Daruvarski sporazum: mir koji je Knin zabranio

Daruvarski sporazum – dokument koji je razotkrio tko želi mir, a tko rat

18. veljače 1993. u Daruvaru potpisan je sporazum koji je mogao postati model mirne reintegracije dijela okupiranog teritorija Republike Hrvatske – gotovo dvije godine prije vojno-redarstvene operacije Operacija Bljesak.

No, umjesto početka smirivanja stanja u zapadnoj Slavoniji, Daruvarski sporazum postao je simbol – razotkrivene političke istine.

Kontekst: UN sektor Zapad i “kontrolirani kaos”

Zapadna Slavonija nalazila se u sastavu tzv. UNPA sektora Zapad, pod nadzorom mirovnih snaga UN-a. Iako je formalno postojao prekid vatre, stanje na terenu bilo je daleko od stabilnog promet je bio presječen, gospodarstvo paralizirano, komunikacija između ljudi gotovo nemoguća i lokalno stanovništvo živjelo je u izolaciji

U takvim okolnostima dio lokalnih srpskih predstavnika iz zapadne Slavonije, zajedno s hrvatskim vlastima, pokušao je učiniti ono što je u ratu najteže – početi razgovarati o normalnom životu.

Što je sporazum stvarno značio?

Daruvarski sporazum nije bio politička kapitulacija, niti priznanje paradržave. Bio je to dogovor o normalizaciji svakodnevnog života, pokušaj gospodarskog i infrastrukturnog povezivanja, te model lokalne suradnje bez promjene ustavno-pravnog okvira RH

Drugim riječima, bio je test stvarne volje za mir.

I upravo zato je bio opasan za vodstvo tzv. “Republike Srpske Krajine” sa sjedištem u Kninu.

Reakcija Knina: uhićenja i gušenje dijaloga

Vodstvo pobunjenih Srba sporazum je proglasilo izdajom. Srpski potpisnici su uhićeni, politički eliminirani, javno diskreditirani.

Time je jasno poručeno: svaki pokušaj mirne reintegracije bez potpune političke kontrole Knina – bit će ugušen.

Daruvarski sporazum tako je razotkrio ključnu činjenicu:
pobuna nije bila autonomna volja lokalnog stanovništva, nego dio šire političko-vojne strategije.

Što nam Daruvar govori danas?

Analitički gledano, Daruvar je imao tri velike posljedice:

1. Dokazao je da je hrvatska strana nudila mirna rješenja.

2. Pokazao je da među Srbima u okupiranim područjima nije postojao jedinstven stav.

3. Potvrdio je da je kninsko vodstvo bilo spremno žrtvovati vlastito stanovništvo radi političkih ciljeva.

Nakon propasti Daruvarskog sporazuma, prostor zapadne Slavonije ostao je zamrznuti konflikt sve do 1995., kada je rješenje provedeno vojno-redarstvenom akcijom.

Povijesna ironija

Daruvarski sporazum bio je svojevrsna “mini mirna reintegracija” prije mirne reintegracije Podunavlja.

Da je proveden, zapadna Slavonija mogla je izbjeći dodatne godine izolacije i militarizacije.

Njegovo gušenje nije samo politička epizoda – ono je dokaz da je mir bio moguć, ali ne i poželjan onima koji su kontrolirali pobunu.

Za hrvatsku javnost Daruvarski sporazum ima dvostruku vrijednost, dokumentarnu – jer pokazuje tko je rušio pokušaje normalizacije i moralnu – jer potvrđuje da je Republika Hrvatska i usred rata nudila dijalog

U vremenu kada se pokušava relativizirati odgovornost za rat, Daruvar ostaje podsjetnik da je mir bio ponuđen – ali odbijen.

Daruvarskom sporazumu nazočili su predstavnici Vlade RH, lokalni srpski čelnici zapadne Slavonije predvođeni Veljkom Džakulom te predstavnici UNPROFOR-a – ali ne i vodstvo tzv. RSK iz Knina, koje je sporazum nasilno srušilo.