ANALITIČARI UPOZORAVAJU NA JOŠ VEĆU BIJEDU U SVIJETU, A HRVATSKIM VLASTIMA HRVATSKI SELJAK NIJE PARTNER IAKO BEZ SELJAKA KRUHA NEMA!

Otkupna cijena ovogodišnjeg uroda pšenice u Hrvatskoj se (ne)zna. Ne zna se ni po kojoj cijeni i koja će količina biti otkupljena za Državne robne zalihe. Svakim danom nastavlja se pad cijena žitarica i cijene pšenice, kukuruza i ječma su negdje na razini prije rata u Ukrajini. Zbog uvoza pšenice iz Ukrajine prosvjeduju poljski poljoprivredni proizvođači, iako Europska komisija tvrdi da europskim zemljama nije potreban uvoz te krušarice. Tijekom prosvjeda poljski proizvođači ukazali su na dodatne probleme koji pogađaju poljoprivrednu proizvodnju. Prvenstveno je riječ o visokim troškovima proizvodnje koji u kombinaciji sa smanjenim cijenama rezultiraju neisplativošću. Upozoravaju da je tržište preplavljeno ukrajinskim žitaricama koje su trebale biti upućene u Afriku i Bliski Istok, a što su i prikazali u videu na svom Facebooku. 

Jednostavno, uvoz jeftinih žitarica imat će dramatične posljedice jer zbog visokih troškova proizvodnje i niskih otkupnih cijena pa poljoprivrednici jednostavno neće moći pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju na jesen i u proljeće 2023. Tada slijedi bankrot.

Seljake nitko ništa ne pita

Hrvatski seljaci su očekivali da će otkupna cijena pšenice najbolje, premium klase biti 2,5 kuna po kilogramu, no očekivanja i potiha obećanja, sasvim očekivano su se izjalovila pa se, kako sada stvari stoje, otkupna cijena mogla kretati nevjerojatnih 2,1 odnosno najviše 2,2 kune po kilogramu. Zapravo, seljak nikada nije bio partner državi ili bilo kojoj vlasti, bez obzira proizvodio pšenicu, mlijeko ili meso. Seljaka je sve manje i jedino što savršeno funkcionira je model pogodovanja velikim proizvođačima. Hrvatski seljaci se, i ovoga puta osjećaju izigranima. Vlasti ne cijene ni seljaka ni hranu. Kako drukčije protumačiti stalno prenemaganje?

Cijene energenata stalno rastu, a i prije toga cijene brašna i pekarskih proizvoda su drastično povećane, s tendencijom rasta. Bez puno objašnjavanja i preračunavanja, cijene će rasti, a seljaci i potrošači će najviše stradati. Većina hrvatskih građana čeka kataloška sniženja pekarskih proizvoda u trgovačkim lancima i neizvjesno je uopće koliko će uskoro koštati kilogram kruha. Najave su i do 20 kuna.

U susjednoj Mađarskoj, cijena kilograma polubijelog kruha je oko 11 kuna, negdje ispod deset, no Mađari se boje, s obzirom na opće poskupljenje hrane da bi cijena takvog kruha mogla porasti i na 15 kuna. Kažu: cijene lete u nebo kao da sutra ne postoji.

Rat projektilima i hranom

Vratimo se na početak teksta i probleme s pšenicom iz Ukrajine. U sveopćem ratnom metežu koji je izazvala agresija Rusije na Ukrajinu, cijelo svjetsko tržište je poremećeno pa tako i„tržište informacija“. Jednostavno, puno toga nije onako kako na prvi pogled izgleda pa  treba pratiti trag novca, a time i vlasništva.

Prema javno dostupnim informacijama Ukrajina je u lipnju izvezla najmanje 104 tisuće tona pšenice. Točno je da je zbog blokade njihovih crnomorskih luka, taj izvoz otežan i bitno smanjen. Ukrajinsko ministarstvo poljoprivrede, prema pisanju Reutersa od 27. lipnja, izvijestilo je da je u prvih 22 dana lipnja, u odnosu na lipanj prošle godine, izvoz žitarica iz Ukrajine pao za 44 posto, na 1,1 milijun tona. U 22 dana lipnja izvezli su 978 tisuća tona kukuruza i 24 tisuće tona ječma. Prije početka ruske invazije u veljači ove godine, mjesečno je izvozila i do 6 milijuna tona žitarica i većinu svojih proizvoda izvozila je preko morskih luka, a sada su se morali prebaciti na željeznički ili cestovni transport preko zapadne granice ili riječni promet kroz male dunavske luke. I dalje se traže alternativni pravci.

