Dr. Herman Vukušić: Zašto bi neke moje kolege trebale šutjeti na društvenim mrežama

Piše: Dr. Herman Vukušić

U organizaciji inicijative Prava i sloboda jučer su se u brojnim hrvatskim gradovima održali prosvjedi, a u sklopu kojih su ljudi izrazili svoje nezadovoljstvo novim, strožim epidemiološkim mjerama koje će trajati do 21. prosinca.

Osobno, uvijek sam podržavao svačije pravo da javno iznese svoje mišljenje (premda se sa istim nisam morao slagati), a ako se u Vukovaru dopuštenih 500 u koloni pretvorilo u 10.000 i ako se na Crni petak smije gužvati u dućanima, onda ne vidim zašto se i ovi ljudi ne bi smjeli okupljati.

Određeni mediji se već danas sprdaju sa ovim skupovima i kao argumente uzimaju postove nekih mojih kolega za koje tvrde da su “zapalili društvene mreže” ???

Citiram u cjelosti:

“Evo baš sam imao jednu pacijenticu mladu kao teta s prosvjeda, 38 godina, ima COVID, dobila i moždani (jer COVID povećava sklonost trombozi), tako da ova teta ima pravo, umiru samo stari i bolesni”.

Premda se iz ove objave ne može iščitati je li navedena pacijentica preminula (daj Bože da nije!), veliki dio javnosti odmah je sve to uzeo zdravo za gotovo i jednu kliničku sliku poistovjetio sa cijelom situacijom po načelu: Dobiješ koronu, slijedi moždani udar!

Kolegi koji je ovo napisao skrenuo bih pažnju da SVAKI opći upalni proces (gripa, bakterijska upala pluća, mišja groznica, itd.) dovodi do narušenja cerebralne hemodinamike (protok krvi u mozgu) te je sam po sebi rizik za moždani udar, a spominjem ovaj slučaj kao primjer nepotrebnog i nepromišljenog doprinosa javnoj histeriji koja se oko korone u nas razbuktava preko granica stvarne ugroze i koja u konačnici može imati puno pogubnije posljedice od same zaraze.

Ovo pišem svjestan svih DOKAZANIH kliničkih i epidemioliških rizika pandemije korone, a spomenuti post kolege koji je “zapalio društvene mreže” potaknuo me da se i osvrnem na neke druge liječnike koji posljednjih mjeseci i tjedana zasipaju javnost katastrofičnim prognozama čime sustavno plaše javnost te podižu razinu opće društvene tjeskobe i straha.

Ovdje prednjači jedan moj kolega sa godine (nećemo ga imenovati), ugledni profesor svjetskog renomea kojeg moji pacijenti u šali zovu “Onaj što je već pet puta našao lijek za rak” i koji od početka Domovinskog rata uglavnom i ne živi u Hrvatskoj.

Njegova je zastupljenost u medijima pak tolika da mu je moj kum dr. Hrvoje Tomasović već dao i nadimak “reality znanstvenik”…..

Dakle, kao i u slučaju sporne objave sa početka teksta, veliki broj izjava cijenjenog gospodina profesora javnost a priori uzima zdravo za gotovo jer dolaze iz usta znanstvenika svjetskog ranga (premda on osobno nije niti virusolog niti epidemiolog) i ne postavlja se pitanje upitnosti iznešenih tvrdnji, makar su iste često u diskrepanciji sa mišljenjima drugih svjetski poznatih znanstvenika, od kojih su mnogi upravo virusolozi i epidemiolozi!

Onda imamo situaciju da se širem puku obrati i bivši poslovni partner cijenjenog profesora, također znanstvenik svjetskog kalibra, akademik u više europskih akademija znanosti i umjetnosti, sa posve drugačijim tvrdnjama, na što ovaj prvi regira da su obične gluposti!
Kome običan čovjek da vjeruje, pogotovu ako se zna da su se spomenuta dvojica prije nekoliko godina i posvađala zbog posla?

Sve bi bilo dobro da se ova knjiga u nas svodi na samo ovaj “dinamični duo”, ali mi imamo situaciju da su pored njih dvojice još nekoliko liječnika i znanstvenika gotovo “pretplaćeni” na svakodnevno javljanje u javnosti po pitanju korone, gdje u pravilu proturiječe jedan drugome i pri tome se vrijeđaju gore nego li predsjednik i premijer RH!

Ovo, naravno, dodatno zbunjuje običan narod i podiže razinu opće tjeskobe i depresivnosti, a tek ćemo na koncu ove epidemije vidjeti koliki je taj duševni pritisak uzeo danak u uništenim ljudskim sudbinama i životima.

Sve te učene glave podsjetio bih na sljedeće:

Kao što postoji PLACEBO efekt kod kojega osoba koja misli da uzima lijek (a uzima obojenu pilulu šećera) i ozdravi od uvjerenja da je primila najbolju medicinu, postoji i NOCEBO efekt kod kojega se nekome zdravlje pogorša (nerijetko i premine) jer je uvjeren da boluje od teške bolesti, a ustvari ima običnu prehladu.

Da zaključim:

Korona sa svim svojim rizicima (koje ne negiram!) je još daleko od najsmrtonosnije bolesti u povijesti čovječanstva kako je neki žele prikazati, a na koncu, kada se poslože konačne brojke, smatram da ćemo puno veći ceh platiti u sudbinama drugih bolesnika koji zbog ove korona-histerije i straha koji im je ona usadila nisu pravodobnon tražili i dobili odgovarajuću pomoć.

U međuvremenu, kao što piše u naslovu, neka neke moje kolege obuzdaju svoj ego i sačuvaju javni prostor od izjava i tvrdnji koje samo doprinose težini cjelokupne situacije.