20. listopada 1991. preustrojena obrana Zadra – nastao Gradski bataljun
Nakon što je početkom listopada zaustavljen veliki napad na Zadar, obranu grada trebalo je učvrstiti i objediniti. Zapovjedništvo Sektora Zadar 20. listopada 1991. izdalo je zapovijed o preustroju, a pripadnici rajonskih štabova Istok, Centar i Zapad okupljeni su u Samostalni gradski bataljun. Njegove tri pješačke čete preuzele su crtu od Ploče i Sokinog briga, preko Bilog briga i Plovanije, sve do Bokanjca.

Na današnji dan prije 35 godina, 20. listopada 1991., obrana Zadra dobila je novi ustroj. Grad je samo dva tjedna ranije izdržao jedan od najtežih napada JNA i srpskih snaga, a nakon stabiliziranja bojišnice trebalo je povezati ljude koji su dotad djelovali kroz rajonske štabove i druge lokalne obrambene skupine.
Kako navodi Hrvatska katolička mreža, Zapovjedništvo Sektora Zadar 20. listopada izdalo je zapovijed o preustroju 112. brigade ZNG-a, nakon čega su pripadnici rajonskih štabova Istok, Centar i Zapad objedinjeni u Samostalni gradski bataljun Zadar.
Bili su to većinom ljudi koji nisu čekali formalno ustrojavanje postrojbe da bi krenuli u obranu. Tijekom prethodnih mjeseci sudjelovali su u blokadi objekata JNA, čuvali gradske četvrti i držali položaje na neposrednim prilazima Zadru.
Tri čete na obrambenom prstenu grada
Novi ustroj pratio je postojeći raspored na terenu. Od ljudi Rajonskog štaba Istok formirana je 1. pješačka četa. Njezina crta počinjala je na području Ploče i Sokinog briga i protezala se do Jadranske magistrale, odnosno tadašnjeg ulaza u grad iz pravca Crnog.
Od pripadnika štaba Centar nastala je 2. pješačka četa, koja je držala prostor od magistrale preko Bilog briga do Vidilice iznad Plovanije.
Treća četa formirana je od Rajonskog štaba Zapad i preuzela je područje od Bokanjca do Vidilice. Takav raspored potvrđuje i opširniji prikaz ratnog puta koji je objavio Zadarski list.
Bataljunu je pridodan i vod bestrzajnih topova te topova ZIS M-42, čija je zadaća bila protutenkovska obrana. Kasnije je, nakon nabave dodatnog naoružanja, ustrojena i minobacačka sastavnica.
Zapovjednikom Gradskog bataljuna postavljen je Šime Glavan, a njegov zamjenik bio je Andrea Šegvić. Prvom četom zapovijedao je Branko Orkaš, drugom Miroslav Batur, a trećom Mirko Žagar. Minobacačkom bitnicom zapovijedao je Nebojša Fiala, bilježi Zadarski list.
Prisega na prvoj crti, između napada
Pripadnici postrojbe nisu prisegu položili na sigurnom mjestu u pozadini. Učinili su to na Bilom brigu, na samoj crti obrane, u predahu između napada.
Lokalni portal 057info bilježi i vrijeme koje su pripadnici postrojbe zapamtili – 20. listopada 1991. u 16:14 sati.
Velik dio obrambenih položaja bio je smješten u starim talijanskim fortifikacijskim objektima i podzemnim bunkerima, sagrađenima u razdoblju talijanske uprave Zadrom. Branitelji su te stare objekte prilagodili ratnim potrebama. Njihova čvrsta konstrukcija pružala je zaštitu tijekom svakodnevnog topničkog djelovanja.
U postrojbi nisu bili samo pješaci. Djelovali su pripadnici veze, saniteta i vojne policije, a u njezinu sastavu bio je i vod zadarske Elektre. Među pripadnicima bilo je i vrlo mladih branitelja te žena koje su radile na vezi i u sanitetskoj službi.
Oko 700 ljudi branilo je prilaze gradu
Prema podacima koje je povodom 30. obljetnice objavio Zadarski list, kroz tadašnji ustroj Gradskog bataljuna bilo je angažirano oko 700 ljudi. Tijekom njegova ratnog puta devet pripadnika je poginulo, a 43 su ranjena.
Početni uvjeti bili su vrlo skromni. Branitelji su raspolagali ograničenom količinom teškog naoružanja, pa je u studenome nekoliko pripadnika 2. čete otišlo u Rijeku. Iz minirane vojarne JNA na Grobničkom polju uspjeli su izvući desetak minobacača kalibra 82 i 120 milimetara, bestrzajne topove i streljivo. Oružje je zatim osposobljeno u zadarskom SAS-u i vojarni K3. Hrvatska katolička mreža
Jedna od najisturenijih točaka obrane postala je Čubrijan. Kako se protivnička crta postupno pomicala prema Državnoj šumi, Musapstanu i Crnom, pripadnici Gradskog bataljuna također su pomicali svoje položaje i nastavili držati neposredne prilaze Zadru.
Datum ustroja i kasniji preustroji
U pojedinim kasnijim izvorima pojavljuju se i drugi datumi povezani s ukidanjem rajonskih štabova. Arhivski osvrt o radu Rajonskog štaba Centar navodi da su štabovi prema zapovijedi zapovjednika Sektora Josipa Tuličića trebali biti rasformirani do 31. listopada 1991. hdpz.hr
To nije u suprotnosti s datumom koji postrojba obilježava. 20. listopada odnosi se na zapovijed o preustroju i ustrojavanje Gradskog bataljuna, dok je gašenje dotadašnjih rajonskih struktura provođeno kroz sljedeće dane. I obljetnice postrojbe tradicionalno se vežu upravo uz 20. listopada.
Od 1. veljače 1992. Gradski bataljun ušao je u sastav 159. brigade Hrvatske vojske, nastavljajući istu temeljnu zadaću – obranu grada i njegovih neposrednih prilaza. Vojna povijest bilježi da su upravo krajem 1991. nastale i prepoznatljive oznake postrojbe sa stiliziranim zadarskim sv. Donatom.
Trideset i pet godina poslije, 20. listopada ostaje datum kada su dotadašnji lokalni obrambeni štabovi objedinjeni u postrojbu koja je mjesecima držala obrambeni prsten neposredno oko Zadra – od Ploče i Sokinog briga do Bokanjca.
Izvor:PHB











