Djelatnica ratne bolnice u Vukovaru prisjetila se najtežih trenutaka opsade i poručila: "Ovaj grad je sveta zemlja zalivena nevinom krvlju"

Ispred vukovarske bolnice završena je tradicionalna molitva i paljenje svijeća noć uoči 30. obljetnice na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Djelatnica ratne bolnice otkrila je za Dnevnik Nove TV je li vrijedilo ostati živjeti u Vukovaru.

Ispred srca grada heroja, vukovarske ratne bolnice, uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje završena je tradicionalna molitva i paljenje svijeća.

Šima Šesto, djelatnica ratne bolnice u Vukovaru, otkrila je najteže trenutke koje su prolazili tijekom borbe za Vukovar.

''Nama u bolnici, kao roditeljima i medicinskim djelatnicima, pored svih strahota i ranjenika, najteže je bilo kada nam je dovezena cijela obitelj Aleksander, koja je poginula od granate bačene u podrum. Kad vidite dijete, svi smo plakali. U samoj bolnici su teški trenuci bili prije samog pada grada kada su već uvjeti bili tako loši da više nismo mogli vladati situacijom kad je krenula gangrena, kad su ruke i noge frcale jer prostrijelne rane i ono što nismo mogli rješavati je završilo s takvim dijagnozama'', prisjetila se Šesto.

Otkrila je i je li Vukovar danas grad kakav je sanjala. ''Izlaskom konvoja ranjenika i nas u koloni diljem cijele Hrvatske, ljudi su nam pomagali i cijelo vrijeme smo mislili na Vukovar i željeli se vratiti. Kad smo došli natrag u svoj grad, osjećali smo se kao da nismo ni izašli iz njega'', kaže i dodaje da se Vukovarci trude živjeti normalnim životom.

''Normalno da oko zasuzi i srce se stisne zbog velike žrtve i patnje, jer ovaj grad je sveta zemlja zalivena nevinom krvlju i svatko tko dođe osjeća tu energiju, osjeća tu žrtvu koju je Vukovar učinio. I nama je mjesto tu živjeti i ostat ćemo uvijek, bez obzira na sve poteškoće'', rekla je emotivno Šima Šesto.