OVČARA

"Krećemo autobusima iz vojarne...
Neznamo gdje idemo,vode nas u pravcu Negoslavaca,ali naglo skrećemo.Gdje? Ovuda se ide prema farmi..
Vide se hangari ,dva hangara.
-To je ovčara-govori jedan
Ne razumijem što mi želi reći jer to mi ništa ne znači.Nemam optimizma. Uzimam opet križić i gospu i u mislima dozivam Isusa i Gospu da budu uz mene.
Zapovjedno mjesto je sa desne strane.Iz vozila izlaze oficiri.Sve je nejasno.Kao san nekakav.Neizvjesnost. Formira se špalir četnika,oficiri JNA ulaze u hangar. Četnici imaju toljage,krampove,alate. Ispred nas su 3 autobusa u koloni. Gledam u Grubera tigra koji je ranjen u Vukovaru onog jakog i optimističnog tipa koji je uvijek bacao na humor,al sada je i on zagledan u njih pogleda me i vrti glavom kao da mi želi reći "Neće na dobro",okrećem se vidjeti prijatelja pod nadimkom "Major" ali ne vidim ga ,na kraju autobusa je. TIŠINA. Nitko ne priča ,svi su kao u jezi i izgleda da prepuštaju sudbinu u Božje ruke,počinjem moliti šaptom da me prijatelj čuje u autobusu. Počelo je. Prva dvojica izlaze iz autobusa ,oficiri i vojska JNA mirno gleda ,četnici i teritorijalci ga tuku,skaču ,nogama ,toljagama ,ubijaju ih. Iživljavanje. Ranjenici ulaze u hangar i nastavlja se muka.Sljedeća dvojica dolaze ,otimanje svega što imaju,novac,neki ljudi ostaju goli ,samo u gaćama.
Ranjenici s prokrvarenim ranama,zavojima. Ovo prelazi svake granice dok ih tuku po tijelima. O Bože,ima li kraja ovome?!
I mene čeka sve ovo,pripreman se psihički,i mislim izdržat ću ovo ako ostali mogu.Ljudi padaju na tlo od batina.ne vidim što se događa u hangaru.Čujem samo jauke ,zapomaganja,galama naših ljudi,a meni u mislima sjekire,motike lanci.
Oprosti mi gospode ali ne vjerujem u spas više!
Bože moj,gubim vjeru da ću izaći živ!
Gospe,pomozi mi da izdržim ovo sve!
Gruber i ja se pogledavamo,sliježemo ramena i klimamo glavom.
Ponižavajuća situacija,krvnik je sve jači.bijes,mržnja i porcija batina .Nikad u životu nisam čuo da tako odrasli ljudi vrište od bolova.
U našem autobusu mirno bez žamora.Izbezumljenost.Čekamo svoju sudbinu u tom hangaru.Ispražnjava se autobus.Na redu smo!
Neki četnici izlaze iz hangara s toljagama i odmaraju se.Pijani šporki dodatno motivirani za batinjanje. Krici ljudi paraju uši,nemožemo si pomoći.Križić kao da mi se urezao u dlan,čvrsto ga držim.Da nisam nikad vjerovao u Boga i Gospu tu bih počeo. Samo mi daje nadu Isusova muka i ono sve što je on doživio..Dopiru li moje molitve do njega? O Bože samo ti znaš što me čeka sve.Daj mi snage,poslušaj vapaj moj!
Nemogu više gledati sve ovo,spuštam pogled.Imam ratovanja i koliko god bio hladnokrvan i jak nemogu!Nemogu više izdržatiLjudsko biće se ponižava do kraja,ne vrijedi više od običnog crva ispod kamena.Dostojanstvo im se uništava.Nada mi se gasi ali križić je u ruci.Nema rafala,samo udaranje,muka.Druga kolona je puna ranjenika,štake,natopljeni krvlju u zavojima.I štake uzimaju za sredstvo batinjanja.Predajem se u ruke Božje. Volio bih da se ne približavamo tom hangaru da s+ostanemo tu gdje jesmo.Ne udaraju po glavi nego tijelu,toljagama,štapovima da što dulje traje.
Dolazi zapovjed:Ajmo napolje i Vi!
Guraju nas i trkom krećemo prema hangaru.Pedesetak JNA vojnika i isto toliko četnika do zuba naoružani.
Strah se uvukao u mene,onakav kakav prvi put osjećam.Ne pokazujem ga i hrabrim se.Branitelji pitaju šaptom "Otkuda si?" "Kako si došo tu?" Koji položaj"
Ulazimo a jedan vojnik JNA me pita:
-Odakle si?!
-Iz Zagreba
-Pa šta radiš tu budalo jedna,e jesi budala tu si došo glavu ostavit!
-Šutim i pogledam dolje
-" " bre fino,ja lepo u Rumu za par dana,a ti u rupu !Budalo!

-Kad je spomenuo rumu eksplozivno mu odgovorim
"Imam dobro prijatelja u Rumi,Miroslav,zovu ga Kemo!"

-Gde u Rumi?!

-Kod doma JNA ,ulica partizanskih odreda,žena mu je Zora

-Jebote pa to mi je komšija,dobar čovek

Što će biti s nama?

-Jebiga bre,pobi ćemo vas!

Jel me možeš spasiti?

-Nemogu,nema šanse!

-Ajde spasi me! Imam trudnu ženu i dijete!

Razgovor prati cijelo vrijeme kolona

Dolazi trenutak ulaska u hangar i tiho izgovaram : "Bože budi uz mene!"

Pljuskaju me,galame ,tuku me,jedan od krvnika mi psuje krunicu,drugi me nabija nogom ,ruke držim preko lica,slijedi gaženje,ljude tuku.

Viču: Evo i Glavaševića! On je najveći Ustaša!Novinar iz Vukovara!
-On me trenutačno spašava jer svi trče prema njemu i mlate ga kao životinju.JNA vojnici batinjaju isto tako. Počeli su me opet tuči ali netko viče "Ne njega!Ne njega!

Vojnik po zvanom imenu Štuka iz Rume me spasio ,onaj s kojim sam maloprije pričao.Kasnije sam doznao da je on najveći krvnik ovčare samo me izvukao valjda da pokaže se velik.Psihopat vjerojatno.

Stajao sam ispred hangara još 8 sati sa 6 branitelja.Slušao sam sve to.Osjećao sam se jadno i tužno što su mojim prijateljima radili a ja sam spašen.

Vilim Karlović,preživjeli s ovčare.

(Ispričan je samo dio iz knjige,nakon ovčare dogodio se još veći pakao u Veleprometu u kojem je Vilim završio, pa u kući strave kod četnika Belgije otkuda ga spašava Mare četnik šešeljevac i tada završava u logoru)

Da se ne zaboravi nikad.