Dr. Hebrang: ‘Zaustavimo bacanje milijarda kuna na udruge i uložimo ih u opstanak gospodarstva’

Hrvatsko zdravstvo baštini tradiciju organizacije u kriznim stanjima iz doba srpsko-crnogorske agresije. Sva sreća da smo bili prepušteni samo sebi i da globalne organizacije nisu uništile sustav, ističe dr. Andrija Hebrang za Hrvatski tjednik.

Primijenili smo sustav kriznog stožera u kojemu je organizirana stroga hijerarhija upravljanja i angažirani svi najbolji i najdomoljubniji liječnici. Sustav je funkcionirao na temelju svakodnevnih komunikacija središnjice i terena, a izmjene propisa nosile su zakonsku snagu. Na terenu je potaknuta samoinicijativa lokalnih liječnika uz sveukupnu potporu Glavnoga stožera saniteta (organizacija, strategija, preporuke, zamjena osoblja, opskrba lijekovima, unificirane ratne bolnice itd.). Sveobuhvatna i kreativna organizacija izrodila je brojne novitete koje su usvajali i saniteti takvih divova kakav je NATO. Uveli smo liječnika u prvi ešalon pa je preko 50 posto ranjenika dobilo visokokvalificiranu prvu pomoć.

Po prvi put u povijesti uveli smo mobilne kirurške ekipe jer nužda tjera na razmišljanje i akciju. Hrvatska ratna epidemiologija, kao i danas, imala je veliku ulogu u sanitetu. Zahvaljujući njoj, tijekom cijeloga rata nismo imali nijedne epidemije, a ratne zaraze kao što su tetanus i mišja groznica bile su sporadične. Najvažniji rezultat minimalna je smrtnost ranjenika od 1,4 posto, rezultat među najboljima u stručnoj literaturi. Zahvaljujući izvanrednome ministru prof. dr. Berošu, koji je okupio vrhunske stručnjake i današnji zdravstveni stožer ulijeva povjerenje i ima odlične rezultate. Iako današnji “neprijatelj” uzima neusporedivo manje života od srpsko-crnogorskoga agresora, koji je pobio 15 000 i teško ranio više od 30 000 ljudi pretežito civila.

Današnja smrtnost bit će mnogo manja. Današnji “neprijatelj” bira stariju populaciju, a tadašnji je pobio 3 500 mlađih od 60 godina života, od čega preko 500 djece. Osim toga, današnji stožer ima jednoglasnu podršku cjelokupne političke javnosti, a ratnome su podmetani klipovi s ljevice kao i od onih koji su pobjegli u inozemstvo. Neka kao tragičan primjer posluži podatak da su dvojica od ukupno desetak pobjeglih liječnika u inozemstvo po povratku postali ministri u hrvatskim vladama! Umjesto da su svi odgovarali pred zakonom! Još uvijek u literaturi tražim sličan primjer, ali nema ga! Nagrada za dezerterstvo i to liječnika o kojima u ratu ovise brojni životi. To je najvjernija slika pokapanja Domovinskoga rata.

Suverenističkim političkim pristupom ne moramo bojati velikih žrtava

Moramo nastaviti s potporom Beroševu timu s briljantnim liječnicima jer su do sada učinili čudo. U našem susjedstvu u Italiji ima preko 41 000 zaraženih i 3 500 umrlih. Iako nam globalističko vodstvo EU savjetuje komunikaciju s članicama, ne treba ih slušati osim za transport roba, ali pod posebnim uvjetima. Sama unitarna EU ne će biti u stanju štiti naše granice, kao što nije mogla ni od ilegalnih migranata. Prema tomu, kao i ratnomu stožeru, pomognimo medicinarima suverenističkim političkim pristupom pa se ne moramo bojati velikih žrtava.

Mnogo slabije organizirana je obrana gospodarstva. Očito slijedi kriza neslućenih razmjera, a mi joj se suprotstavljamo s istim pogrješkama kao i u krizi 2009. godine. Iako smo svjesni da nam je BDP rastao manje nego ranijih godina (2016. g. 3,5 posto, a 2019. g. 2,9 posto s prognozom pada na 2,3 posto), da su i drugi gospodarski pokazatelji katastrofalni (kupovna moć 63 posto od EU pa smo u EU na predzadnjem mjestu, samo ispred Bugarske), svjesni loše strukture dohotka (od turizma 20 posto, globalni prosjek 1,1 posto), ipak srljamo u restrikcije. Predloženo smanjenje plaća u javnom sektoru smanjit će kupovnu moć, koja nam je glavni pokretač BDP-a.

Zatvaranje svih uslužnih lokala izravni je udar na usluge koje nam drže srednju klasu. Strogim ponašanjem unutar lokala postigli bi se zdravstveno jednaki rezultati, ali bez ekonomskog udara. Posudbe i odgode iz Državnog proračuna samo odgađaju katastrofu. Zato predlažem da se utemelji Stožer za gospodarstvo sa stručnim i hrabrim ljudima koje će donijeti takav rebalans proračuna u kojemu će otpasti bacanje milijarda na udruge, u kojemu će svaki ministar u svom resoru morati odrezati rashode u visini od 10 posto, a sav tako dobiveni novac treba usmjeriti u održavanje kupovne moći najugroženijih građana. Uostalom, nešto slično smo radili devedesetih kad nam je srpsko-crnogorski agresor uništio dvije trećine gospodarstva pa ipak smo održali financiranje rata i izbjeglica i to bez zaduživanja u inozemstvu. Nismo prodali ni zalihe zlata, započela je to vlada Ivice Račana po deset puta nižoj cijeni od današnje. Danas ipak raspolažemo s boljim kadrom koji ne bi smio biti sklon hazardu s narodnim blagom. Zaključno, imamo kvalitetne ljude za krizna stanja u zdravstvu, imamo ih i u drugim resorima, ali nismo imali sreće kao u zdravstvu da u pravo vrijeme dođe pravi čovjek na pravo mjesto. Na potezu je politika!