Službeni odlazak u Beograd u ovom trenutku pljuska je svakom Hrvatu!?

Iznenađuje vijest da u politički vrlo osjetljivom trenutku predsjednik Hrvatskoga Sabora, po prvi puta u povijesti, posjećuje Srbiju. Naime,  hrvatski su mediji tijekom današnjega dana javili kako su dobili informaciju iz Ureda predsjednika Sabora kako će prvi čovjek najviše zakonodavno- političke institucije u Hrvata posjetiti Beograd 18. i 19. travnja, a što će doprinijeti nastavku suradnje i političkoga dijaloga. Ova je vijest izaziva mnogobrojne reakcije čuđenja od strane građana. Jer, iz Beograda dolaze vrlo nezgodne političke poruke i djela, koje u najmanju ruku, nisu u duhu produbljivanja suradnje i političkoga dijaloga. Podsjećamo čitatelje kako je samo prije nekoliko dana osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj uputio vrlo ozbiljne prijetnje predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine i zastupniku u Skupštini Srbije Tomislavu Žigmanovu, nakon čega je Žigmanov sam izjavio kako neće sudjelovati na ceremoniji i protokolu za vrijeme boravka predsjednika Hrvatskoga Sabora u Beogradu Gordana Jandrokovića. Naime, Tomislav Žigmanov je trebao biti član srbijanskog parlamentarnog izaslanstva u toj prigodi. No, zbog novonastale situacije najprije je zatražio od srbijanskih predstavnika i pravosuđa da se očituju u povodu Šešeljevih prijetnji, a potom javno istakao da neće sudjelovati kao član državnog parlamentarnog izaslanstva, kako je bilo najavljeno. Začuđujuće je da će predsjednik Sabora Gordan Jandroković otići u Beograd a da ispriku nikoga u Srbiji za prijetnje od osuđenog ratnog zločinca nije dobio upravo jedan Hrvat, legitimni predstavnik hrvatskoga naroda. Nije li to poruka kojom srbijansko pravosuđe i tamošnja službena politika jednostavno žele reći kako ne  smatraju gospodina Žigmanova vrijednog pozornosti? Zapravo, nije li sadašnja srbijanska politika i konkretni potezi dokaz da su Hrvati dobri samo za medijske protokolarne posjete i produbljivanje poslovne suradnje, a ona važnija, konkretna životna pitanja i  probleme koje ima hrvatska manjina u Srbiji jednostavno treba marginalizirati? Prema riječima našeg sugovornika beogradskog novinara Petra Lazića, Beograd od posjete prvog čovjeka Hrvatskoga Sabora očekuje potvrdu ispravnosti srbijanske politike, jer ono o čemu se bude govorilo na sastanku spremni su medijski izokrenuti onoliko koliko treba samo da bi pokazali kako su jamac sigurnosti na Balkanu te kako bi Aleksandar Vučić dobio još više političke pozornosti i eha u uhu europskih vlastodržaca. To je vrlo bitno u trenutku nakon što je Vojislav Šešelj, a što je van svake pameti, još uvijek zastupnik u srbijanskom parlamentu, unatoč presudi koja mu je izrečena zbog progona nad vojvođanskim Hrvatima 90-tih godina. Dolazak Jandrokovića na noge službenoj beogradskoj politici u Beogradu se ne vidi kao dobrodošao potez jednog miroljubivog političara, nego kao prilika da se sadašnja politika amnestira od bilo kakve odgovornosti za sve ono što je Šešelj radio, radi ili čini i danas. Činjenica je kako ne bi mogao prijetiti zastupniku hrvatskoga naroda a da zato nema potporu službene vlasti. Postavlja se i pitanje ako potporu nema zašto onda neometano šeta beogradskim ulicama i verbalno napada koga god stigne? Nije jasno, pa ni samim dobronamjernim građanima Srbije, kako jedan osuđeni ratni zločinac može nekažnjeno otvoreno prijetiti ponavljanjem zločina za koje je osuđen i to baš predstavnicima naroda nad kojim je izvršio zločin. No, još više začuđuje činjenica kako službeni Beograd u trenutku pred dolazak visokog izaslanstva hrvatske države, istoga toga čovjeka, drži slobodnoga. Ali, najviše začuđuje činjenica da predstavnicima vlasti u Hrvatskoj, najviše onomu koji se sprema za odlazak u Srbiju, ne smeta činjenica Šešeljevih prijetnji. Ta, Šešelj je prijetio jednom Hrvatu i ta se prijetnja može protumačiti kao prijetnja koja se odnosi   ne samo na Hrvate u Vojvodini, nego cjelokupnom hrvatskom narodu. Sama činjenica da se nitko od srbijanskih vlasti nije našao “sposoban” ispričati Žigmanovu začuđuje još više i time neupitno šalje Jandrokoviću i njegovu izaslanstvu poruku: kako mogu doći, ali da u biti nisu niti važni. Važan je protokol i par osmijeha za međunarodnu zajednicu. I prikazivanje Šešelja kao senilnog starca, koji priča gluposti, ili, kako bismo narodnim žargonom rekli, “trkelja”. I ptice na granama znaju koliko je zla taj čovjek počinio. I da je hodajuća opasnost. Aklo ništa drugo onda bar za uznemiravanje i narušavanje sigurnosti, reda i mira. Može li predsjednik najviše zakonodavne vlasti u Hrvatskoj sebi i državi koju predstavlja dopustiti takvu uvredu? Ako se Jandroković i društvo pojave u Beogradu 18. i 19. ovog mjeseca jasno će biti da može. Također postavlja se  pitanje kako će Jandroković razgovarati sa srbijanskim vlastima  o položaju hrvatske manjiine u Srbiji, ako na sastanku ne bude predsjednik Saveza koji predstavlja tu manjinu u zakonodavnoj vlasti te zemlje, a na sastanku neće biti zbog otvorenih prijetnji? Nije li konačno došao trenutak da se na poonižavanja koja stižu od strane službenih predstavnika naših istočnih susjeda konačno stavi točka na “i”? Bojimo se da nije. Anto Pranjkić / Kamenjar