Bez obzira na propuste, Mossad je jedna od najefikasnijih službi u svijetu, evo i zašto

Globalno poznata agencija ustrojena je 1949. godine, a operacionalizirana je dvije godine kasnije po nalogu prvog izraelskog premijera Davida Ben-Guriona. U međuvremenu je Hagana, kao prva izraelska paravojna organizacija, postala jezgra Izraelskih obrambenih snaga (IDF), a Haganin obavještajni odjel Shai postao je središnja vojna obavještajna agencija, kasnije poznata kao Aman. U isto vrijeme formiran je Shin Bet kao unutarnja sigurnosna služba, koja je isprva djelovala kao sastavni dio IDF-a, ali je vrlo brzo počela izravno odgovarati premijeru Izraela.

Pravedničke odmazde

Prvi premijer Izraela Ben-Gurion povjerio je organizaciju Mossada svojem bliskom suradniku Reuvenu Shiloahu, a on je odmah stekao potporu američke Središnje obavještajne agencije (CIA), primajući opremu, obavještajne podatke i operativnu podršku potrebnu za zaštitu novonastale države u jeku Hladnog rata i globalne polarizacije između Washingtona i Moskve, a koja je podupirala većinu arapskih zemalja u izraelskom okruženju.

Svijet je prvi put čuo za Mossad nakon što su njegovi agenti 1960. u Argentini spektakularno oteli nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna i tajnim kanalima dopremili ga u Izrael, u kojem je pogubljen nakon suđenja. Već pet godina kasnije Mossad je u osvetničkom pohodu u Urugvaju ušao u trag i latvijskom nacističkom suradniku Herbertu Cukursu. Izraelski agenti namamili su Cukursa radi tobožnjeg sastanka s jednim od odbjeglih nacista, ali Mossad taj put nije htio riskirati s kompliciranom akcijom dopremanja u Tel Aviv, već je pogubljen na mjestu. Svoju pravednost u odmazdi Mossad je prisnažio na način da je pored Cukursova tijela ostavio dokumente koji ukazuju na to da je odgovoran za ubojstva 30.000 latvijskih Židova.

Mossadovo ubacivanje agenata Elija Cohena u Siriju i Wolfganga Lotza u Egipat za vrijeme najvećih neprijateljstava s arapskim zemljama donijelo je brojne obavještajne uspjehe, premda su obojica suradnika na kraju otkrivena. Agencija je 1966. uspjela i nagovoriti iračkog pilota Munira Redfu, inače kršćanina, da prebjegne u Izrael s najnovijim sovjetskim lovcem MiG-21. Od te akcije koristi su podjednako imali Izraelci, jer su arapske države počele od Moskve dobivati te avione, ali i Amerikanci, čiji su piloti bili frustrirani mogućnostima tada najmodernijeg sovjetskog lovca u rukama sjevernovijetnamskih zrakoplovaca.

Već tri godine kasnije Mossad je izveo spektakularnu akciju 'oslobađanja' raketnih brodova iz francuske luke Cherbourg, na koje je tadašnji francuski predsjednik Charles de Gaulle stavio embargo, premda ih je Izrael uredno platio. Svijet je bio zadivljen i operacijom Thunderbolt šest godina kasnije, kada je Mossad pokazao umijeće spašavanja talaca u Ugandi iz otetog aviona. Za potrebe spašavanja izraelskih državljana prikupili su potrebne obavještajne podatke, a izraelski specijalci, predvođenim bratom aktualnog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, oslobodili su 102 sunarodnjaka uz minimalne žrtve. Agencija je aktivno sudjelovala i u stvaranju izraelskog nuklearnog programa, uvozeći prerađenu rudu urana pod krinkom uvozničke tvrtke.

Kobne pogreške u atmosferi svemogućnosti

Mossadov ugled kao jedne od najboljih svjetskih obavještajnih agencija rastao je iz akcije u akciju, ali nisu sve operacije bile besprijekorno izvedene. Otkriće špijunskih aktivnosti protiv Sjedinjenih Država i Švicarske izazvalo je međunarodnu osudu, kao i ubojstvo nedužnog konobara Ahmeda Bouchikija u Norveškoj, kojeg je Mossad pogrešno identificirao kao čelnika palestinske organizacije Crni rujan, odgovorne za otmicu i ubojstva izraelskih olimpijaca u Münchenu.

