Vijesti Najčitanije
S. GLAVAŠEVIĆ ODVEDEN IZ VUKOVARA POD LAŽNIM IMENOM ANTUN PERAK: SRBI TVRDE DA JE 1992. GODINE BIO ŽIV
Komisija za nestale i zatočene Vlade RH je odavno prikupila sve raspoložive podatke o prisilnom odvođenju i nestanku traženih osoba, među kojima se nalazi i Siniša Glavašević, za kojega stoji, citiram: "odveden je u autobus među lakšim ranjenicima, odvođenje je izvršila JA pod vodstvom majora Šijivančanina". Osobe koje su odvedene zajedno s njim i ujedno svjedoci su Miroslav Šimunović, Zdravko Koić i Elizabeta Mikić, i to 20. studenog 1991. godine u 7:30 ujutro. Prisilno odvođenje (zarobljavanje) Siniše Glavaševića dogodilo se u prisutnosti svjedoka i liječnika vukovarske bolnice dr. Vesne Bosanac i dr. Juraja Njavre te kume Zvezdane Polovine. Izjave svjedoka potvrđuju da je Siniša Glavašević odveden autobusom do kasarne, a zatim do Ovčare. Po dokumentima i izjavama svjedoka, zadnji put je Siniša Glavašević viđen oko podneva tog istog dana kada je i odveden, i to u vukovarskoj kasarni, prenosi Hop.
Zatim se navodi podatak koji je preuzet iz dokumenata vlade RSK da je Siniša Glavašević odveden u vojni zatvor "Crni vrh" pod imenom Antun Perak, te zaveden pod brojem RVZ 04-311/91. Također se u prikupljenoj dokumentaciji navodi da ne postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da je Siniša Glavašević poginuo, odnosno bio ubijen.
Deset mjeseci kasnije, Biro RSK u Beogradu je na upit i zahtjev tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH Mate Granića promptno i u roku od samo jednog dana (17. kolovoz 1992. godine) dao odgovor na Granićev upit o sudbini Siniše Glavaševića. Duško Štikavac, predsjednik biroa srpske vlade u Beogradu rukom pisanim pismom na službenom papiru obavještava Granića da se Siniša Glavašević vodi kao zarobljenik vojnog zatvora "Crni vrh", općina Aleksinac u republici Srbiji, pod gore navedenim brojem i pod imenom Antun Perak, te da se nalazi u zadovoljavajućem zdravstvenom stanju, o čemu postoji i medicinska dokumentacija.
No, dva mjeseca kasnije stiže odgovor iz ministarstva obrane savezne republike Jugoslavije i Komisije za razmjenu zarobljenika i traženje nestalih, u kojem se izričito poriče postojanje vojnog zatvora Crni vrh i postojanje bilo kakvih zarobljenika, a ponajmanje Siniše Glavaševića pod navedenim imenom Antuna Peraka. Od toga trenutka nadalje pa sve do današnjeg dana, sudbina Siniše Glavaševića ostaje nerazjašnjena.
Deset mjeseci kasnije, Biro RSK u Beogradu je na upit i zahtjev tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH Mate Granića promptno i u roku od samo jednog dana (17. kolovoz 1992. godine) dao odgovor na Granićev upit o sudbini Siniše Glavaševića. Duško Štikavac, predsjednik biroa srpske vlade u Beogradu rukom pisanim pismom na službenom papiru obavještava Granića da se Siniša Glavašević vodi kao zarobljenik vojnog zatvora "Crni vrh", općina Aleksinac u republici Srbiji, pod gore navedenim brojem i pod imenom Antun Perak, te da se nalazi u zadovoljavajućem zdravstvenom stanju, o čemu postoji i medicinska dokumentacija.
No, dva mjeseca kasnije stiže odgovor iz ministarstva obrane savezne republike Jugoslavije i Komisije za razmjenu zarobljenika i traženje nestalih, u kojem se izričito poriče postojanje vojnog zatvora Crni vrh i postojanje bilo kakvih zarobljenika, a ponajmanje Siniše Glavaševića pod navedenim imenom Antuna Peraka. Od toga trenutka nadalje pa sve do današnjeg dana, sudbina Siniše Glavaševića ostaje nerazjašnjena.
