Agresor i žrtva opet izjednačeni: Opasna igra s poviješću u režiji Novosti

Kad se žrtve pokušaju preodgojiti: Intelektualne akrobacije Novosti i nova runda borbe za istinu o Vukovaru

Objavom teksta „Akcija na reakciju“ na portalu Novosti, Viktor Ivančić još je jednom posegnuo za provokativnim konstrukcijama koje, umjesto da rasvijetle istinu, stvaraju prostor za relativizaciju. U najnovijem tekstu saborskog zastupnika i vukovarskog branitelja Stipu Mlinarića Ćipu autor svodi na „ratobornog antihumanista“ i čovjeka koji navodno prakticira „četnički refleks“. Takve optužbe, plasirane iz sigurnosti uredničke sobe, zvuče kao hladno ignoriranje činjenice da Hrvatska još uvijek živi s posljedicama agresije koja je razorila Vukovar i ostavila stotine obitelji bez groba svojih najmilijih.

U Ivančićevu tekstu nema ni traga kontekstu koji bi trebao znati svaki novinar s ozbiljnim pristupom temi. Prešućuje se da je Vukovar bio pod opsadom JNA i srpskih paravojnih postrojbi, da je grad sustavno razaran, da su bolesnici i ranjenici odvođeni i smaknuti na Ovčari, da su presude međunarodnih sudova potvrdile sve ključne elemente agresije. Umjesto činjenica, čitatelju se nudi retorička magla u kojoj branitelj postaje krivac, a žrtva navodno dijeli moralnu odgovornost s agresorom.

Mlinarić je, razumljivo, reagirao snažno. Njegova istina nije književni motiv nego životna činjenica: u Vukovaru mu je ubijen brat. Kad kaže da „Hrvatska nije napadala nego se branila“, on ne govori ono što bi politički bilo zgodno, nego ono što je povijesno točno i međunarodno potvrđeno. Ta se istina ne mijenja „intelektualnim akrobacijama“, niti se može zamagliti ideološkom akroba­tikom koja ignorira masovne grobnice i egzodus stanovništva.

Posebno je neugodno što u istom tekstu koji izjednačava branitelja s četnicima nema ni riječi o preko dvije tisuće ubijenih Hrvata, o desetljećima šutnje o nestalima, o razorenoj bolnici, o djeci čija se imena svake godine čitaju na Koloni sjećanja. Kao da te tragedije u nečijem svijetu jednostavno ne postoje.

A ipak, nešto vrlo stvarno postoji — i to izaziva sve veće negodovanje javnosti. Novosti, kao medij čiji je izdavač Srpsko narodno vijeće, godinama se financiraju iz hrvatskog državnog proračuna. To samo po sebi nije problem; pluralizam i manjinska prava dio su demokracijskog standarda. No postaje problem kada se javnim novcem financiraju sadržaji koji otvoreno vrijeđaju hrvatske branitelje, relativiziraju agresiju i omalovažavaju temeljne vrijednosti na kojima počiva država. U trenutku kada se branitelja, žrtvu i saborskog zastupnika uspoređuje s onima koji su počinili zločine, opravdano se postavlja pitanje: služi li takav sadržaj javnom interesu ili podrivanju ustavnog poretka?

Ustav Republike Hrvatske jasno ističe da je Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države. On je temeljni dio identiteta, ne retorička figura. Kada se u medijima koji primaju javni novac objavljuju tekstovi koji izravno dovode u pitanje tu ustavnu vrijednost, onda to više nije samo polemika, nego ozbiljan društveni problem. Može li se financirati glasilo koje izravno ili posredno delegitimira obranu zemlje, iskrivljuje karakter rata i ponižava njegove sudionike? To pitanje više nije pitanje pojedinca, nego pitanje odgovornosti prema državi i njezinu ustavnom poretku.

U takvom kontekstu Mlinarićevo pitanje „Tko je tvoj na Ovčari?“ prestaje biti emocionalna reakcija i postaje moralni test. To je pitanje koje podsjeća da Vukovar nije poligon za ideološke eksperimente, nego simbol stradanja, otpora i opstanka. To je pitanje koje se ne može zaobići ironijom ni metaforom, jer ga postavlja čovjek koji je ondje izgubio svoju krv.

U javnom prostoru može biti mnogo stavova i interpretacija. Ali ne može biti mnogo istina o tome tko je razarao Vukovar, tko je odvodio ranjenike iz bolnice i tko je činio zločine. Ne može biti mnogo istina o tome tko je branio dom, a tko ga je rušio. Ta istina nije ideološka, nego povijesna. Nije diskutabilna, nego dokazana. I nije predmet „intelektualnih akrobacija“, nego obveza prema žrtvama čiji glasovi više ne mogu odgovoriti onima koji relativiziraju njihovu patnju.

Samo jedan dio, srpske Novosti ne mogu se zabraniti, ali im se može prekuniti dotok narodnog (državnog) novca, jer ako netko svojim činom želi rušiti Ustavni poredak RH-a, to je ozbiljnije, ali činjenica da se to preko srpskih Novosti radi.