Burnout doživjelo tri četvrtine radnika u Hrvatskoj: Tijelo i psiha kad-tad naplate račun, cijena je uvijek visoka
Većina ljudi barem jednom u karijeri dođe do točke potpune fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti
Čak 79 posto hrvatskih radnika doživjelo je burnout, a polovina nikada ne uzima slobodno zbog iscrpljenosti. Rezultati su to istraživanja provedenog na više od 1.000 sudionika koji je provela Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka koja upravlja portalom MojPosao. U istraživanju se 61 posto zaposlenih ispitanika izjasnilo da često osjećaju stres na poslu, kod 31 posto njih on je stalno prisutan, a samo osam posto ispitanika ističe da ga rijetko doživljava.
Kolaps sustava
Ovakve rezultate dr. sc. Branka Novosel smatra zvonom za uzbunu, alarmom koji se ne smije ignorirati. Ona se neuroedukacijom bavi gotovo 30 godina, pa je tako razvila Mind Body Lab program kao odgovor na dinamični svijet u kojem živimo, a koji nam često stvara kronični stres. Godinama razvija tehnike reduciranja stresa, pa ima štošta za reći o činjenici da je tri četvrtine radnika u Hrvatskoj priznalo da je doživjelo burnout.
To znači da većina ljudi barem jednom u karijeri dođe do točke potpune fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti. Burnout nije prolazni umor – to je kolaps sustava, trenutak kada psiha i tijelo, nakon dugotrajnog stresa, jednostavno popuste - pojašnjava dr. sc. Novosel.
Ističe i da je važno gledati sastav uzorka. Naime, 79 posto ispitanika su žene, a najviše ih je u dobi od 41 do 50 godina. Upravo je to životna faza kada se susreću najveći poslovni pritisci i privatne obveze, naglašava stručnjakinja. Žene, pritom, često nose dvostruki teret – posao i kućanstvo. Zato nije čudno da ovako visoki postoci odražavaju upravo njihovo iskustvo. Dodatno, većina sudionika dolazi iz privatnog sektora, gdje su radni uvjeti često nesigurniji i intenzivniji.
Istraživanje je pokazalo da polovina zaposlenih (51 posto) nikada ne uzima bolovanje, slobodne dane ili godišnji odmor zbog stresa ili iscrpljenosti, 32 posto to čini rijetko, dok se samo 15 posto odlučuje na takav korak nekoliko puta godišnje. Novosel smatra da iako ne uzimaju slobodno, iscrpljenost od burnouta se vrlo česta skriva iza bolovanja s drugim dijagnozama poput depresije, anksioznosti, nesanice, gastritisa, pa i kardiovaskularnih tegoba.
- Burnout kao službena dijagnoza kod nas ne postoji, u službenoj klasifikaciji bolesti spominju se kao problemi u vezi s organiziranjem vlastita života, ali njegovi tragovi jasno se vide u medicinskim kartonima i statistici bolovanja. Mnogi radnici nose unutarnji pritisak da moraju "izdržati" i dokazivati se, iako jedva stoje na nogama, doslovce preživljavaju svaki radni dan. Tu je i kultura organizacije koja nerijetko glorificira preopterećenost, kao i strah od reakcije poslodavca ili stigme među kolegama - kaže naša sugovornica.
“Skriven” pod F-dijagnozom
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) naglašava da burnout nije problem pojedinca koji “ne zna izdržati”, nego sustava koji previše traži, a premalo podržava. Zato je spriječiti burnout moguće samo ako poslodavci, institucije i društvo preuzmu aktivnu odgovornost. Branka Novosel pojasnila je i kako se u HZZO sustavu burnout trenutno ne može otvoriti kao zasebna dijagnoza, već se i dalje “skriva” pod drugim dijagnozama poput F-dijagnoze – depresivni poremećaji i anksiozni poremećaji, ili pak psihosomatske dijagnoze poput gastritisa, nesanice i hipertenzije. S uvođenjem međunarodne klasifikacije bolesti ICD-11 koja se očekuje u idućih nekoliko godina, burnout će kod nas biti službeno prepoznat kao sindrom (još uvijek ne zasebna bolest) povezan s kroničnim radnim stresom. “To bi u budućnosti moglo otvoriti vrata preciznijoj statistici, boljem praćenju i eventualno izdavanju bolovanja baš pod tim kodom – što bi bio važan iskorak u priznavanju ozbiljnosti ovog stanja”, kaže Novosel.