Ukrajinci tvrde da još uvijek u svojim skladištima imaju 20 milijuna tona žitarica od prošle žetve koje ne mogu izvesti zbog blokade luka, a alternativni pravci još nisu u dovoljnoj mjeri razvijeni kako bi apsorbirali te količine. Problem im predstavlja činjenica da brzo moraju “počistiti” silose jer neće imati gdje skladištiti ovogodišnji urod.

Ruski i ukrajinski izvoz predstavljaju čak 30 posto svjetske trgovine pšenicom, 32 posto trgovine ječmom i 40 posto svjetske trgovine kukuruzom. Koliko će ratna zbivanja na teritoriju Ukrajine trajati, nitko se ne usudi predviđati no “žitnica Europe” mahom hrani zemlje Afrike i Azije. O ukrajinskom izvozu najviše ovise države poput Čada, Egipta, Somalije i Libanona.

Kako stvari stoje s Europom…

Europska unija ne treba ukrajinsku pšenicu i prema procjeni Europske komisije u sezoni 2022./23. države EU će na raspolaganju imati 145,5 milijuna tona pšenice, dok joj je za domaću potrošnju potrebno 92,5 milijuna tona. Dakle, Europa sama proizvede dovoljno za svoje potrebe.

… a s Rusijom?

Procjenjuje se da će Rusija u sezoni 2021./22. izvesti 32 milijuna tona pšenice, a da će se to u narednoj sezoni popeti na 39,5 milijuna tona.

Kao glavne države uvoznice ruske pšenice za narednu sezonu navedene su Turska, Egipat, države sjevera Afrike i Saudijska Arabija. Sudeći prema tome, očito je da Rusija, bez obzira na zapadne sankcije, i dalje izvozi pšenicu u svijet, no plaćanje je otežano zbog izbacivanja velikih banaka iz sustava SWIFT. Ipak, Europska unija odgovara da je samo dio ruskih banaka isključen iz tog sustava, a da se poljoprivredni proizvodi i dalje mogu plaćati preko drugih banaka. Naglasili su i da se sankcije odnose samo na bilateralnu trgovinu između država članica EU i Rusije, dok ostale države mogu trgovati poljoprivrednim proizvodima s Rusijom.

Tko je vlasnik ukrajinskih poljoprivrednih površina?

Wall Street Journal upozorava da ruska invazija na Ukrajinu uzrokuje globalnu glad i skok cijena hrane te da će budući poremećaji u lancima snabdijevanja dovesti do još veće bijede.

Elisabeth Braw, istraživačica na Američkom institutu za poduzetništvo, upozorila je da mnoge zemlje shvaćaju da moraju obrađivati više zemlje kako bi osigurale hranu. Međutim, rade ono što je već učinila Ukrajina koja je prodala većinu svog najboljeg poljoprivrednog zemljišta Kini kako bi ga koristila za prehranu vlastitog stanovništva.

Istraživačica je navela da je Kina prije nekoliko godina kupila gotovo desetinu obradivog zemljišta Ukrajini. Dodala je da bi uključene zemlje trebale biti oprezne prema onima koji žele kupiti poljoprivredno zemljište, kao što to čine s potencijalnim kupcima osjetljive tehnologije.

Konkretno u Ukrajini, Peking je 2013. godine kupio devet posto plodnog poljoprivrednog zemljišta, što je jednako pet posto ukupne teritorije u zemlji, uz zakup na 50 godina. Od 2011. do 2020. godine Kina je kupila gotovo sedam miliona hektara poljoprivrednog zemljišta širom svijeta.

Svi analitičari upozoravaju da da ruska invazija na Ukrajinu uzrokuje globalnu glad i skok cijena hrane te da će budući poremećaji u lancima snabdijevanja dovesti do još veće bijede i sasvim je jasno da će geopolitička zbrka i konfrontacija dovesti do daljnjih poremećaja u lancima snabdijevanja hranom.

 

Ana Diklić

(zamjenica predsjednika Demokratskog HSS-a OBŽ i vijećnica u Skupštini Osječko-baranjske županije)