Silvana Oruč Ivoš: Dokad će Hrvatska biti talac Milorada Pupovca i velikosrpskih i materijalnih interesa?

Nakon skandalozne i sramotne izjave da je akcija Oluja bila etničko čišćenje, najnormalnije bi bilo javno zapitati koga to u Hrvatskoj zastupa Milorad Pupovac? Srpsku manjinu u Hrvatskoj sigurno ne, ali zato zastupa osvajačku i agresorsku velikosrpsku politiku? Posljednjim javnim svrstavanjem na gubitničku četničku stranu Pupovac je izgubio i najmanji legitimitet zastupati Srbe u Hrvatskoj! Za početak tim se činom otvoreno i izravno pozicionirao protiv više od deset tisuća časnih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata srpske nacionalnosti. Od ljudi koji su branili svoju Domovinu Hrvatsku od istih onih velikosrba koje Pupovac otvoreno glorificira. Isto tako, svrstao se protiv svih hrvatskih građana srpske nacionalnosti kojima je dosta te ratnohuškačke politike i koji žele normalni život, te već dugo ne žele glasovati na manjinskoj listi koju Pupovac predvodi. Isto tako Pupovac se izravno svrstao protiv Republike Hrvatske i Domovinskog rata koji je temelj države. Drugim riječima, tom manje ili više otvorenom i stalnom velikosrpskom politikom, Pupovac je najviše štete napravio svojim sunarodnjacima. Po zadatku stvara privid kako su Srbi u Hrvatskoj ugnjetavani, proganjani. Sustavno i smišljeno iznosi neistine, izmišlja, laže, konstruira sukobe. A pritom je sebi omogućio iznimno lagodan život. A ako se netko pokuša propitkivati o tom lagodnom životu ili o Pupovčevoj vezi ili ulozi u Tesla banci, odmah će biti optužen za nesnošljivost prema Srbima. Odmah će se oglasiti neke na brzinu sklepane udruge koje će ispitivati stanje ljudskih prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Istodobno Pupovcu ne pada na pamet boriti se za to da se u 21. stoljeću u nekom zaselku s većinskim srpskim stanovništvom uvede struja. Bitno je moći kukati kako postoje takvi zaselci, ali s druge strane napraviti sve da proračunska „lova“ ode Novostima i nekakvim nerazvidnim udrugama i projektima. Jer ta „lova“ otvara mogućnost za širenje mržnje prema hrvatskom narodu i većini Srba u Hrvatskoj koji se s tom politikom ne slažu. Jer, zamislimo, kad ne bi bilo tih konstrukcija i ratnohuškačke retorike od čega bi Pupovac živio? Što bi radio? Kako bi dolazio u medije? I ključno, kako bi ucjenjivao?! Nakon svega s Pupovcem biti u koaliciji (a on je važna karika vladajuće koalicije) i ne reagirati ne može biti tumačeno drugačije nego kao slaganje s onim što Pupovac radi i – govori. Ne možeš slaviti Oluju, klanjati se žrtvama agresorske velikosrpske politike i istodobno jednog notornog Pupovca – koji se otvoreno svrstao na četničku stranu – držati uz skute. I još jadnije – ovisiti o njegovu raspoloženju. Ovaj posljednji Pupovčev ispad pokazuje koliko je važna promjena izbornog sustava. Odnosno koliko je važno zastupnicima koji su birani s manjinskih lista i kojima se bez obzira na broj birača jamči određen broj zastupničkih mjesta, onemogućiti da ucjenjuju. Najveća je manipulacija da to znači uskraćivanje prava manjinama jer manjinska prava su regulirana Zakonom o položaju i pravima manjinama i njih nitko ne krši. Naprotiv, hrvatski građani koji su pripadnici manjina sasvim sigurno nisu za to da se na njihovoj grbači pojedinci bogate stvarajući nesnošljivost i vječne sukobe s većinskim narodom. Potvrđuje to i odluka većine pripadnika manjine da ne glasuju na tim posebnim listama. I konačno, kad već nitko iz hrvatskih vlasti od straha nije odgovorio Pupovcu koji je bahato ustvrdio da je akcija Oluja etničko čišćenje i kad mu već nitko nije zamjerio sudjelovanje u Vučićevim eskapadama, možda bi bilo dobro prisjetiti se nekoliko činjenica. Jedna od njih je da su vlasti tzv. SAO krajine etnički počistile nesrpsko stanovništvo. Na početku akcije Oluja, velikosrpska politika je donijela odluku da Srbi masovno napuste Hrvatsku te su im takvu zapovijed i uputili. To vrlo dobro znaju, a u tome su i sudjelovali mnogi (poput Vučića) koji danas kukaju i plaču o tome kako su Srbi iz Hrvatske protjerani. Prvi hrvatski predsjednik Tuđman javno je preko svih dostupnih medijskih kanala proglasom iz sata u sat pozivao na ostanak. No, srpske vlasti nisu htjele ni priznati Hrvatsku niti živjeti u hrvatskoj državi. Uostalom, Haaški je sud u Prvostupanjskoj presudi hrvatskim generalima (u paragrafu 1762) utvrdio da su “dužnosnici Republike srpske krajine pozvali (su) stanovnike da napuste područja”. Ignoriranje tih činjenica ne čudi i sve je to u skladu s velikosrpskom politikom koja od davnina promiče naseljavanje prostora samo zato da ih jednom mogu oteti. A kad u tome ne uspiju, onda su već korak dalje, u nekom novom velikosrpskom osvajanju i samoviktimizaciji. Kakav je bio plan nakon Oluje, možda najbolje ocrtava izjava velikosrpskog ideologa Save Štrbca koji je u prvim satima akcije Oluja poslao pismo tadašnjem glavnom tajniku UN-a, Boutrosu Galiju u kojem kaže da su se odlučili za egzodus jer su morali sačuvati „svoju biološku masu“. Toj „biološkoj masi“ bilo je namijenjeno naseljavanje Kosova. Vrlo dobro sve to zna i Pupovac. No pravo je pitanje dokad će cijela država biti talac njegovih i velikosrpskih i materijalnih interesa?! Silvana Oruč Ivoš / narod.hr