Požar i zgarište
Novosel posebno naglašava da se u stanju pravog burnouta raditi – ne može. To je nemoguće jer sustav za preživljavanje gasi i tijelo i um. Iako kod nas nema dijagnoze "stres" ili "burnout", liječnici izdaju bolovanja pod drugim nazivima. Najčešće su to depresija, anksiozni poremećaji ili psihosomatske dijagnoze. Dugotrajno ignoriranje iscrpljenosti ostavlja posljedice na mentalno i fizičko zdravlje. Tako se mogu razviti depresija, anksioznost, razdražljivost, gubitak koncentracije, nesanica, glavobolja, kronični umor, probavne smetnje, povišeni krvni tlak, kardiovaskularne bolesti.
- Tijelo i psiha kad-tad naplate račun, a cijena je visoka i za pojedinca i za poslodavca te posljedično za cijelo društvo. Da se slikovito izrazim - stres je požar, a burnout je zgarište koje je nakon njega ostalo. Ako krenemo gasiti vatru tek kad sve izgori, prekasno smo reagirali i moramo graditi ispočetka, iz pepela. Cijena toga je golema za cijelo društvo - izgubljeni sati rada, smanjena produktivnost, troškovi liječenja, obiteljski problemi - ističe Novosel.
Kada se usporede s istim istraživanjem iz 2022. godine, ovogodišnji rezultati pokazuju zabrinjavajući porast razine stresa na radnim mjestima. Tada je 55 posto radnika izjavilo da često osjeća stres, 28 posto da je on stalno prisutan, a 12 posto ga je doživljavalo rijetko.
Male promjene
Zato su male promjene u svakodnevnim navikama presudne. Kratke pauze, mikro-odmori, svjesno disanje ili kratke šetnje, sve su to "reset tipke" za naš mozak i tijelo, naglašava stručnjakinja. Ni jedna od tih promjena ne traži sate slobodnog vremena niti skupu opremu, već samo namjeru i odluku da se stane na trenutak. Upravo tu do izražaja dolazi mindfulness, znanstveno validirana, sekularna metoda borbe protiv stresa koja je našla svoje mjesto u velikim svjetskim kompanijama poput Googlea, SAP-a, Microsofta, Nikea i General Millsa.
- Tamo zaposlenici imaju strukturirane mindfulness programe, radionice i interne trenere. Rezultati su jasni - manja razina stresa, bolja koncentracija, jači timski odnosi i više inovativnosti, a posljedično i bolja produktivnost. Ako je to dovoljno dobro za globalne lidere, sigurno može pomoći i našim tvrtkama i institucijama.
Kao prvu, najjednostavniju stvar koju radnici mogu početi primjenjivati da smanje rizik od burnouta Novosel ističe svakodnevne kratke mindfulness vježbe.
- To može biti par svjesnih udaha prije nego što otvorite prvi e-mail, kratka pauza svjesnog istezanja nakon dugog sjedenja ili dvije minute hodajuće meditacije dok idete po kavu.
Ove vježbe ne traže nikakve posebne uvjete, mogu se prakticirati sjedeći za radnim stolom, stojeći u redu u kantini ili hodajući.
- To su mali, a moćni trenuci koji stvaraju unutarnji prostor i štite od sagorijevanja. Zato je moja vizija da svaka firma, svaka škola, svaki vrtić i svaka institucija imaju educiranu osobu (mindfulness facilitatoricu ili facilitatora, internog trenera) koja zna prepoznati znakove stresa i zamora i reagirati vođenjem kratkih vježbi - govori Novosel i naglašava da upravo zato trenutno radi na programu edukacije mindfulness facilitatora prema HKO standardima. "Bolje spriječiti nego liječiti, to i dalje vrijedi. Cijena je niža za sve, i radnike, i poslodavce, i cijelo društvo", zaključuje.
Posljedice i u privatnom životu
Kod većine zaposlenika stres se najčešće manifestira kroz gubitak motivacije i osjećaj iscrpljenosti, a posljedice se vide i u privatnoj sferi jer se 85 posto njih kući vraća iscrpljeno i bez energije za aktivnosti izvan posla, a njih 60 posto odustaju od hobija i slobodnih aktivnosti. Glavni izvori stresa su prevelika količina zadataka koju treba obaviti te nedostatak podrške nadređenih, a tu su još i samo radno okruženje te odnos s kolegama, neravnoteža između privatnog i poslovnog, rad vikendom te neadekvatni uvjeti rada. Upravo to su uvjeti u kojima se burnout pojavljuje, ističe Branka Novosel.