Među posljednjim pogrešnim procjenama Mossada je i ubojstvo Hamasovog vođe Mahmuda al Mabhouha 2010., kada su agenti za potrebe akcije ukrali identitete građanima vlastite države i koristili krivotvorene putovnice europskih zemalja. Ta i čitav niz slično planiranih akcija dovele su do diplomatskih osuda, osobito na Zapadu, ali i kritika iz samog Izraela. Bez obzira na sklonost osvetničkim napadima, Mossad se čitavo vrijeme nastoji prikazati kao sveznajuća i nepobjediva agencija. Pritom joj, kako priznaje i samo čelništvo agencije, idu na ruku brojni mitovi i legende nastali nakon uspješno izvedenih operacija. Strah od Mossadovih vještina te ozračje da su izraelski agenti posvuda, dodaju, samo pomažu u održavanju imidža najupornije i najsposobnije tajne službe u svijetu. Tako uvriježen stav je, ocjenjuju nekadašnji Mossadovi čelnici, najučinkovitije sredstvo odvraćanja.

Iako su informacije o strukturi Mossada ograničene, pretpostavlja se da su za ciljana ubojstva, sabotaže i složene operacije prikupljanja informacija zaduženi pripadnici postrojbe Kidon, koja djeluje unutar agencije. Vjeruje se da su pripadnici Kidona terenski operativci koji su ranije bili u izraelskim specijalcima, a smatra se da su upravo oni odgovorni za ubojstvo Geralda Bulla, kanadskog znanstvenika koji je radio na projektu superoružja za iračkog diktatora Sadama Huseina. Drugi odjeli Mossada navodno uključuju Lohamah Psichlogit (LAP), koji je zadužen za psihološko ratovanje, propagandu i obmanu, kao i poricanje počinjenih ubojstava, što je jedna od temeljnih metoda agencije. Postoji i odjel HUMINT, zadužen za novačenje obavještajnih izvora iz stranih vojski, vlada i privatnog sektora, a također prati međunarodne terorističke organizacije poput Hamasa i Hezbolaha.

Stalno prilagođavanje situacijama na terenu

Uz to, dio Mossada aktivno je uključen u suradnju s obavještajnim službama i diplomacijom prijateljskih zemalja, a služba nerijetko prikuplja važne informacije putem tvrtke paravana s predstavništvima u čitavom svijetu. Izraelska obavještajna služba također vjerojatno nadzire prijateljske države da bi razumjela moguće vanjskopolitičke izazove i geopolitičke promjene. Prema navodima nekih sigurnosno-analitičkih tvrtki, Mossad često riskira povratni udarac, stoga mora razmotriti prednosti i rizike određenih akcija. Za taj dio zadužena je postrojba 8200 prikupljajući korisne informacije s terena s već spomenutim Amanom. Također, Mossad usko surađuje sa Shin Betom i Amanom na protuobavještajnom terenu. Navodno je ta služba bila uključena u povratak Mordechaija Vanunua u Izrael nakon što je britanskom tisku 1986. odao izraelske nuklearne tajne.

Mossad se pri novačenju koristi činjenicom da je Izrael militarizirano društvo pa se brojni budući pripadnici agencije s određenim talentima, poput poznavanja borilačkih vještina ili arapskog jezika, pronalaze dok služe obavezni vojni rok, a dio njih otkriva se na sveučilištima, ali i na 'cesti'. Pri regrutiranju se agencija služi i brojnom židovskom dijasporom, s naglaskom na arapski svijet i države koje su nekad pripadale istočnom bloku. Kako je Izrael zemlja koja znatno ulaže u najsuvremeniju tehnologiju, Mossad se povezuje s različitim industrijama, posebice u sektoru umjetne inteligencije i kibernetike. Dokaz tome su napadi na iračke reaktore i kibernetički udari na kritična iranska postrojenja. Svakako se prati i globalna ekonomska scena kako bi se što bolje razumijevali geopolitički tokovi.

Agencija sa zastrašujućom reputacijom stalno se prilagođava potrebama na terenu. Mossad se počeo i diskretno približavati javnosti pa je otvorio profil na Facebooku kako bi si pomagao pri zapošljavanju. Ima i web stranicu koja se redovito osvježava, a znatne poticaje dobio je globalnim uspjehom izraelskih trilera u kojima su vjerno prikazane Mossadove akcije, poput hvaljene serije 'Fauda'. Aktualni izvršni direktor Mossada je bivši časnik IDF-a David Barnea nakon što je dvije i pol godine služio kao zamjenik načelnika odjela Keshet, koji ima zadatak infiltrirati se i nadzirati ciljeve. Izbor novog šefa Mossada strogo je čuvana tajna, poznata nekolicini odabranih u uredu izraelskog premijera, agenciji i Savjetodavnom odboru za državnu službu, čiji članovi odobravaju premijerove odluke. U imenovanje nisu uključeni ni vlada ni parlament, a ime šefa Mossada objavljuje se tek po njegovom postavljanju na čelo agencije, čiji je moto 'gdje nema vodstva, narod propada, ali u obilju savjetnika je sigurnost'.