Praulja 13. listopada 1991. – jedna granata odnijela tri života
Na obrambenom položaju Praulja u sjevernom dijelu Pakraca 13. listopada 1991. od minobacačke granate poginuli su Tomislav Ljevaković, Antun Žili i Željko Šimunović. Njihova se pogibija dogodila u trenutku snažnog pritiska JNA i pobunjenih srpskih snaga na pakračko-lipičko područje, upravo kada su prema ugroženom Pakracu počela pristizati nova hrvatska pojačanja.
Praulja, sjeverni dio Pakraca okrenut prema Maloj i Velikoj Krndiji, pakračkim vinogradima i brdu Čukur, u jesen 1991. bila je jedna od neposrednih točaka obrane grada. Dana 13. listopada ondje su poginuli Tomislav Ljevaković, Antun Žili i Željko Šimunović.
Najdetaljniji javno dostupan opis njihove pogibije donosi povjesničar Borna Marinić u tekstu Hrvatske katoličke mreže „Spomen na Tomislava Ljevakovića“. Ljevaković je držao stražu na otpornoj točki na Praulji, pod zapovijedanjem Stipe Hodaka, dok je 2. vodom zapovijedao Ivo Bogović. Minobacačka granata pogodila je položaj i usmrtila svu trojicu. Njihova tijela tek je navečer, pod minobacačkom i snajperskom vatrom, prema Prekopakri izvukao Marijan Gašpar.
Postrojbu treba navesti precizno
Ljevaković se u kasnijim evidencijama vodi kao pripadnik 3. satnije 76. samostalnog bataljuna Pakrac, kao i suborci s tog obrambenog područja. No sam 76. bataljun formalno je ustrojen tek 28. listopada 1991. Izvori Grada Pakraca potvrđuju da je nastao od već postojećih mjesnih postrojbi ZNG-a koje su grad branile mjesecima prije formalnog ustrojavanja. Zato je za 13. listopada najtočnije govoriti o lokalnim pakračkim braniteljima i pretečama 3. satnije 76. bataljuna, piše Portal hrvatskih branitelja.
Napadačku stranu na pakračko-lipičkom bojištu činili su 5. banjalučki korpus JNA i snage pobunjenih Srba, koje su nakon prodora u veći dio Lipika nastavile snažan pritisak prema Pakracu. Za minobacačku granatu koja je pogodila Praulju nije pronađena dokumentacija koja bi omogućila pouzdano navođenje konkretne neprijateljske baterije ili posade. Upravo 13. listopada prema pakračkom području krenula je i 105. brigada HV-a, dok je 1. satnija 3. bojne 117. brigade upućena na pakračko bojište.
Documentina evidencija dodatno potvrđuje da je Željko Šimunović poginuo u Pakracu 13. listopada, dok za Tomislava Ljevakovića navodi isti datum i status hrvatskog vojnika.
Praulja 13. listopada pokazuje koliko je obrana Pakraca bila neposredna. Branitelji nisu držali udaljenu crtu, nego gradske četvrti nasuprot neprijateljskim položajima. Tomislav Ljevaković, Antun Žili i Željko Šimunović poginuli su upravo na takvoj crti, braneći grad koji tijekom rata neprijatelj nikada nije uspio potpuno zauzeti.
Izvor:PHB
