Prvo postrojavanje Satnije hrvatskih umjetnika – glumci, književnici, glazbenici i likovnjaci u odorama ZNG-a
Podno Mogile u zagrebačkom Maksimiru 20. listopada 1991. prvi se put javno postrojila Satnija hrvatskih umjetnika. Među dragovoljcima bili su književnici, glumci, redatelji, glazbenici, slikari, kipari, baletani i drugi kulturni djelatnici. Nakon postrojavanja satnija je podijeljena u skupine koje su odlazile prema bojištima u Slavoniji, središnjoj Hrvatskoj, Lici i Dalmaciji.
Na današnji dan prije 35 godina, 20. listopada 1991., na kiši podno Mogile u parku Maksimir u Zagrebu održano je prvo javno postrojavanje Satnije hrvatskih umjetnika ZNG-a.
Njezin nastanak počeo je nekoliko tjedana ranije. Dana 4. listopada 1991. u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu potpisana je Deklaracija o osnivanju Zbora hrvatskih umjetnika. Kako navodi službeni časopis Hrvatski vojnik, spremnost za uključivanje u obranu Hrvatske tada je iskazalo 248 književnika, likovnih, filmskih i dramskih umjetnika.
Deklaraciju su poduprla tadašnja hrvatska umjetnička strukovna udruženja. Prema zapisu filmskog producenta Ljube Šikića, među potpisnicima bili su predstavnici društava likovnih umjetnika, filmskih radnika, književnika, dramskih umjetnika, karikaturista i primijenjenih umjetnika. Od 248 prijavljenih, njih oko 150 izrazilo je spremnost za ulazak u borbenu postrojbu.
Na kiši podno Mogile
Dvadesetoga listopada umjetnici su se pojavili u vojnim odorama pred Mogilom u Maksimiru. Ratni zapovjednik Satnije bio je književnik Josip Palada, koji je zbog ranijeg vojnog iskustva dobio zadaću ustrojiti i uvježbati postrojbu.
Palada je mnogo godina poslije opisao kako je iz velikog broja prijavljenih dragovoljaca trebalo odabrati ljude sposobne za vojnu službu, odrediti zapovjednike i pribaviti odore, oružje i streljivo. Prema njegovu svjedočanstvu objavljenom u časopisu Kvaka, upravo je postrojavanje u Maksimiru bilo prvo javno predstavljanje postrojbe kao dijela Zbora narodne garde. Smotru je obavio tadašnji pomoćnik ministra obrane Ivan Milas.
Sačuvana arhivska fotografija toga događaja pokazuje umjetnike postrojene u maskirnim odorama po kišnom vremenu. Ivan Milas prolazi ispred postrojenih pripadnika, a uz njega je pukovnik Vinko Šebrek. Fotografija je poslije objavljena u monografiji Satnija Hrvatski umjetnici.
Umjetnici različitih generacija
U Satniju nisu ulazili samo mladi umjetnici. Među prijavljenima bilo je ljudi različitih godina i zanimanja unutar kulturnog života. Matica hrvatska bilježi da su među pripadnicima bili književnici, glumci, slikari, kipari, redatelji, glazbenici, plesači, baletani i kaskaderi. Spominju se, među ostalima, Vinko Brešan, Jurica Pađen i članovi grupe Aerodrom, Jasna Bilušić, Perica Martinović, Grozdana Cvitan i Žarko Potočnjak.
Najstariji među dragovoljcima bio je književnik i prevoditelj Josip Tabak. Prema svjedočanstvu Josipa Palade koje je prenio Večernji list, za vojno osposobljavanje odabrano je oko 120 umjetnika. Među fizički najspremnijima bili su mlađi glumci, studenti, kaskaderi i baletani.
Iz Maksimira prema bojištima
Nakon ustrojavanja postrojba nije ostala u Zagrebu. Prema podacima Hrvatskog vojnika, Satnija je nakon postrojavanja podijeljena u tri skupine, koje su upućivane prema operativnim zonama Osijek, Zagreb i Split.
Hrvoje Hitrec vodio je jednu skupinu prema Slavoniji. Stigli su preko Osijeka do Vinkovaca i Nuštra, ali dalje prema Vukovaru više nisu mogli. Druge skupine odlazile su prema Lici, Banovini, sisačkom području i Jadranu. Josip Palada sa svojom je skupinom obilazio Sisak, Komarevo, Sunju, Kutinu, Novsku, Lipovljane i Stari Grabovac, dok su umjetnici odlazili i prema Rijeci, Senju, Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku.
Njihova ratna zadaća nije se svodila samo na klasičnu pješačku borbu. Skupine su obilazile položaje, dokumentirale događaje kamerama i fotoaparatima, razgovarale s braniteljima te nastupale pred vojnicima, ranjenicima i stanovništvom na ratnim područjima. Dio umjetnika pritom je već ranije bio uključen u neposredne borbene postrojbe.
Hrvoje Hitrec kasnije je u razgovoru o djelovanju Satnije sažeo njihov položaj riječima koje je pripisao Jasni Bilušić: „Nikada u jurišu, uvijek pod vatrom.“
Poseban dio njihova djelovanja postao je Ad hoc cabaret, ratno kazalište koje je odlazilo među hrvatske branitelje i civile. Predstave su izvođene u vojarnama, skloništima, bolnicama i neposredno uz ratna područja. Umjetnici su tako tijekom rata nastavili svoj profesionalni posao, ali u okolnostima potpuno različitim od kazališnih i koncertnih dvorana.
Svečanu vojničku prisegu Satnija hrvatskih umjetnika položila je nekoliko mjeseci poslije, 22. ožujka 1992. u vojarni Borongaj u Zagrebu. No upravo se 20. listopada 1991., kada su se umjetnici prvi put postrojili podno Mogile u Maksimiru, pamti kao dan njihova javnog stupanja u redove Zbora narodne garde.
Izvor:PHB
