvorani te da se za njegovo ubojstvo spominjao Božo Vidaković. U iskazima se navodi da je Kiš bio zarobljen, odveden u kino dvoranu i ubijen vatrenim oružjem.

JNA kao prepreka izvlačenju i zaštiti branitelja

Nakon početnog napredovanja hrvatskih snaga, dio skupine ostao je odsječen. Prema svjedočenjima koja prenosi STV, informacije su bile konfuzne, veze su bile loše, a tek sutradan su suborci doznali pune razmjere tragedije. Pomoć odsječenima pokušala je krenuti prema njima, ali su je zaustavili tenkovi JNA. Time je Tenja postala jedno od ranih mjesta na kojem se pokazalo da JNA više ne djeluje kao neutralna vojska, nego kao oružana potpora velikosrpskoj pobuni.

Pet imena koja Tenja ne smije zaboraviti

U Tenji su 07. srpnja 1991. godine svoja imena u temelje hrvatske slobode ugradili:

Damir Hornung – pripadnik „A“ satnije ZNG-a Orahovica, u sastavu 63. samostalnog bataljuna ZNG-a Slavonska Požega.
Franjo Jusup – pripadnik „A“ satnije ZNG-a Orahovica, u sastavu 63. samostalnog bataljuna ZNG-a Slavonska Požega.
Zdravko Rittgasser – pripadnik MUP-a RH iz Kunišinaca kod Donjeg Miholjca.
Đuro Kiš – pripadnik MUP-a RH iz Tenje, vodič hrvatskim snagama, zarobljen i ubijen.
Marko Zegnal – hrvatski branitelj iz Kešinaca kod Đakova, smrtno ranjen u akciji.

Njihova pogibija nije samo lokalna tenjska ili osječka rana. Ona je dio šire istine o početku Domovinskog rata, kada su hrvatski policajci, gardisti i dragovoljci, često slabo naoružani i bez potpore koju bi svaka država morala imati, stali pred barikade, snajpere, oklop i izdaju jugoslavenskog sustava.

Trajan podsjetnik na cijenu slobode

Krvavi dan u Tenji ostaje opomena i zavjet. Opomena na vrijeme kada se Hrvatska branila životima mladih ljudi, a zavjet da se njihova imena ne smiju prepustiti zaboravu. Damir Hornung, Franjo Jusup, Zdravko Rittgasser, Đuro Kiš i Marko Zegnal nisu bili samo žrtve jednoga dana. Oni su bili branitelji koji su u najtežem trenutku izabrali stati na stranu Hrvatske.

Zato se 07. srpnja u Tenji ne obilježava samo datum stradanja. Obilježava se hrabrost, vjernost domovini i istina da sloboda nije darovana, nego plaćena životima hrvatskih branitelja.