Noćni pomorski desant na Cavtat otvorio završno oslobađanje Konavala

U noći s 20. na 21. listopada 1992. započeo je pomorski desant hrvatskih snaga na Cavtat, jedna od najsloženijih zadaća u završnim operacijama na Južnom bojištu.

Operaciji je prethodilo višemjesečno potiskivanje neprijateljskih snaga iz dubrovačkog zaleđa. Operacijom „Tigar“ u srpnju te „Oslobođena zemlja“ tijekom ljeta 1992. hrvatske su postrojbe stvorile prostor iz kojeg je bilo moguće pripremiti konačno oslobađanje Konavala.

Prema službenoj brošuri Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništvo Južnog bojišta izdalo je 14. listopada zapovijed s konkretnim zadaćama postrojbama predviđenima za ulazak u Konavle. Hrvatsko zapovjedništvo procijenilo je da postoji opasnost da položaje koje napusti Vojska Jugoslavije odmah preuzmu snage bosanskohercegovačkih Srba, čime bi Cavtat, Konavle, Molunat i područje prema Prevlaci i dalje ostali izvan hrvatskog nadzora.

Jedini realan put bio je morem

Kopneni prilaz Konavlima bio je vrlo težak. Komunikacija kod Duboke Ljute bila je razorena, okolne uzvisine još su bile pod nadzorom neprijateljskih snaga, a teren nije dopuštao brzo uvođenje većih hrvatskih postrojbi.

Zato je pripremljeno iskrcavanje u Cavtat.

Nositelj operacije bila je 1. gardijska brigada ZNG-a „Tigrovi“, odnosno njezina 1., 2., 3. i 5. bojna, Inženjerijska satnija te pripadajuće vatrene i logističke sastavnice. Širi plan uključivao je i 4. gardijsku brigadu, 163. brigadu HV-a, Borbenu grupu „Konavle“, 1. domobransku bojnu Dubrovnik, 156. brigadu, Hrvatsku ratnu mornaricu, inženjeriju te specijalne policijske postrojbe.

Muzej Domovinskog rata Dubrovnik operaciju oslobađanja Konavala i dubrovačkog zaleđa datira od 21. do 25. listopada 1992., dok sam pomorski desant počinje tijekom prethodne noći, 20./21. listopada.

Planirani početak prvotno je bio noć ranije, ali je odgođen zbog olujnog juga i vrlo loših uvjeta na moru.

„Pelješčanka“ prema Cavtatu

Prema kronologiji Hrvatske katoličke mreže, trajekt „Pelješčanka“ isplovio je iz dubrovačke luke Gruž u 00:45 sati, a u Cavtat je stigao u 2:38.

Na njemu su se nalazili pripadnici 5. bojne 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dio zapovjedništva, veze te vatrene sastavnice.

Službena brošura MORH-a precizira da su prvim transportom prebačeni 5. bojna, minobacačka bitnica, bitnica VBR RAK-12, protuoklopna bitnica i dio zapovjedništva brigade.

Iskrcavanje na cavtatskoj rivi završavalo je oko 3:15 sati, nakon čega su prve skupine krenule iz Cavtata prema Obodu i Zvekovici.

U operaciji nisu sudjelovali samo vojni brodovi. Velik teret preuzele su posade civilnih trajekata. Hrvatski vojnik navodi da su „Pelješčanka“ i „Postira“ u tri vala prevozile hrvatske snage prema Cavtatu. Tenkovi su ukrcavani u Zatonu kod Dubrovnika, a pješaštvo u Sustjepanu.

Posljednji val iskrcavanja odvijao se već pod neprijateljskom minobacačkom vatrom.

Iz Cavtata prema Uskoplju i konavoskim brdima

Nakon iskrcavanja nije se ostalo u Cavtatu.

Prve snage krenule su preko Oboda i spaljene Zvekovice prema Uskoplju, a zatim prema položajima na rubu konavoskih brda. Cilj je bio što prije ovladati dominantnim točkama i spriječiti neprijateljske snage da zauzmu prostor koji je napuštala Vojska Jugoslavije.

Dijelovi „Tigrova“ napredovali su prema Uskoplju, Jasenicama, Ivanovu Križu i Glavskoj, dok je Borbena grupa „Konavle“ djelovala prema Šilješcima, Dubi i Stravči.

Istodobno su policijske snage napredovale prema Dubravki, Debelom brijegu i rtu Kobila, odnosno prema državnoj granici s Crnom Gorom.

Borbena grupa „Konavle“ bila je pripremljena upravo za djelovanje na tom prostoru. Dio njezinih ljudi ubačen je u Konavle i prije početka glavne operacije kako bi nadzirao pravce mogućeg prodora neprijateljskih skupina.

Paralelno je počinjala i borba za Vlašticu

Pomorski desant nije bio izdvojena akcija.

Dok su „Tigrovi“ ulazili u Konavle, druge hrvatske snage pripremale su napad na dominantne položaje iznad Župe dubrovačke. Vlaštica i okolni visovi omogućavali su neprijatelju nadzor dubrovačkog zaleđa i mogućnost djelovanja po boku hrvatskih snaga koje su napredovale kroz Konavle.

Zato su operacije „Konavle“ i „Vlaštica“ vođene kao povezane završne akcije Južnog bojišta.

Hrvatski vojnik navodi da je uspjeh na Vlaštici uklonio opasnost da se hrvatske snage u Konavlima nađu pod udarom s dominantnih položaja u zaleđu.

Izlazak na državnu granicu

Napredovanje se nastavilo sljedećih dana. Hrvatska vojska i policija ovladale su Konavlima te izbile na međunarodno priznate granice prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Prema podacima Hrvatskog vojnika, tijekom operacije oslobođeno je 30 naselja između Cavtata i Vitaljine.

Operacijama „Konavle“ i „Vlaštica“ krajem listopada završena je višemjesečna borba za potpuno oslobađanje hrvatskoga juga. Time su stvoreni uvjeti za povratak prognanog stanovništva u Konavle, gdje su nakon povlačenja okupacijskih snaga zatečena opljačkana i spaljena naselja.

Zašto je noć 20./21. listopada važna

Datum 20. listopada treba razlikovati od službenog Dana oslobođenja Konavala, koji se obilježava 21. listopada.

Upravo tijekom noći između ta dva datuma pokrenuta je akcija koja je omogućila ulazak glavnine hrvatskih snaga u Cavtat. U vremenskom razmaku od samo nekoliko sati trebalo je prevesti vojnike, veze, topništvo i protuoklopna sredstva preko nemirnog mora, iskrcati ih u Cavtatu i odmah uvesti u borbeno djelovanje.

Zato je pomorski desant 20./21. listopada 1992. početna točka završne faze oslobađanja Konavala.