Četvrta epizoda podcasta Veterani Istine: Vukovarski tenkist Saša Poje

U četvrtoj epizodi podcasta Veterani Istine, Saša Poje i voditelj razgovaraju o vukovarskim tenkistima, hrabrosti u Domovinskom ratu, ispaljivanju posljednje granate 13. studenog 1991. i proboju kroz neprijateljski obruč. Snažno svjedočanstvo o mladosti, žrtvi i slobodi.

U četvrtoj epizodi podcasta Veterani Istine donosimo razgovor koji će, bez sumnje, ostaviti snažan trag na svakog gledatelje. U opuštenoj, ali emotivno snažnoj atmosferi, uz čašicu dobre slavonske šljive, domaćin Saša Poje i autor podcasta – otvaraju temu koja duboko obilježava hrvatsku suvremenu povijest: vukovarske tenkiste u Domovinskom ratu.

Saša Poje, tada 22-godišnji mladi oficir JNA, čovjek je čija je životna priča sve samo ne obična. U trenutku kada se moral lomio, a savjest tražila svoj put, napustio je vojnu karijeru u Jugoslavenskoj narodnoj armiji i stao u obranu napadnute Domovine. Odluka koja ga je mogla koštati života postala je početak priče o hrabrosti kakvu poznaju samo rijetki.

U epizodi se otkriva i kako je, ranjen i iscrpljen, iz vukovarske bolnice uspio osposobiti i izvući neprijateljski tenk – čin koji danas zvuči gotovo filmski, ali koji je u ratnoj realnosti Vukovara značio nadu i snagu. Upravo tim tenkom, danima poslije, Saša Poje sudjelovao je u uništavanju neprijateljskih položaja i oklopa koji su nadirali prema gradu.

Razgovor se dotiče i ispaljivanja posljednje granate 13. studenoga 1991., trenutka koji je simbolički obilježio kraj otpora na toj bojišnici i početak teške odluke o proboju. Sa skupinom od 36 branitelja i civila, Poje kreće u gotovo bezizgledan pokušaj izlaska iz potpunog neprijateljskog obruča. Slijede sati i dani skrivanja, izbjegavanja patrola, borbe s hladnoćom i neizvjesnošću, sve do konačnog dolaska na slobodni hrvatski teritorij, u Malu Bosnu.

Ova epizoda nije samo razgovor – ona je svjedočanstvo. Podsjetnik na mladost koja je postala žrtva i snagu koja je postala temelj slobode.