Vijesti Najčitanije
Zdenka Bilobrk: Božinovkina kuća
Božinovkina kuća
I.
Rijeka razlijevala poljem, boje kasnoga ljeta,
plaveći malaksalih vrba, ocvalo lišće s grana.
Zamrle pod nebeskim svodom, na kraju velikog svijeta,
čamile skutrene kuće, ponad staroga Hana.
Selom raznosio vjetar, glasova čemerne zvuke,
i zalutalim crkvenim zvonom, na prazne se spuštao ruke.
Stršale put nebesa, pocrnjele, zapaljene grede;
kroz sablasno zinuta okna, čađavi zidovi goli.
O sumrak bi se nazrijele Božinovkine kose sijede,
dok po zgarištu pogružena, pretura daske i moli...
Smokva krilila na pragu, uznevjerenih ptica oči,
i, kada Zdravomarija zazvoni, uz uzdah se slama.. I toči..
U kući se ništa sačuvalo nije, sve je progutao plamen,
niti jedna jedina slika, pismo, nit kakva uspomena.
Od četvorice sinova, nije ostao ni znamen.
Partizani su na Vrdovo odvezli sve, osim kamena.
Na odlasku su po gredama posložili slamnjače i zapalili,
i dok su kuće plamtjele, pobjedonosno su pucali i slavili.
Znala je da je Jakov na Vagnju, u Husinoj jami,
Frano ubačen u jednu na Vrdovu, negdje na nekoj osami.
Satraven nakon logora Gradiške, Nikola je preminuo. Bio je sjena svog lika.
Jure... Hrvatski časnik. Pobijedili su Crvenu armiju u bitci kod Kalnika.
Zadnji je put sa ranjenim Ivanom Tokarinim, viđen kod Zidanog mosta.
Partizani su tu izdvojili njega i Ivana. I tu je i osta...
II.
Oko stisnutog prislona, zaglušeno stajalo vrijeme;
s optužbom nijemom, rasijano trajali dani i noći.
Ispred zagasle vatre, bez prebola breme,
s tugom je izjedalo, Božinovkine oči.
Uljuljana s krunicom u san, ispod oborena čela,
posvećenu nazirala sliku, iz varnice rasuta pepela.
Tu je i zemlja još uvijek bila živa,
i vrijedilo je leći za još jedan san.
S njihovim biljegom na licu, preko rodnih njiva,
vraćala se kući, za veliki blagdan.
Opet su svi bili skupa; na Juri častna blistala je roba;
Na vrutcima tihanim, poljubac mu nježni, utisla kraj groba.
Zdenka Bilobrk
